Dok je Vladimir Putin lansirao interkontinentalni projektil Jars sposoban nositi nuklearne bojeve glave, analitičari upozoravaju da bi raspoređivanje dodatnog nuklearnog arsenala u Bjelorusiji moglo imati posljedice daleko šire od same regije.

Nuklearna predstava od Bresta do Vladivostoka

Od utorka do četvrtka Putin i Lukašenko nadzirali su velike vojne manevre koji su obuhvatili prostor od istočne Europe do Pacifika. Sudjelovale su stotine lansera projektila, ratni brodovi, podmornice i borbeni zrakoplovi. Lukašenko je pritom poručio da Rusija i Bjelorusija ‘ne prijete nikome’, ali i dodao kako su spremne braniti ‘zajedničku domovinu od Bresta do Vladivostoka’, piše Al Jazeera.

U sklopu vježbi lansiran je hipersonični interkontinentalni projektil Jars, sposoban nositi tri odvojive nuklearne bojeve glave. Projektil je za manje od 20 minuta preletio gotovo 5800 kilometara – od kozmodroma Pleseck u Arhangelskoj oblasti do Kamčatke na Pacifiku.

Ruski predsjednik pritom je naglasio da Moskva i Minsk moraju dodatno povećati spremnost svojih strateških i taktičkih nuklearnih snaga te da će u obzir uzeti iskustva iz ‘specijalne vojne operacije’, kako Kremlj i dalje naziva rat u Ukrajini.

Zašto Rusija šalje nuklearno oružje u Bjelorusiju?

Moskva posljednjih godina postupno pretvara Bjelorusiju u produženu ruku svoje nuklearne strategije. Nekoliko dana nakon početka invazije na Ukrajinu 2022., Lukašenko je organizirao referendum kojim je izmijenjen ustav i omogućeno raspoređivanje nuklearnog oružja na bjeloruskom teritoriju.

Putin je potom 2023. objavio da Rusija premješta taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiju, tvrdeći da time samo kopira model koji SAD desetljećima koristi u državama članicama NATO-a. Moskva je Minsku isporučila modificirane zrakoplove Su-25 te projektile Iskander-M dometa do 500 kilometara. Nuklearno oružje navodno se skladišti na vojnom poligonu Asipoviči, manje od 200 kilometara od ukrajinske granice.

Taktičko nuklearno oružje pritom nije obuhvaćeno ključnim sporazumima o kontroli naoružanja između SAD-a i Rusije, a zbog manje veličine mnogo ga je teže pratiti i nadzirati.

NATO zabrinut, Zelenski upozorava

Vježbe Moskve i Minska vremenski su se poklopile sa summitom ministara vanjskih poslova NATO-a u švedskom Helsingborgu, što mnogi smatraju namjernom porukom Zapadu. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte upozorio je da bi odgovor saveza na eventualnu rusku uporabu nuklearnog oružja protiv Ukrajine bio ‘razoran’.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski još je sredinom svibnja upozorio da Rusija uvlači Bjelorusiju u ‘nove činove agresije’. Nekoliko dana kasnije poručio je da bi vojne vježbe mogle biti dio priprema za novu ofenzivu prema sjeveru Ukrajine i Kijevu.

Ipak, dio analitičara smatra da Rusija trenutačno nema dovoljno snaga u Bjelorusiji za ozbiljan napad. Volodimir Fesenko iz kijevskog think tanka Penta ocijenio je da bi uključivanje bjeloruskih snaga u rat moglo ‘vrlo loše završiti za Lukašenka’.

Između Kremlja i Washingtona

Iako ga često nazivaju ‘posljednjim europskim diktatorom’, Lukašenko posljednjih mjeseci pokušava ostaviti otvorena vrata i prema Zapadu. Bjelorusija je teško pogođena sankcijama zbog potpore ruskoj invaziji, a gospodarstvo zemlje snažno ovisi o izvozu gnojiva, goriva, drvne građe i prehrambenih proizvoda.

Prema tekstu, Minsk je posljednjih mjeseci obnovio dijalog s Washingtonom, dok je administracija Donalda Trumpa djelomično ublažila sankcije i počela pritiskati Ukrajinu, Poljsku i Litvu da dopuste tranzit bjeloruskog gnojiva.

Analitičari smatraju da Lukašenko pokušava balansirati između Moskve i Zapada, ali i izbjeći izravno uključivanje u rat. Sam bjeloruski predsjednik poručio je da njegova zemlja nema potrebu ‘uvući se u rat u Ukrajini’ te signalizirao spremnost za razgovore sa Zelenskim.

No uz nuklearne projektile, vojne manevre i sve agresivniju retoriku, granica između političkog blefa i stvarne eskalacije postaje sve tanja.