Njemački vojni planeri upozoravaju da nedavni kibernetički napadi, sabotaže i kampanje dezinformiranja mogu predstavljati prvi udarac u nekom budućem ratu. Tako proizlazi iz povjerljivog vladinog dokumenta u koji je imao uvid POLITICO.

Ta se procjena nalazi u Operativnom planu za Njemačku (OPLAN), dokumentu koji služi kao nacrt za organizaciju obrane njemačkog teritorija u slučaju velikog sukoba unutar NATO.

Plan odražava širi zaokret u njemačkoj sigurnosnoj politici. Berlin je preuzeo središnju ulogu u logistici i planiranju dolaska savezničkih pojačanja, u trenutku kada Rusija, gotovo četiri godine nakon potpune invazije Kremlja na Ukrajinu, pokazuje sve ratoborniji odnos prema europskim članicama Saveza.

Što stoji u dokumentu?

U dokumentu se izrijekom navodi da hibridne mjere „mogu u osnovi poslužiti za pripremu vojnog sukoba“. Umjesto da se kibernetičke operacije ili kampanje utjecaja promatraju kao svojevrsni pozadinski pritisak, OPLAN ih izravno smješta u logiku vojne eskalacije.

Takav pristup ima vrlo konkretne posljedice za način na koji Njemačka planira svoju ulogu u eventualnom sukobu. Zemlja se u dokumentu opisuje kao operativna baza i ključni tranzitni koridor za NATO-ove snage, koje bi već u ranoj fazi krize bile izložene pritiscima. Razlog je upravo uloga Njemačke kao glavnog središta Saveza za kretanje, opskrbu i održavanje vojnih snaga.

Dokument na 24 stranice klasificiran je kao takozvana „lakša“ verzija plana. Njegova je svrha koordinirati civilne i vojne aktere te jasno definirati ulogu Njemačke kao tranzitnog čvorišta za savezničke snage.

U scenariju oružanog sukoba Njemačka bi, upozorava se, postala „prioritetna meta konvencionalnih napada sustavima naoružanja dugog dometa“, usmjerenih ne samo na vojnu, nego i na civilnu infrastrukturu.

Model eskalacije kroz pet faza

OPLAN predviđa model eskalacije kroz pet faza – od ranog otkrivanja prijetnji i odvraćanja, preko nacionalne i kolektivne obrane NATO-a, pa sve do faze oporavka nakon sukoba. U dokumentu se navodi da se Njemačka trenutačno nalazi u prvoj fazi, koja uključuje izgradnju zajedničke slike prijetnji, jačanje koordinacije unutar vlade te pripremu logističkih i zaštitnih mjera.

Plan znatno proširuje i ulogu domaćih vojnih snaga. Postrojbe domovinske sigurnosti imale bi zadaću štititi kritičnu infrastrukturu, osiguravati nesmetano kretanje savezničkih trupa preko njemačkog teritorija te pomagati u održavanju ključnih državnih funkcija dok se borbene snage raspoređuju na drugim područjima.

Civilne strukture presudne za vojni uspjeh

Velik naglasak stavlja se i na civilne strukture, koje se u dokumentu opisuju kao presudne za vojni uspjeh. Prometne mreže, opskrba energijom, zdravstveni sustav i privatni izvođači radova više se puta spominju kao nužni „omogućivači“ provedbe plana. Kako se navodi, „brojni zadaci zahtijevaju civilnu podršku“, bez koje OPLAN ne bi mogao funkcionirati.

Upozorenja iz dokumenta dodatno dobivaju na težini u kontekstu događaja posljednjih mjeseci. Njemačka i njezini saveznici suočeni su s nizom hibridnih napada koji nalikuju upravo scenarijima opisanima u OPLAN-u.

Savezne vlasti bilježe porast ruske špijunaže, kibernetičkih napada i pokušaja utjecaja usmjerenih na političke institucije, kritičnu infrastrukturu i javno mnijenje. Njemački ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt takvo je stanje sažeo riječima da je zemlja „svakodnevna meta hibridnog ratovanja“.