Riječ je o jednom od najspornijih pitanja hrvatskog javnog zdravstva, otvorenim od 1994. godine kada je tadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang posebnim pravilnikom omogućio liječnicima, ali samo profesorima medicine, otvaranje privatnih ordinacija i dvojni rad bez ikakve regulative i kontrole.

Ovo nije procjena praktičnih konzekvenci pravilnika, već se radi o činjenici da Hebrang u tom aktu nije napisao nijedno slovo uvjeta pod kojim liječnici smiju raditi na ovakav način, iako se radi o svjetski prepoznatoj situaciji konflikta interesa. Svaka zemlja koja dopušta dvojnu praksu u medicinskoj profesiji, donosi i precizno razrađene uvjete ovakvog načina rada, da bi se konflikt interesa minimalizirao.

Od 1994. pokazalo se da naši profesori medicine obilato koriste svoje slobode, odnosno sve resurse iz rada u državnoj bolnici za gomilanje profita u privatnim ordinacijama, uključivši rad liječnika koji nisu bili vlasnici tih ordinacija, ali su radeći kod svojih uglednih kolega ostvarivali dodatnu zaradu. Pred sam dolazak koalicijske vlasti, ti su liječnici, bez znanstvenih statusa, pokrenuli pred Ustavnim sudom postupak utvrđivanja ustavnosti odredbe kojom se eliti nešto dopušta, a 'običnim' liječnicima ne, te su dobili ocjenu po kojoj su u pravu i da pravo na dopunski rad ne može biti selektivno.

Time je Ustavni sud de facto legalizirao praksu koja je već bila izuzetno raširena u hrvatskom zdravstvu.

Koalicijska ministrica zdravstva Ana Stavljenić-Rukavina prvi put spominje mogućnost potpune zabrane ovakve prakse, a njezinom ostavkom priču nasljeđuje novi ministar Andro Vlahušić koji je u nekoliko navrata u 2002. godini uputio inspekcije da provjere jesu li liječnici ujutro na svom radnim mjestu u državnim bolnicama ili rade privatno.

Novinari su tada više puta izvijestili o neugodnim scenama jer su neki poznati liječnici iskakali kroz prozore privatnih ordinacija, gdje su zatečeni usred radnog vremena. Po prvi put u povijesti Hrvatske liječničke komore, grupa je liječnika iz poznate privatne onkološke poliklinike Eljuga u Zagrebu na kratko vrijeme izgubila licencu za rad, nakon ovakvog nalaza inspekcije.

Koalicijsku vlast 2003. godine potresa prvi generalni štrajk liječnika u Hrvatskoj, pa se pitanje dvojne prakse gura pod tepih, a u pravilniku ostaje da svi liječnici smiju raditi dopunski uz odobrenje ravnatelja državnih i gradskih bolnica. Kada HDZ 2003. godine opet osvaja vlast, za ministra zdravstva postavljen je Andrija Hebrang koji ovo pitanje potpuno zaobilazi, pa liječnici nastavljaju nesmetan dopunski rad.

Pacijenti sve češće svjedoče o tome da je dvojna praksa postala formalizirana korupcija u hrvatskom zdravstvu, jer liječnici u državnim i gradskim bolnicama preusmjeravaju bolesnike na privatno tržište, uz obrazloženje da će u bolnici predugo čekati na pregled i liječenje.

Donošenjem novom pravilnika ministar Milinović je opet pokazao svoju privatnu hrabrost, odnosno sposobnost da stoji iza svojih odluka, ma koliko one bile loše, opasne i napadane. Kao ministar, ovim je pravilnikom potvrdio da baš i ne zna o čemu govori, jer je dokument sve samo ne regulacija ove prakse.

Pravilnik o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca, naime, ima svega tri članka i ne regulira ništa, osim što nalaže da samo 50 posto liječnika iz neke bolnice smije dobiti odobrenje za dopunski rad, i da se za tih 50 posto mora utvrditi da imaju 'prosječno izvršenje' svojih radnih obaveza u državnoj ili gradskoj bolnici.

Prvo, ovaj će pravilnik sasvim sigurno doći do Ustavnog suda i bit će čudno ako Ustavni sud 2011. godine odluči da 50 posto zaposlenika ima neko pravo, a 50 nema, nakon što je 2000. godine već izrekao svoje mišljenje o selektivnom pravu na dopunski rad.

Drugo je, međutim, još fascinantnije: Milinović ovime priznaje da u hrvatskom zdravstvu postoje liječnici koji ne izvršavaju svoje radne obaveze, ali ti ljudi neće biti otpušteni ili dobiti manje plaće, ekvivaletne izvršenju, nego će biti kažnjeni tako da neće smjeti raditi izvan ustanove u kojoj su zaposleni! Ovo je tim luđe što cijeli sustav kuka zbog navodnog manjka liječnika, a viška proračunskih izdataka na plaće (do 80 posto).

Činjenicu da pravilnik ne regulira ni način ni količinu zarade i radnog vremena u privatnom sektoru, ne treba ni komentirati – to su, inače, suštinske stvari u regulaciji dvojne prakse. Nejasno je samo zašto Milinović uopće donosi ovakve odluke koje će ga u izbornoj godini samo dodatno potkopati jer se ne mogu braniti ni stručno ni politički. U tom smislu, pričekajmo samo na reakcije liječničkog tabora na novi pravilnik!