Gotovo 900.000 tona avionskog goriva iz Azije trebalo bi stići u Europu tijekom idućih nekoliko mjeseci, prema podacima tvrtke za praćenje trgovine Kpler. Te bi isporuke trebale smanjiti rizik od nestašica, no cijene će vjerojatno ostati visoke, rekao je George Shaw, Kplerov viši analitičar za to tržište.

Rast cijene avionskog goriva u Europi

'Avionsko gorivo vjerojatno će i dalje biti izloženo višim cijenama, osobito zato što je snažno povezano s tržištem dizela, koje postaje sve zategnutije i u posljednje vrijeme bilježi rekordne cijene', rekao je Shaw za Euronews.

Prošlog tjedna prosječna europska cijena avionskog goriva porasla je na 207,56 dolara (176 eura) po barelu, što je najviša cijena među svim regijama i 27,8 posto više od europskog prosjeka prethodnog mjeseca, pokazuju podaci Međunarodnog udruženja zračnih prijevoznika (IATA).

Riječ je o regionalnoj procjeni rafinerijske cijene koja ne mora nužno odgovarati cijeni koju plaćaju pojedine aviokompanije. Avionsko gorivo poskupjelo je zbog viših cijena sirove nafte i rasta rafinerijskih marži, odnosno razlike između cijene sirove nafte i cijene gotovog goriva.

Europa je posebno ranjiva jer se prije poremećaja proizvodnje i pomorskih ruta u velikoj mjeri oslanjala na uvoz avionskog goriva s Bliskog istoka. Otad se sve više okreće Južnoj Koreji, Nigeriji i Sjedinjenim Državama.

Prema Shawu, taj dodatni uvoz dosad je spriječio ozbiljniju fizičku nestašicu i trebao bi pomoći Europi da prebrodi posljednje tromjesečje godine.

672.000 barela dnevno

'U četvrtom tromjesečju trebalo bi biti manje napeto nego ranije tijekom godine', rekao je, dodajući da potražnja europskog zrakoplovstva u pravilu počinje znatno padati u studenome.

Sezonski pad potražnje smanjuje vjerojatnost da aviokompanije ili zračne luke neće moći osigurati dovoljno goriva, ali ne uklanja pritisak na cijene.

IATA nije željela komentirati kako bi najnovije poskupljenje moglo utjecati na europske aviokompanije i putnike.

Prema najnovijim mjesečnim podacima Kplera, europski uvoz avionskog goriva u rujnu iznosio je u prosjeku oko 672.000 barela dnevno, uključujući kretanje goriva između europskih tržišta. Južna Koreja, Nigerija i Sjedinjene Države zajedno su činile oko 60 posto ukupnog uvoza.

Budući da rujan u trenutku dostave podataka još nije završio, brojke obuhvaćaju pošiljke koje su dotad stigle, a ne konačne podatke za cijeli mjesec.

Podaci Kplera također pokazuju da je između srpnja i rujna iz azijsko-pacifičke regije u Europu dopremljeno oko 1,31 milijun tona avionskog goriva. Na Južnu Koreju otpadalo je oko 1,14 milijuna tona, odnosno gotovo 87 posto ukupne količine.

900.000 tona iz Azije

Još 900.000 tona iz Južne Koreje i drugih dijelova Azije trebalo bi stići u Europu tijekom idućih nekoliko mjeseci, rekao je Shaw.

Iako se uvoz iz SAD-a u posljednje vrijeme smanjio, američke zalihe i dalje su razmjerno visoke. Prema Kpleru, to bi dobavljačima trebalo omogućiti da reagiraju ako dođe do nestašice nakon završetka vrhunca europske zrakoplovne sezone. Europske rafinerije također su povećale proizvodnju. Zajedno s dodatnim isporukama iz SAD-a i Nigerije, to je 'spriječilo nestašicu', rekao je Shaw. Međunarodna agencija za energiju (IEA) došla je do sličnog zaključka ranije ove godine, navodeći da su rafinerijski kapaciteti u Europi, Nigeriji i SAD-u pomogli ublažiti pritisak na tržište avionskog goriva.

Kpler je izdvojio Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku kao europska tržišta najranjivija na nove poremećaje jer su obje zemlje veliki potrošači i uvoznici avionskog goriva.

Prema podacima za rujan, Ujedinjeno Kraljevstvo uvozilo je u prosjeku oko 177.000 barela dnevno, što ga čini najvećim pojedinačnim odredištem obuhvaćenim podacima. Francuska je primala oko 73.000 barela dnevno.

Nizozemska je primala oko 118.000 barela dnevno, iako je dio tog goriva vjerojatno distribuiran dalje preko tamošnjeg skladišnog i trgovačkog čvorišta.

Problemi u Italiji

Međutim, činjenica da zemlja ima dovoljno goriva ne znači nužno da će ono stići do svake zračne luke. Tvrtka za zrakoplovne podatke i analitiku Cirium navodi da bi manje zračne luke prve osjetile nestašicu u slučaju novih poremećaja u opskrbi.

To se dogodilo 6. travnja u talijanskoj zračnoj luci Brindisi, kada se komercijalni zrakoplovi više nisu mogli normalno opskrbljivati gorivom. Lokalni dobavljač nije uspio isporučiti ugovorene količine. Gorivo je bilo rezervirano za državne zrakoplove, zračnu hitnu pomoć te letove traganja i spašavanja.

Još šest talijanskih zračnih luka istog je tjedna ograničavalo količine goriva, prema Ciriumu. Većina zrakoplova mogla je dobiti najviše 2000 litara, što je manje od količine potrebne za sat leta Boeinga 737.

Italija pritom nije ukupno oskudijevala avionskim gorivom. Između ožujka i svibnja potrošila ga je 14,5 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.

'Velika zrakoplovna čvorišta ove su godine izbjegla nestašice goriva. Manje zračne luke nisu', naveo je Mike Malik, glavni direktor za industriju u Ciriumu.

Manje zračne luke obično imaju manje dobavljača, manje skladišnih kapaciteta i manje alternativnih pravaca opskrbe, zbog čega regionalni prijevoznici i oni na kratkim linijama imaju manje prostora za prilagodbu.