Prema istraživanju njemačkih javnih servisa WDR i NDR, zapadne obavještajne službe vjeruju da Moskva radi na sustavu postavljanja nuklearnih raketa na dno Arktičkog oceana, gdje bi mogle ostati skrivene mjesecima ili čak godinama.

U središtu pozornosti našao se ruski specijalizirani brod ‘Zvezdočka’, baziran u Severodvinsku na Bijelom moru. Riječ je o plovilu namijenjenom manipulaciji teškom opremom u arktičkim uvjetima, a NATO-ovi izvori sumnjaju da sudjeluje u raspoređivanju podvodnih lansirnih silosa za balističke rakete, prenosi Tagesschau.

Rakete skrivene stotinama metara ispod površine

Prema dostupnim informacijama, projekt uključuje posebne kontejnere ili silose postavljene na dubinama od nekoliko stotina metara. U njima bi bile smještene rakete sposobne nositi nuklearne bojeve glave, a lansiranje bi se moglo aktivirati na daljinu.

Navodno se razvija i posebna raketa nazvana ‘Skif’, modificirana verzija projektila ‘Sineva’, koji se već koristi na ruskim podmornicama. Procjenjuje se da bi takve rakete mogle imati domet od nekoliko tisuća kilometara.

Za NATO bi takav sustav predstavljao ozbiljan izazov jer bi lansirne platforme skrivene na morskom dnu bilo iznimno teško otkriti ili uništiti prije aktivacije.

Jeftinija alternativa skupim podmornicama?

Vojni analitičari smatraju da Moskva ovim projektom pokušava smanjiti ovisnost o skupim nuklearnim podmornicama i velikim ratnim brodovima. Postavljanje raketa na morsko dno moglo bi Rusiji omogućiti održavanje nuklearnog odvraćanja uz znatno manje troškove.

‘Takve sustave bilo bi vrlo teško neutralizirati, a istovremeno bi Rusija mogla smanjiti potrebu za velikim brojem podmornica i posada’, rekao je pomorski stručnjak Helge Adrians iz njemačkog Instituta za sigurnosnu politiku.

Ipak, upozorava da projekt nosi velike tehničke probleme, od morskih struja i sedimentacije do komunikacije s projektilima i osiguravanja energije za dugotrajni rad sustava.

Ideja iz Hladnog rata ponovno oživjela

Koncept skrivanja nuklearnog oružja u oceanima nije nov. Tijekom Hladnog rata i SAD je razmatrao slične projekte. Pentagon je još 1980. proučavao mogućnost postavljanja podvodnih silosa u okviru projekta ‘Orca’. Sustav je trebao izroniti u slučaju rata i potom lansirati raketu.

Amerikanci su na kraju odustali, dijelom zbog tehničkih komplikacija i problema s komunikacijom. No prema NATO-ovim izvorima, Rusija je nastavila razvijati sličnu tehnologiju, a prvi patenti za takve sustave prijavljeni su još krajem 1990-ih.

'Superoružje' za psihološki učinak

Ruski predsjednik Vladimir Putin već godinama promovira nova ‘superoružja’, uključujući hipersonične projektile i nuklearne podvodne dronove. Analitičari smatraju da takvi projekti imaju i važnu propagandnu funkciju.

‘Njihova vrijednost nije samo vojna, nego i psihološka. Cilj je stvoriti osjećaj nesigurnosti i pokazati tehnološku moć’, rekao je vojni povjesničar Matthias Uhl.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da međunarodni sporazum iz 1971. zabranjuje postavljanje nuklearnog oružja na morsko dno samo u međunarodnim vodama, ali ne i unutar teritorijalnih voda država. Ako se projekt ‘Skiti’ doista razvija, Rusija bi ga mogla rasporediti upravo u vlastitim obalnim područjima.

I dalje nije jasno jesu li takvi sustavi već operativni ili je riječ tek o eksperimentalnoj fazi. No bivši zapovjednik ruskih zračnih i svemirskih snaga Viktor Bondarev još je 2017. tvrdio da su rakete ‘Skif’ već dio arsenala ruske vojske.