(Izvorno objavio transeuropski think tank Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa (OBCT) kao partner tportala u sklopu projekta EuSEE.)

Priredio: Milan Dalmacija

Neke od ovih inicijativa su u kontinuitetu s prošlošću, poput mega-projekta Gornji Horizonti, planiranog u socijalističkom razdoblju kao dodatak Donjim Horizontima, o kojem je detaljno bilo riječi u prvom dijelu reportaže.

Doduše, glavni zahvati koji bi trebali utjecati na gornji tok rijeke Trebišnjice, započeti 2023. godine, danas su blokirani na, barem trenutno, zadovoljstvo raznih protivnika projekta, koji upiru prst u njegovu netransparentnost i ponajprije ozbiljne utjecaje na okoliš.

Inicijative koje je Europska unija podržavala tijekom posljednja dva desetljeća potpuno su drugačije prirode. Kroz IPA-u (Instrument za pretpristupnu pomoć) i program Interreg, stup kohezijske politike EU-a, usredotočen na transregionalnu suradnju, Bruxelles je financirao desetke projekata koji kombiniraju lokalni socio-ekonomski razvoj sa zaštitom bioraznolikosti.

Modernizacija infrastrukture

Među 25 Interreg projekata pokrenutih na ovom području u razdoblju od 2021. do 2027. godine, jedan se posebno fokusira na sliv Trebišnjice. Riječ je o projektu Waterlink, punog naziva 'Smart and Innovative Management Practices for Preservation of Regional Water Quality and Supply' (Pametne i inovativne prakse upravljanja za očuvanje regionalne kvalitete i opskrbe vodom, op.prev.), s proračunom od gotovo 1,64 milijuna eura, od čega 85 posto sufinancira EU.

Projekt je pokrenut u kolovozu 2024., a završava se sljedeći mjesec. On uključuje konzorcij triju partnera - Općine Konavle (Hrvatska), Općine Trebinje (BiH) te poduzeća Vodovod i kanalizacija koja upravlja vodovodnom i kanalizacijskom mrežom u crnogorskom Herceg Novom.

Cilj je modernizirati sustave praćenja i distribucijsku infrastrukturu kako bi se poboljšala opskrba pitkom vodom, s naglaskom na smanjenje tehničkih gubitaka. Cijelo područje je izloženo ozbiljnom vodnom stresu zbog krške prirode tla koje apsorbira oborine, dok na sezonsku varijabilnost dostupnih količina vode dodatno negativno utječu učinci klimatskih promjena. Zapravo, Waterlink prati rutu koju su prije šezdeset godina trasirali Donji Horizonti.

'Voda kreće iz Trebinja, prolazi kroz rijeku Konavle i stiže u Herceg Novi. Nekada smo bili jedna država i sva infrastruktura odražava tu zajedničku prošlost', kaže Nataša Tučić, voditeljica projekta za glavnu instituciju, Općinu Trebinje, dodajući da se 'danas, kroz projekte poput ovog, vraćamo suradnji i učenju jedni od drugih'.

'Infrastruktura je istrošena, neka je stara i preko stoljeća, a sa zastarjelim sustavima mjerenja teško je utvrditi kvarove. U Konavlima curenja iznose 30 posto, u Trebinju se kreću oko 55 posto, a u Herceg Novom idu čak do 80 posto', istaknula je Tučić, misleći pritom na gubitke vode u odnosu na ukupnu količinu koja ulazi u mrežu.

Tehnologije prate vodu

Ali, čak ni mjerenje tih vrijednosti nije sigurno. Ovdje do izražaja dolaze tehnologije koje financira EU. Srce Waterlinka je GIS (Geografski informacijski sustav), baza podataka razvijena pomoću niza digitalnih senzora koji mapiraju cijelu regionalnu infrastrukturu, od cijevi, preko ventila, spremnika, priključaka, do crpnih crpne stanica, i tako dalje; pritom pružajući sve tehničke podatke bitne za praćenje hidrauličnih komponenti i potrošnje u stvarnom vremenu. Daljinsko očitavanje podataka omogućuje identifikaciju kvarova, curenja i izlijevanja, povećavajući učinkovitost intervencija partnera unutar njihovih lokalnih mreža.

Uz podršku Interrega, prati se i kvaliteta vode. Hrvatski partner je instalirao ispitni laboratorij u postrojenju za pročišćavanje otpadnih voda Molunat, blizu crnogorske granice, u vrijednosti većoj od 183.000 eura.

'Još jedan važan cilj jest međusobno povezivanje istočne i zapadne vodovodne mreže, koje opskrbljuju krški izvori Konavoska Ljuta i Duboka Ljuta, putem cjevovoda duljine dva kilometra. Trenutno finaliziramo dokumentaciju za spoj, koji će ojačati sigurnost opskrbe vodom u Konavlima', objašnjavaju Perica Pušić i Jelena Banović, koordinatori projekta u Općini Konavle.

Na svaku popravljenu rupu, dvije nove

Herceg Novi, smješten na ulazu u Boku Kotorsku nedaleko od hrvatske granice, povijesno je crpio vodu iz Opačice, kratke krške rijeke koja, iako glavni izvor slatke vode u tom području, ne može sama zadovoljiti sve potrebe. Velik dio lokalne opskrbe vodom oslonjen je na jezero Bileća, odakle se voda dovodi cijevima iz Donjih Horizonata preko Plata.

Međutim, protok je prepolovljen tijekom rata i još uvijek nije ujednačen. Periodično se prekida za vrijeme održavanja hrvatskih vodovoda, prisiljavajući građane Herceg Novog na racionalizaciju potrošnje tijekom nekoliko tjedana svake godine, najčešće u lipnju ili rujnu. U tim trenucima, Opačica donosi spas.

'Zimi je voda iz Bileće dovoljna, oko 330 do 360 kubičnih metara u sekundi, dok ljeti, kada je potražnja veća, uzimamo još 120 do 160 kubičnih metara po sekundi iz Opačice”, objašnjava Luka Radović, zaposlenik Vodovoda u Herceg Novom, pokazujući nadzorni centar postavljen u crpnoj stanici na krškom izvoru rijeke, u zaseoku Zelenika.

U prostoriji se nalazi tehnološka oprema vrijedna otprilike 600.000 eura kupljena zahvaljujući projektu Waterlink. Odatle se provode daljinska mjerenja različitih komponenti lokalne mreže. Na jednom ekranu se prikazuje status 18 gradskih spremnika vode, koji se ažurira svakih 15 minuta.

'Zasad vidimo samo svoje, ali uskoro ćemo imati podatke od drugih partnera', uvjerava Radović, dok drugi prikazuje očitanja s GIS-a koji prati potrošnju duž 240 kilometara cijevi putem 80 mjerača protoka postavljenih diljem općine.

Vrhunac je Cloud, sustav koji identificira curenja označavajući ih različitim bojama (zelena, žuta i crvena) ovisno o njihovoj ozbiljnosti. 'Ljeti, kada je tlak u cijevima niži, curenja u prosjeku iznose 62-63 posto zatim padaju na 50 posto u kolovozu', objašnjava Radović, napominjući da su 'prije Interrega ljeti prelazili 75 posto, a zimi još više'.

Nakon što se utvrde curenja, moraju se izvršiti potrebni popravci. Međutim, komunalno poduzeće nema dovoljno osoblja: 'Vidimo više problema nego što ih možemo riješiti', priznaje Radović, žaleći se na nedostatak osoblja i naglašavajući da se 'za svaku rupu koju popravimo, uvijek pojave nove'.

Ali, čaša je za njega napola puna. Lani su obavili ukupno otprilike 950 popravaka, manje od polovice broja zabilježenog 2023. godine, što je znak da projekt daje opipljive rezultate.

'Infrastrukturna diplomacija'

Kritikâ, međutim, ne nedostaje. Dok su jugoslavenski mega-infrastrukturni projekti nesumnjivo uzrokovali štetu okolišu, pristup EU otvara nova pitanja.

'Dok su glavni radovi socijalističke ere barem djelomično odgovarali na preraspodjelne logike, Bruxelles ovim projektima upravlja na birokratski način, obećavajući sterilna tehnička rješenja, koja međutim proizvode stvarne utjecaje na lokalne zajednice i ekosustave', kaže Dženeta Hodžić, istraživačica u frankfurtskom Institutu za socijalno-ekološka istraživanja (ISOE).

Pozivajući se na ideju 'infrastrukturne diplomacije', znanstvenica kritizira ono što vidi kao 'depolitizaciju kolektivnih zahtjeva za demokratskim sudjelovanjem u procesima usmjerenim na poboljšanja na teritorijima', koju promovira izvršna vlast EU. Nasuprot tome, Hodžić se zalaže za 'pravedniji i inkluzivniji neformalni model prekogranične suradnje odozdo prema gore', koji uključuje stanovnike i stručnjake iz svih područja.

Naposljetku, predlaže holističku perspektivu za strategije planiranja i infrastrukturu: 'Potreban je integrirani pristup upravljanju krškim vodama, kako bi se u potpunosti razumjelo funkcioniranje riječnih slivova, s naglaskom na sinergije između ekoloških, ekonomskih i društvenih planova', zaključuje.