Otkako je 2022. godine krenuo rat u Ukrajini, dvadesete godine ovog stoljeća postale su sve nesigurnije kako zbog hladnoratovske atmosfere, tako i zbog brojnih ratnih sukoba diljem svijeta. Na tom tragu, istjecanje sporazuma Novi START samo je poljuljalo sigurnosnu situaciju. Sporazum između dviju najvećih nuklearnih sila, SAD-a i Rusije, ograničavao je dvije velesile u broju nuklearnih bojevih glava, broju oružja i projektila uzajamnim inspekcijama, no istekao je 5. veljače.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je, podsjetimo, 2023. godine obznanio da Rusija suspendira svoje sudjelovanje u Novom START-u, ali ga ne raskida. U praksi je to značilo, kako je tada objasnio, da će se pridržavati ograničenja nuklearnog arsenala, ali da zbog napetosti sa SAD-om oko Ukrajine više neće biti uzajamnih inspekcija nuklearnog oružja. Krajem prošle godine Putin je predložio da se sporazum produži još godinu dana nakon njegova isteka, a američki predsjednik Donald Trump komentirao je u jednoj od svojih medijskih izjava da je to dobra ideja.

Međutim Rusi su naveli da na svoj prijedlog nikad nisu dobili formalni službeni odgovor te su u četvrtak po isteku sporazuma samo obavijestili da će nastaviti 'odgovorno se ponašati po pitanju nuklearnog oružja', ovisno o tome što radi SAD i što je ruski nacionalni interes. Trump je kasnije u četvrtak na društvenim mrežama naveo da 'umjesto produljenja Novog START-a, trebali bismo angažirati nuklearne stručnjake koji će raditi na novom, poboljšanom i moderniziranom sporazumu koji može trajati dugo u budućnosti'.

U međuvremenu se pojavila informacija da su Rusi i Amerikanci blizu dogovora o nuklearnoj kontroli, ali ostaje vidjeti u narednim danima kako će se rasplesti ta situacija. Među brojnim osobama u Hrvatskoj i svijetu koje sa zabrinutošću prate situaciju nakon isteka START-a nalazi se i bivši hrvatski političar te nuklearni fizičar Tonči Tadić. U razgovoru za tportal upozorio je da se istekom ovog sporazuma 'vraćamo 50 godina unatrag'. I čini se, nijednom od dva glavna svjetska lidera to nimalo ne smeta.

'Vraćamo se u razdoblje žestokog Hladnog rata. Dakle ne mora nas čuditi to da ni SAD ni Rusija nisu išli na produljenje Novog START-a jednostavno zato što i Trumpu i Putinu nuklearni arsenal služi za dokazivanje moći na međunarodnoj sceni. Podsjetio bih vas da je još 2019. godine Trump istupio iz sporazuma o ograničenju nuklearnog oružja srednjeg i kratkog dometa, a Putin je to jedva čekao. Time je zapravo uklonjena zapreka u povećanju broja taktičkog nuklearnog oružja s obje strane. Dakle ovo je samo nastavak takve sulude politike', sumirao je Tadić aktualnu situaciju.

Koju supersilu preferiraju druge nuklearne sile?

Naš sugovornik smatra da Putin želi pregovarati sa SAD-om na jednakoj nozi te je upravo nuklearni arsenal jedina stvar koja ga izjednačava s tom državom. Dok Rusija inzistira na tome da se u pregovore o nuklearnom arsenalu uključe i Velika Britanija i Francuska, Trump je navodio da želi da se u kontrolu naoružanja uključi i Kina. Analizirajući tu retoriku, Tadić misli da su posrijedi slabi razlozi, a uz Kinu, Veliku, Britaniju i Francusku, nuklearne sile su i Sjeverna Koreja, Indija, Pakistan, no za posjedovanje nuklearnog oružja sumnjiči se i Izrael.

'Ključni problem onima koji planiraju nuklearni rat u Rusiji i SAD-u je pitanje kako će se u slučaju općeg nuklearnog rata oni postaviti i na kojoj će strani biti. Zato je jedino logično rješenje povećanje vlastitog arsenala da bude veći od zbroja svih ostalih', smatra Tadić.

Dok su neki vojni analitičari u svjetskim medijima spekulirali da ne treba paničariti oko nove utrke u naoružanju jer je ona skupa, a i nepotrebna, jer obje supersile već imaju dovoljno oružja da unište svijet nekoliko puta, Tadić iz svoje perspektive fizičara navodi da su to gluposti.

Nuklearna bomba: Dovoljno je nuklearno gorivo i 50 milijardi eura

Ističe da upute za razvoj nuklearnog oružja postoje i na internetu te ih stručnjaci fizike relativno lako mogu provesti, čak i u zemljama koje trenutno nemaju nuklearno oružje. Ako imaju 50 milijardi eura, nuklearno gorivo i postrojenja za njegovo procesuiranje, mogu proizvesti svoje oružje.

'Čim se počnu širiti arsenali, i ovi ostali će se morati proširiti i modernizirati vlastite', objasnio je Tadić zašto možemo očekivati novu utrku u naoružanju.

I EU razmišlja o nuklearnom kišobranu

Da stvari budu gore, u toj se utrci ne trebaju očekivati samo aktualne nuklearne sile, već i drugi akteri koji trenutno imaju samo energetski nuklearni program. Konkretno, Japan razmišlja o vlastitom oružju, kao i Južna Koreja, a u Europi je zbog prevladavajućeg nepovjerenja prema američkom savezniku njemački kancelar Friedrich Merz krajem siječnja rekao da se raspravlja i o ideji zajedničkog nuklearnog kišobrana Europske unije.

Uz Njemačku, Tadić je podsjetio da se ideje o europskom nuklearnom odvraćanju javljaju i u Poljskoj te Švedskoj. Zbog toga kaže da su ovo puno 'luđa i opasnija' vremena nego Hladni rat u 20. stoljeću.

'Sve to je posljedica, s jedne strane, agresivne politike Rusije i, s druge strane, opće nezainteresiranosti SAD-a, jer se bavi samo svojom sigurnošću. U tim okolnostima nikoga ni u Rusiji ni u SAD-u to ne smije čuditi. Kako bi Europa trebala protumačiti ruski potez smještanja dijela ruskog nuklearnog arsenala u Bjelorusiju? Ako je to normalno, zašto bi onda bilo zabrinjavajuće imati nuklearni arsenal u Poljskoj, Njemačkoj ili Švedskoj? Ako se nastavi ovako kako ide sada, imat ćemo 20 nuklearnih sila. Doslovno će svaka članica G20 imati svoj arsenal', upozorava naš sugovornik.

Tko će vjerovati Trumpu nakon sporazuma s Iranom?

Podsjetio je i da se Ukrajina odrekla svojeg nuklearnog arsenala u zamjenu za američku zaštitu. No za nagradu je dobila rusku agresiju, bez američke zaštite.

Stoga na pitanje može li se očekivati da će se nakon nekog vremena utrke u naoružanju situacija smiriti nekim novim sporazumom aktualnih i potencijalnih novih nuklearnih sila, Tadić je izrazio svoju sumnju u to. Naposljetku, dovoljno se sjetiti Trumpova raskida nuklearnog sporazuma s Iranom.

'Trump sada inzistira na tome da Iran potpiše novi sporazum. Ključno pitanje je zašto bi potpisao novi sporazum s čovjekom koji je već jednom istupio iz njega? Iako Trump smatra da će ovime izdići Rusiju i SAD kao dvije zemlje koje će onda dominirati svima i dogovarati interesne zone, eventualno i s Kinom, rezultat će biti posve suprotan. Stvorit će se niz nuklearnih sila koje se neće dati nagovarati na nekakve lude ideje', smatra Tadić.

Utrka bez ispaljivanja: 'Hrvatska će se postaviti kao i cijela Unija'

Ipak, napomenuo je da je nuklearno oružje sredstvo odvraćanja pa ne očekuje da će utrka u naoružanju završiti i nuklearnim ratom. S druge strane, smatra da će, kao i u prošlom Hladnom ratu, priča završiti ekonomskim iscrpljivanjem država koje to neće moći pratiti. Zapitao se kako će Rusija moći financijski održavati svoj masovni nuklearni arsenal.

U međuvremenu ostaje pitanje što u raspravama o europskom nuklearnom oružju čeka Hrvatsku i kako bismo se trebali postaviti. Tadić podsjeća da je američko nuklearno oružje jedno vrijeme bilo smješteno u Turskoj, ali da u načelu nikada nije bilo u istočnim članicama NATO-a upravo da bi bilo što dalje od ruskog dometa. Smatra da ono ne bi trebalo biti raspoređeno u Hrvatskoj, niti za to ima potrebe.

'Ne treba nam šuplji pacifizam'

'Na kraju krajeva, razlika u vremenu leta je toliko mala da je to besmisleno. Kad krene lansiranje, ispaljuješ sav arsenal i to je to', ustvrdio je poznati fizičar.

Ipak, naglasio je da Hrvatska treba naučiti lekcije iz svoje prošlosti, kao i iz aktualnog iskustva Ukrajine.

'Hrvatska će se postaviti onako kako se bude postavila cijela Unija (prema nuklearnom oružju, op.a.). Mislim da je zadnje o čemu trenutno trebamo pričati nekakav šuplji pacifizam u smislu – idemo se odreći svog oružja, ne nabavljajmo nikakav arsenal jer volimo. Ponavljam, Ukrajina je jako dobar primjer', zaključio je Tadić u razgovoru za tportal.