Stjecajem okolnosti, ti dokumenti koji su dio obimne arhive, objavljeni su u utorak, upravo na 20. obljetnicu iznenadne ostavke Borisa Jeljcina u korist Vladimira Putina.

Oni sadrže telegram britanskog veleposlanika u Moskvi Andrewa Wooda iz listopada 1995. nakon Jeljcinova susreta s bivšim američkim predsjednikom Billom Clintonom, nedugo nakon što je doživio drugi srčani udar.

"Lakomo je pio vino i pivo i žalio se što nema konjaka", napisao je diplomat u poruci od 26. listopada.

"Jedan od njegovih asistenata mu je uzeo čašu šampanjca kada je ocijenio da je pretjerao. Bio je veselo alkoholiziran tijekom konferencije za novinare s Clintonom".

U drugom telegramu od 27. listopada piše "ako bi Jeljcin iznenada umro, našli bismo se u razdoblju izvanredne političke zbrke".

Mjesec dana kasnije, 28. studenoga, britansko ministarstvo vanjskih poslova je pisalo službi konzervativnog premijera Johna Mayora u kojem mu obznanjuje da se čini da se ruski predsjednik oporavlja od srčanih problema.

U tom dopisu se precizira da je čelnik za 6 godina premašio prosječni životni vijek ruskih muškaraca (58) i da je preživio dva srčana udara u tri i pol mjeseca.

"Nakon prvog srčanog udara nije potrajalo razdoblje umjerenijeg konzumiranja alkohola, pa ne treba vjerovati da će ovog puta biti drugačije", pisalo je. 

"Zato smo razmišljali o hitnom planu ukoliko Jeljcin umre dok je na funkciji". 

Predvidjeli su britansko izaslanstvo koje bi išlo na pogreb i nacrt priopćenja medijima u ime premijera. U tom tekstu se pozdravlja "hrabar vođa i vizionar" koji je okončao konfrontaciju Rusije sa Zapadom u korist suradnje.

Bez obzira na zdravstvene probleme i gospodarski kaos nakon pada SSSR-a, Jeljcin je godinu kasnije ponovo izabran i ostao je na vlasti do iznenadne ostavke 31. prosinca 1999. ostavivši mjesto svom premijeru Vladimiru Putinu.

Umro je 2007. kada mu je bilo 76 godina.