OBRAČUN S PUTINOVOM RUSIJOM

Medvedev odbija biti 'lažni Dmitrij'

  • Autor: Marko Stričević
  • Zadnja izmjena 01.04.2011 10:59
  • Objavljeno 01.04.2011 u 09:13
Medvedev

Medvedev

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Nakon srijede, sve je manje onih koji sumnjaju: Dmitrij Medvedev u Magnitogorsku je otvorio predizbornu kampanju za novi mandat ruskog predsjednika. Deset točaka za reformu gospodarskog režima Rusije direktno se suprotstavlja modelu 'državnog kapitalizma' koji je izgradio njegov prethodnik – a možda i nasljednik - Vladimir Putin

'Da je ovako nešto objavio odmah po dolasku na vlast 2008, danas bismo govorili o revoluciji u poslovnoj sferi', piše Kommersant, jedan od najrelevantnijih ruskih dnevnih listova.

Spomenimo samo neke od deset Medvedevljevih ukaza Putinovoj vladi: predstavljanje rasporeda za masovnu privatizaciju državnih kompanija. Smanjenje troškova državnog monopola za 10 posto godišnje. Uklanjanje vladinih ministara i vicepremijera iz upravnih odbora tvrtki (Gazprom, Rosnjeft, Rosnano...). Uklanjanje svih zakona koji guše investicijsku klimu u Rusiji...

'Tko god postao predsjednik 2012. godine, Medvedevljevo nasljeđe imat će veliki značaj. Naravno, ako Putin doista posluša naredbe i prione na posao', piše Kommersant.

Ako Putin posluša...

Taj 'ako' postao je 'biti ili ne biti', središnja os političke teorije u današnjoj Rusiji. Vladimir Putin nije samo još jedan premijer na traci koji dolazi i odlazi u sjeni velikih vođa Rusije. On jeste bio taj veliki vođa, a pozicija u kojoj se danas nalazi bez presedana je u ruskoj povijesti.

Gledano ideološki, Putin je glavni arhitekt nacionalizacije energetskog i medijskog sektora; on se pobrinuo da neposlušni oligarsi završe u zatvoru ili u izgnanstvu. U njegovoj eri (koja je tekla paralelno sa svjetskim rastom cijena nafte) Rusija se kao reinkarnirana sila podigla sa zgarišta tranzicije. Pritom su nevjerojatan ekonomski progres osjetili najširi slojevi stanovništva, načeti nestašicama još 80-ih, a potom bačeni u strahovitu bijedu tijekom Jeljcinove ere.

Ali u Putinovoj Rusiji ponovno se osjetio miris sovjetske čizme: nestalo je oporbene televizije, nabujala je mita gladna birokracija, a na energetskim biznisima vrijednim bilijune parazitiraju bivši obavještajci i čelnici represivnih organa.

U takvoj situaciji Medvedev danas naređuje Putinu da demontira neke od ključnih poluga na kojima on, njegov prethodnik i veliki mentor, temelji svoj utjecaj u ruskom režimu. Poluge s kojima je on, prije globalne recesije, umio vinuti Rusiju do udvostručavanja BDP-a i stvaranja deviznih rezervi od 500 milijardi dolara... Što ako Putin ne posluša?

Onda će Medvedev ispasti smiješan, a povijest ruske vladavine dobit će novog 'lažnog Dmitrija'. Donedavno je, naprotiv, baš pitanje 'što ako premijer ne posluša' bilo smiješno: pravi ruski čelnik smjesta će obrisati pod njime! Naime, važan element ruske političke kulture bio je da, kad kola krenu nizbrdo, veliki vođa nacije (Putin ili Jeljcin), pozove na odgovornost predsjednika vlade, javno ga izgrdi, okrivi za sve neuspjehe vlasti i, na oduševljenje širokih masa, sune otkaz njemu i njegovom kabinetu ministara.

Tako nešto nezamislivo je u današnjoj 'tandemokraciji', koju neki u Rusiji tretiraju kao 'Putin i onaj drugi, kako mu je ime'

No taj drugi, koji svoju poziciju nije gradio kroz KGB-ove hijerarhije, ipak se uspio predstaviti kao zagovornik ekonomski i politički liberalnije Rusije. Zainteresirane za partnerstvo s euroatlantskim silama, razvijanje demokracije, poticanje civilnog društva izvana te pluralizma u dosad monolitnom režimu iznutra.

Još uvijek je mnogo onih koji ili uopće ne vjeruju u funkcionalnost demokracije u ruskom prostoru ili misle da je sve ovo opipavanje pulsa javnosti, te da nije bitno tko sjedi u Kremlju dokle god se zna tko je glavni – a o tome na ruskim ulicama još uvijek nema puno spora.

S druge strane, jasno je da Putin, sve da je i najveći demokrat istočno od Karpata, nakon dva predsjednička mandata ne može tek tako napustiti državne uzde, povući se u neki carski ljetnikovac, sjediti na obali Crnog mora i 'gađati se piljcima', što bi rekao Johnny Štulić. Biti akter na poprištu kao što je Rusija u doba tranzicije znači stvoriti si masu opakih neprijatelja, bez obzira na ankete narodne privrženosti koje se drže oko 70 posto... Dovoljno je vidjeti što se danas događa bivšem autoritarnom predsjedniku Ukrajine, Leonidu Kučmi - dugogodišnje optužbe za umiješanost u ubojstvo novinara Georgija Gongadzea odnedavno dobivaju i svoj sudski nastavak.

Dosad je u Rusiji važilo načelo nediranja u nasljednika. Mihaila Gorbačova javnost dobrim dijelom mrzi jer smatra da je uništio imperij i trasirao put pljački. No iz redova vlasti nema naznaka da bi ga se zbog ičega prozivalo, a kamoli procesuiralo, premda je Jeljcin u 90-ima donosio kapitalističke reforme upravo na valu nezadovoljstva komunističkim 80-ima. 

Kad je Jeljcin odlazio s vlasti, nije čekao izbore, nego je imenovao nasljednika: nisu to bili ni Viktor Černomirdin, ni Boris Nemcov, ni Jevgenij Primakov. Bio je to malo poznati, javnosti nevičan, novi premijer Vladimir Putin. Boris Jeljcin, vođa 'liberalne Rusije' o kojoj danas lamentira neupućeni zapad, preveo je Putina od gradskog ureda u Sankt Peterburgu do moskovskog Kremlja za samo tri i pol godine!

Putinov režim je koliko odmah raskrstio s 'liberalnim 90-ima', marginalizirao Jeljcinove kadrove, razbucao mnoge biznise, istjerao i zatvorio brojne moćnike te s otvorenim prezirom prema tom razdoblju krenuo graditi novu, snažnu i samopoštovanu Rusiju. No pritom nije bilo prezira prema svom mentoru, a kamoli progona.

Stoga način na koji je Putin ustoličio Medvedeva, pa dao narodu da potvrdi' i nije nešto novo – novost je što se on sam nije potom povukao. Za temelje ruske demokracije bilo je krucijalno da Putin 2008. godine poštuje ustav i odstupi nakon dva mandata, a ne da si, poput Aleksandra Lukašenka ili niza srednjoazijskih uzurpatora, izmisli treći, četvrti rok... Nakon što je ispoštovao ustav, Putin se opet može kandidirati 2012, ali sada je pitanje koliko je to produktivno za Rusiju.

Njegov nasljednik želi stvarati vladarsku karizmu na obračunu s nasljeđem 00-ih, kao što je Putin stvarao karizmu obračunavajući se  s nasljeđem 90-ih, a Jeljcin prije njega s režimom iz 80-ih. No Vladimir Putin još nema ni 60 godina. Čak i kad bi se htio (p)olako povući - može li mu Dimka Medvedev osigurati starost bez progona?

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi