The Times Hrgovićevu pobjedu opisuje kao veliko otrežnjenje za mladog Britanca, odnosno prvo ozbiljno suočavanje s razinom na kojoj golemi talent, brzina i eksplozivnost više nisu dovoljni sami po sebi.

Itauma je u meč ušao s 14 pobjeda iz isto toliko profesionalnih nastupa. Protivnike je uglavnom rješavao brzo i nikada prije nije morao boksati dalje od šeste runde.

Upravo je Hrgović tu pronašao svoju priliku.

Britanac je u početku ponovno izgledao zastrašujuće. Bio je mnogo brži, pogađao je snažnim kombinacijama i već u drugoj rundi poslao Hrgovića na pod. U pojedinim trenucima izgledalo je kao da hrvatski boksač više razmišlja kako preživjeti nalet nego kako osvojiti svjetski naslov.

Ali nije padao. I to je s vremenom potpuno promijenilo borbu.

Hrgović ga odveo tamo gdje nikad prije nije bio

Hrgović je napravio ono što nijedan Itaumin protivnik dotad nije uspio - zadržao ga je u ringu dovoljno dugo da se borba pretvori u sasvim drukčiji test.

Kako su runde prolazile, Britančeva početna eksplozivnost počela je nestajati. Potrošnja energije postajala je sve vidljivija, dok su Hrgovićevo iskustvo, fizička čvrstoća i izdržljivost sve više dolazili do izražaja.

Borba se više nije vodila u Itauminu svijetu brzih kombinacija i ranih nokauta. Postala je borba iscrpljivanja. A u takvoj borbi Hrgović je bio kod kuće.

U osmoj rundi Itauma je još jednom pokušao završiti hrvatskog teškaša, ali nije uspio. Nakon tog naleta počeo je naglo gubiti snagu, a Hrgović je osjetio da se nešto promijenilo.

U devetoj rundi više nije bježao od Itauminih napada. Krenuo je prema njemu.

Britanac više nije imao odgovor, a njegov trener Ben Davison na kraju je morao baciti ručnik.

Prvi poraz i prva velika lekcija

Za Itaumu je to bio prvi profesionalni poraz, ali The Times smatra da bi upravo ovakva večer dugoročno mogla imati veliku vrijednost za njegov razvoj.

Hrgović je razotkrio pitanja na koja mladi Britanac dotad jednostavno nije morao odgovarati - kako će njegovo tijelo reagirati kada borba uđe u kasne runde, kako će kontrolirati potrošnju energije i što će napraviti kada protivnik primi njegove najbolje udarce i nastavi hodati prema njemu.

Do subote je gotovo svaki odgovor dobivao u prvih nekoliko rundi. Protiv Hrgovića prvi put nije.

Za hrvatskog boksača, s druge strane, londonska večer bila je potvrda upravo onoga što se kod njega godinama često podcjenjivalo.

Nije bio brži. Nije bio atraktivniji. Većim dijelom borbe nije ni izgledao kao bolji boksač. Ali ostao je u meču.

Primao je udarce, ustao nakon nokdauna, natjerao Itaumu da potroši sve što ima i čekao trenutak kada će iskustvo početi pobjeđivati mladost. Kada je taj trenutak stigao, Hrgović je imao više snage. I svjetski naslov završio je oko njegova struka.