Nakon pobjeda hutista u Jemenu, važnost te skupine u sukobu između SAD-a i Irana je porasla. Dosad je libanonski Hezbolah slovio kao najvažniji akter iranske 'osovine otpora', no sada hutisti izbijaju u prvi plan
Nakon nedavnih događaja u Jemenu, manja grupa ljudi marširala je ulicama u Iraku noseći transparente gotovo identične onima viđenima nedavno na jugu Arapskog poluotoka.
Na transparentima je pisalo „Smrt Americi”, a sadržavali su i uvrede na račun Saudijske Arabije i Izraela, uz slogane vrlo slične onima koje koristi jemenska pobunjenička grupa hutisti. Muškarci prikazani na snimci iz Iraka pripadnici su jedne od iračkih šijitskih paravojnih grupa, piše Deutsche Welle.
I iračke paravojne snage i grupa hutisti u Jemenu dio su takozvane „osovine otpora” na Bliskom istoku – grupa koje uživaju potporu Irana i često djeluju po njegovu nalogu. Među ostalim članicama su libanonski Hezbolah i Hamas u Pojasu Gaze.
Nakon što su SAD i Izrael krajem veljače 2026. počeli napadati Iran, članice „osovine otpora” uzvratile su napadima na ciljeve povezane sa SAD-om ili Izraelom. No, sve do nedavno, hutisti su uglavnom ostajali po strani.
Međutim, njihova najnovija vojna kampanja – tijekom koje su borci hutističkog pokreta preuzeli dodatnu kontrolu nad jemenskom obalom i nekoliko otoka u Crvenom moru – „stvara uvjete za uspostavu... vodene površine pod kontrolom 'osovine otpora' kao dijela nastojanja da se osigura nadzor nad regionalnim izvozom nafte”, priopćio je prošli tjedan Institut za proučavanje rata (Institute for the Study of War), istraživačka organizacija sa sjedištem u SAD-u.
Iran i SAD već se bore za prevlast nad Hormuškim tjesnacem, još jednim važnim plovnim putem za izvoz nafte i trgovinu.
U Iranu su novine bliske tvrdokornoj struji režima objavile hvalospjeve o teritorijalnim dobicima hutista.
Ti su dobici „znatno povećali važnost Sane (jemenskog glavnog grada pod kontrolom hutista) kao ogranka otpora u aktualnom regionalnom sukobu”, napisao je Kayhan, jedan od najkonzervativnijih iranskih listova.
Pristaše iranske vlade održavaju noćna okupljanja u velikim gradovima širom zemlje otkako je započeo sukob između SAD-a i Irana, a ovaj su tjedan, na dvjestotom takvom skupu, okupljeni uzvikivali: „Ti si moja duša, o Jemene!”
„Novi Hezbolah”?
Takve su poruke nekad upućivane drugoj grupi iz „osovine otpora” – Hezbolahu. No, naoružano krilo Hezbolaha, oslabljeno nedavnim izraelskim napadima i gubitkom baze u Siriji, danas djeluje manje zastrašujuće.
Štoviše, čini se da hutisti sada postižu ono što Hezbolah nije mogao – primjerice, proteklih dana su oborili saudijski lovac F-15 projektilom za koji tvrde da su ga sami modificirali. Hezbolah je uspijevao oboriti velike izraelske bespilotne letjelice i gađati borbene zrakoplove, no nikada nije pogodio nijedan takav avion.
Bi li hutisti mogli preuzeti mjesto Hezbolaha kao potencijalno najvažnija, a možda čak i opasnija sila unutar „osovine otpora”? Hutisti se nisu morali boriti protiv Izraela – geografski su predaleko.
„No, smatram da su oni (hutisti) postali vrjedniji nego što bi Hezbolah ikada mogao biti”, kaže Farea al-Muslimi, istraživač specijaliziran za Jemen pri britanskom institutu Chatham House. „Naravno, Hezbolah je imao desetljeća iskustva i upravo je on tijekom godina izgradio kapacitete hutista. No, hutisti su ih sada nadmašili", dodaje on.
Hutisti „sve više obavljaju sličnu stratešku funkciju za Iran (kao i Hezbolah), a u nekim pogledima i korisniju”, potvrđuje Andreas Krieg, viši predavač na Odsjeku za sigurnosne studije (School of Security Studies) pri King's Collegeu u Londonu.
„Hezbolah je Teheranu pružao sredstvo odvraćanja protiv Izraela djelujući iz Libanona. Hutisti Iranu daju polugu utjecaja na Saudijsku Arabiju, Izrael i globalni pomorski promet”, rekao je za DW. „Stoga smatram da je njihov strateški značaj za Teheran naglo porastao jer se Hezbolah našao pod znatno većim pritiskom", dodaje Krieg.
Al-Muslimi ističe da su vođe hutista, uključujući aktualnog čelnika Abdula Malika al-Hutija, bili vatreni štovatelji vođe Hezbolaha Hassana Nasrallaha – kojeg je Izrael ubio 2024. godine i na kojeg gledaju kao na heroja zbog uloge njegove organizacije u prisiljavanju Izraela na povlačenje iz Libanona 2000. godine.
"Vidi se kako u svojim govorima čak pokušava oponašati Nasrallaha", rekao je za DW al-Muslimi, suosnivač Centra za strateške studije u Sani.
Nasrallah je nekoć slovio kao ključni čovjek za rješavanje pitanja unutar „osovine otpora” – vođa koji je djelovao kao poveznica među različitim frakcijama, izdajući zapovijedi borcima koje podržava Iran u Libanonu, Jemenu i Siriji.
Al-Muslimi smatra da tu ulogu sada vjerojatno preuzima al-Huti, ukazujući na činjenicu da je jedan nedavni napad na saudijske naftovode zapravo izvela iračka članica te osovine.
Iranski posrednik ili saveznik?
Ipak, za razliku od situacije s Hezbolahom, i dalje postoje neslaganja oko toga koliku točno kontrolu Iran ima nad njima.
Pregled medijskih izvještaja koji je proveo portal Amwaj sa sjedištem u Iraku pokazao je da su, dok su iranski mediji slavili uspjehe hutista kao pobjedu iranske „osovine otpora”, kanali pod kontrolom hutista bili više usredotočeni na vlastitu borbu protiv Saudijske Arabije, koja je uvela blokadu teritorija pod kontrolom hutista.
Krieg smatra da je najveća razlika između hutista i Hezbolaha autonomija.
„Hutisti... imaju vlastito vodstvo, ideologiju, domaću bazu podrške i teritorijalni projekt”, istaknuo je. „Teheran ih može osnažiti, naoružati i imati koristi od njihovih postupaka, ali ih ne može nužno uključivati i isključivati po vlastitoj volji", smatra on.
Drugi promatrači napominju da su hutisti u prošlosti provodili određene vojne planove unatoč protivljenju Irana. Teheran je također zanijekao bilo kakvu povezanost s ovom najnovijom kampanjom.
No, al-Muslimi u to nije posve siguran. Tvrdi da su se hutisti u posljednje dvije godine znatno približili Iranu. Redovito pristižu izvješća o tome da Iran hutistima šalje sofisticirano oružje. U srpnju su izvori iz Irana za novinsku agenciju Reuters izjavili da je iransko vodstvo s hutistima razgovaralo o mogućnosti da oni blokiraju tjesnac Bab el-Mandeb.
„Iako čelnici hutista svoje djelovanje prikazuju u lokalnim okvirima, čini se da su se njihove veze s Teheranom znatno učvrstile”, napisala je prošli tjedan u časopisu „Foreign Affairs“ Allison Minor, bivša zamjenica posebnog izaslanika SAD-a za Jemen.
Mogu li hutisti biti poraženi?
Jedina stvar oko koje se svi slažu jest da će hutiste biti teško obuzdati. Dosadašnje vojne operacije Saudijske Arabije, SAD-a i drugih zemalja nisu urodile plodom. Sankcije i ekonomski pritisak također obično nemaju učinka jer hutisti ne posluju unutar međunarodnog financijskog sustava.
Hutisti primjenjuju pristup „igre s nultom sumom”, objašnjava al-Muslimi. Oni ubiru poreze, ali ne isplaćuju plaće niti pružaju javne usluge; sva sredstva odlaze na ratovanje. Osnivač te skupine smatrao je da su suvremena muslimanska društva previše „mekana” te da su siromaštvo i nedaće božanska kušnja.
To se znatno razlikuje od situacije s Hezbolahom: ta libanonska skupina kod kuće ima i političko krilo te pruža usluge socijalne skrbi. Također mora pažljivo balansirati odnose s drugim demografskim skupinama u Libanonu.
Hutisti nemaju takvih ograničenja. „Nije ih briga hoće li Izraelci bombardirati zračnu luku ili će SAD bombardirati bolnicu”, kaže al-Muslimi. „To im zapravo ide u prilog jer se njihova ideologija temelji na mučeništvu i žrtvovanju.”
To ih, kako on sugerira, čini potencijalno opasnijima od Hezbolaha, osobito za jemenske civile.
„Oni predstavljaju veliku međunarodnu prijetnju”, slaže se, „ali su i najveća prijetnja ideji republike i građanstva u povijesti Jemena.”