Međutim, sudeći prema onom što se čulo na sastanku održanom u varaždinskom HOK-u, odmah nakon što referendum bude uspješno okončan prijevoznici će inzistirati na modernizaciji naših autocesta i posebice na restrukturiranju poduzeća koja vode brigu o njima: Hrvatskih autocesta i Autocesta Rijeka-Zagreb.

Protiv davanja autocesta u koncesiju, kako je kazao pred okupljenim autoprijevoznicima sjeverozapadne Hrvatske predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, ova je sindikalna udruga bila i 2005. i 2008, kao i sada.

'Iz prve ruke znamo što se događa kada autoceste date u koncesiju jer imamo podružnice u dva koncesijska društva koja već imaju koncesiju za autoceste. Osim toga, vi ste autoprijevoznici, pa i sami vidite razliku u cijeni cestarina i sve ostalo. Za Istarski ipsilon, odnosno tunel Učka, plaćate više nego da prođete cijelu Liku u kojoj je pet-šest tunela, tri puta duljih. Na Macelju je cestarina skuplja oko 230 posto u odnosu na naše dionice. Dakle kada se jedan razvojni projekt pretvori u komercijalni, onda se sve podredi tome da se što više zaradi', ustvrdio je Stanić dodavši da koncesionara ne brine to koliko će biti vozila jer mu država jamči određeni promet, a ukoliko se to ne ostvari, onda se iz proračuna nadoknađuje razlika u prihodima.

Uz izgledno veliko povećanje cestarina, Stanić je pred okupljenim predstavnicima autoprijevoznika kao argumente protiv davanja autocesta u koncesiju naveo povećanje troškova održavanja ostalih cesta koje će se više koristiti, zatim pad sigurnosti u prometu te nemogućnost prilagođavanja dionica i čvorišta potrebama gospodarstva, kao u slučaju Ikee.

'Radi svega toga trebamo skupiti deset posto potpisa, a kada se raspiše referendum, od onih koji će izaći trebamo natpolovičnu većinu. Sada se pripetavamo oko toga koliko je to deset posto biračkog tijela u Hrvatskoj, je li 374 tisuće ili 450 tisuća s dijasporom. Sada vladajućima odgovara tumačenje Šeksa da je to potonje. No nama ni to neće biti problem. Nama taj broj ne znači ništa, što se vidjelo iz naše dvije dosadašnje akcije u kojima smo također prikupljali potpise. U prvoj je prikupljeno 850 tisuća, a u zadnjoj, onoj protiv outsourcinga, 620 tisuća potpisa. Sada, kada je problematika razumljivija, vjerujem da možemo puno više napraviti jer smo i organizacijski puno bolje posložili ekipu. Radimo kao dobro ustrojeno poduzeće', naglasio je Stanić.

Ukazao je i na to da se autoceste namjeravaju dati u koncesiju za oko 20 milijardi kuna, a u sindikatima su izračunali da bi one za 40 godina mogle donijeti prihod od 80 milijardi kuna, što će jasno kazati u četvrtak pred Vladom.

'Dakle može se zaraditi četiri puta više nego što bismo mogli dobiti. Uostalom, autoceste su krvotok društva, pa ako date autoceste, to je kao da ste dali državu jer zemlja između cesta ne znači puno ako nemate prometnice. Stoga nama nije prihvatljiva nijedna varijanta vlasništva ili upravljanja autocestama osim državnog. Ovdje se ne radi samo o interesima te tome hoće li biti zaposleno više ili manje ljudi, nego puno više od toga. Uostalom, moja sindikalna iskustva u društvima koncesionarima su dobra. Ondje smo izborili bolje plaće nego u HAC-u i ondje ljude nitko ne dira, imaju božićnice, regres i sve ostalo, dok je u državnim tvrtkama sve to smanjeno jer su se ljudi spremni odricati znajući da više ostaje u državnoj blagajni. Na kraju, lakše je voditi sindikat kod koncesionara nego u državnoj tvrtki zato što se u potonjima vodeći ljudi mijenjaju kao na pokretnoj traci. Svako malo netko odlazi u zatvor ili jednostavno smijene direktora. Stvarno ne možete vjerovati u to kako se ljudi mogu neodgovorno ponašati kada dođu na vodeće funkcije misleći da ih nitko neće ništa pitati', rekao je Stanić.

Iako su najavili podršku prikupljanju potpisa koje u većim gradovima kreće u ponoć s petka u subotu, okupljeni autoprijevoznici ustvrdili su da su već sada cestarine preskupe uzme li se u obzir i naknada za ceste iz goriva, pa su zatražili hitno restrukturiranje HAC-a i Autoceste Zagreb-Rijeka. Naime, prema njihovoj računici, dnevno se u Hrvatskoj proda oko sedam milijuna litara goriva, a kako 60 lipa ide za autoceste, ispada da je od 2003. s te osnove već prikupljeno više od 30 milijardi kuna, a možda i oko 40.

'Gdje je taj novac? Što se njime financira? U zadnje tri godine niti centimetar autocesta nije izgrađen. Novac ide za subvencije HŽ-u, tako da smo jedini u Europi koji financiraju svoju konkurenciju preko goriva. Zbog toga je već sada preskup kilometar vožnje autocestom. Na primjer na autocesti Zagreb-Split za četvrtu kategoriju vozila plaćamo 625 kuna, što je 1,2 kune po kilometru, a tome još dodajte iznos od 60 lipa puta 150 litara goriva. Novac ide u preglomazne i neefikasne organizacije koje se brinu o cestama, ali mi ne možemo podnijeti tolike namete i nismo nikome konkurentni. Ne može vas raditi tri ili četiri tisuće. Praktički 80 posto novca od goriva odlazi za vaše plaće. Vaši djelatnici u kućicama imaju plaće s dodacima i do 7.000 kuna, što je više nego što dobije naš vozač koji vozi iz Turske do Manchestera', upozorili su autoprijevoznici, a Stanić im je poručio da ove primjedbe ne upućuju na pravu adresu i da sindikati nisu kočnica restrukturiranju jer su i oni protiv sinekura, ali da je sada nužno napraviti prvi korak – usprotiviti se monetizaciji.