Dva bojna zrakoplova JNA 7. listopada 1991., malo poslije 15 sati, raketirala su Banske dvore. Od šest ispaljenih raketa, dvije su pogodile Banske dvore, a ostale su pogodile zgrade u njihovoj blizini. Dio krova Banskih dvora bio je razrušen, oštećeno je pročelje i gotovo sve prostorije.

Tada je ocijenjeno da je riječ o atentatu na predsjednika Tuđmana jer je napad vođenim raketama ponjaprije bio usmjeren na predsjednikove radne prostorije. U zgradi nitko nije poginuo, ali je ranjeno nekoliko ljudi.

Napad na Banske dvore izveden je uoči isteka moratorija Europske zajednice na odluku Hrvatskog sabora o osamostaljenju Republike Hrvatske te tijekom općih napada JNA na Vukovar, Vinkovce, Osijek, Pakrac, Sisak, Karlovac, Gospić, Otočac, Zadar, Šibenik i Dubrovnik.

Predsjednik Tuđman tih je dana predlagao sekretaru za obranu SFRJ Veljku Kadijeviću da JNA prekine operacije protiv Hrvatske iz zraka, s kopna i mora, a zauzvrat RH će istodobno prekinuti opću blokadu njihovih vojarna. JNA je odbila Tuđmanov prijedlog i jednostrano inzistirala na hrvatskoj deblokadi.

Predsjednik Tuđman objasnio je kako se blokadom vojarni željelo prisiliti JNA da napusti Hrvatsku, ali to je bila i mogućnost da se Hrvatska domogne oružja koje joj ga je nelegalno otela JNA prije prvih višestranačkih demokratskih izbora.

Predsjednik Tuđman pokušavao je pregovorima i sudjelovanjem na medunarodnim konferencijama izbjeći rat te mirnim putem tražiti političko rješenje. Prestanak moratorija EZ-a za Hrvatsku je značio, smatrao je Tuđman, stupanje na snagu, na temelju svibanjskog referenduma, ustavne odluke Hrvatskoga sabora o samostalnosti.

Napad jugoslavenskoga zrakoplovstva na Banske dvore predsjednik je ocijenio 'napadom na simbol vlasti za sve Hrvate i simbol tisućljetne želje za državnošću'. Nazvao ga je i zločinom protiv kulture pred cijelim svijetom te pokušajem fizičke likvidacije hrvatskoga predsjednika.