'Trenutačni pregovori između EU-a i SAD-a o TTIP-u imaju između ostaloga namjeru ujednačiti pravila s obje strane Atlantika kroz proces takozvane regulatorne suradnje. Ovaj dio pregovora fokusira se na ukidanje regulatornih barijera i sprečavanje nastanka novih tako da regulacije od javnog interesa moraju proći duge procedure provjere i od strane biznisa, a sve kako bi se onemogućilo otežavanje slobodne trgovine. To je potaknulo zabrinutost da bi trgovinski sporazum mogao rezultirati napadima na zaštitu okoliša, pravila o zaštiti na radu i zakone koji brane javno zdravlje i sigurnost hrane, samo nekoliko reprezentativnih primjera. Naš izvještaj pokazuje da su procedure regulatorne suradnje već korištene kako bi se odgodili, razvodnili ili neutralizirali zakoni od javnog interesa te potvrđuje takve kritike', pišu u priopćenju za medije iz Corporate Europe Observatory u povodu njihova zanimljivog izvještaja pod naslovom 'Opasni regulatorni duet', sa znakovitim podnaslovom 'Kako će transatlantska regulatorna suradnja dozvoliti birokratima i velikom biznisu napad na javni interes'.

Da je riječ o analizi na koju vrijedi obratiti pozornost, potvrđuje i Der Spiegel koji je o izvještaju CEO-a objavio članak naslovljen 'Studija o TTIP-u: snovi lobista su već ostvareni', u kojemu ističu kako su problematične prakse koje bi TTIP trebao formalizirati već uspješno korištene na štetu građana Europske unije. Der Speiegl ističe da je temelj za regulatornu suradnju EU-a i SAD-a posve nepoznati dogovor iz 1998. kojim je uspostavljen Transatlantski gospodarski dijalog (TABD), čije zaključke je Europska komisija još 2003. obećala proslijediti vladama članica koje onda imaju obavezu provjeriti ih i provesti.

Izvještaj CEO-a ističe da je proces pregovorom o TTIP-u 'od početka dominiraju predstavnici velikog biznisa' te da je 'stav Europske komisije o usklađivanju propisa s obje strane Atlantika već rezultirao smanjenjem standarda u EU-u'. CEO smatra da pripreme za TTIP, o kojemu se službeno pregovara od 2013., 'traju desetljećima, i to privilegiranim uplivom predstavnika velikog biznisa'.

CEO navodi šest konkretnih primjera u kojima je lobiranje utjecalo na odluke Europske unije pa su tako 1998. ublaženi ekološki propisi koji se tiču elektronskog otpada uz objašnjenje da ugrožavaju slobodnu trgovinu. Izvještaj navodi i problematičan dogovor o nadziranju interneta Safe Harbour, koji je nedavno srušio Europski sud pravde, a kojim se nije dovoljno štitila privatnost građana EU-a koji su izloženi masovnom nadzoru američkih tajnih službi.

Upozorava se i da lobisti utječu na proces formuliranja dogovora mnogo prije nego konačni tekst prijedloga dođe pred političke strukture EU-a, a ističu se lobisti farmaceutske industrije koja itekako želi pojednostavljenje procesa odobrenja lijekova. Europske farmaceutske kompanije zalažu se za preuzimanje američkog modela u odobravanju novih lijekova, a financijska industrija od TTIP-a očekuje kako će 'državni nadzor njihova poslovanja u buduće biti efikasniji i sadržavati manje regulacije'.

Zaključak je studije da regulatorna suradnja oslabljuje demokraciju u Europskoj uniji te se Europskoj komisiji zamjera kako u pregovorima uopće neće predlagati ambiciozne prijedloge koji idu protiv interesa američkih korporacija. Nadalje, pozicija moći Europskog parlamenta umanjuje se, a moguće je da 'TTIP dovede i do odluka koje će zaobići postojeće europsko pravo pa čak i Ugovor o Europskoj uniji', temeljni dokument EU-a.