U posljednje vrijeme, čini se da cijeli svijet pronalazi krivnju u Francuskoj.

Agencija za kreditni rejting Moody's degradirala je Francusku, a Međunarodni monetarni fond (MMF), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Europska komisija primile su na znanje da ta zemlja treba provesti ključne gospodarske reforme kako bi izbjegla nazadovanje.

Tzv. petorica mudraca koji savjetuju njemačku vladu u pitanjima ekonomske politike (Njemačko vijeće ekonomskih stručnjaka) također uznemireno kuju planove za svoje susjede.

Pogođen je francuski ponos. I njemački mediji upiru prst u Francusku, navodeći da su uspjeh ili propast eurozone stvar Pariza, ne Madrida ili Rima.

Francuska je vladala svijetom; što se dogodilo?

Francuske vlade desetljećima su - privatno - Njemačku smatrale rivalom. Francuska, međutim, ima poteškoća u nadmetanju s Njemačkom.

U tom natjecanju, romantični francuski socijalizam opetovano je gubio bitke s njemačkim kapitalizmom. Od rođenja eura prije 13 godina, Francuskoj je postalo još teže nadmetati se s Njemačkom bez devalvacije valute kao oruđa prilagodbe. Prema Goldman Sachsu, Francuzi moraju smanjiti razine cijena za 20 posto kako bi bili u mogućnosti natjecati se s Njemačkom.

Jedan od najvažnijih faktora za gubitak konkurentnosti Francuske jest provedba odredbe o 35-satnom radnom tjednu. Prema Francuskom institutu za ekonomska i društvena istraživanja, francuski radnici godišnje u prosjeku rade 1.679 sati, dok kolege u Njemačkoj rade 1.904 sati ili šest tjedana više godišnje. Da su Francuzi uistinu učinkoviti, radna satnica možda i ne bi bila toliko ključna. Međutim, 35-satni tjedan rezultat je duge borbe radničkih sindikata, a ne proizvod njihove visoke učinkovitosti.

Francuske tvrtke također se nose s glavoboljom rigidnog tržišta rada.

'Minimalna plaća iznosi gotovo 50 posto prosječne plaće, pa ekstenzivno uništava radna mjesta', rekao je Jörg Krämer, glavni ekonomist njemačke Commerzbanke.

To djelomično objašnjava veoma visoku stopu nezaposlenosti u Francuskoj koja sada iznosi 11 posto, dvostruko više nego u Njemačkoj. Nezaposlen je svaki četvrti Francuz mlađi od 25 godina. Prema Europskoj komisiji, u posljednjem desetljeću ukinuto je više od 750.000 radnih mjesta u proizvodnji koja sada čine 12,5 posto, što je polovica radnih mjesta njemačkog proizvodnog sektora.

Tajno oružje njemačkog gospodarstva su tisuće tvrtki srednje veličine, raspoređene širom države. One su daleko otpornije i fleksibilnije od koncerna, velikih multinacionalnih kompanija, dok istovremeno posjeduju značajan kapital te prednosti u istraživanju i razvoju u odnosu na male poslovne subjekte.

Francuska korporativna struktura je poput piramide s nekolicinom globalnih korporacija na vrhu i velikim brojem malih firmi na dnu, ali bez dovoljno tvrtki u sredini. Dio razloga jest i to što kompanije koje premaše brojku od 50 zaposlenih postaju predmet strogih zaštitnih mehanizama protiv otpuštanja radnika.

To znači da su tvrtke rijetko voljne zaposliti više od 50 djelatnika. U drugu ruku, male kompanije podložnije su utjecaju ekonomskih podbačaja, zbog čega je bankrot u Francuskoj dvostruko češći nego u Njemačkoj.

Dok su tvrtke premale, francuski bankovni sektor je opasno prevelik. Na kraju prošle godine, aktiva najveće francuske banke, BNP Paribas, iznosila je 90 posto državnog BDP-a, što je više od omjera Deutsche Banke u BDP-u Njemačke. Tradicionalno, Francuska ima bliske odnose sa zemljama Mediterana, pa su francuske banke ulagale značajna sredstva u južnoeuropske zemlje. To je ujedno jedan od razloga zašto je Francuska zagovarala spas Grčke.

Prema Ifo Institutu za ekonomska istraživanja na Sveučilištu u Muenchenu, investicije francuskih banaka na tom kriznom području dvostruko su veće od njemačkih - Francuska je ranjivija na pogoršanje krize eura, osobito ako Grčka napusti eurozonu.

Dužnička situacija također je opasna za Francusku. U posljednjih 30 godina, francuska vlada nije imala uravnotežen proračun. Iako predsjednik Francois Hollande još uvijek nije odustao od ciljanog smanjenja proračunskog deficita na tri posto BDP-a za iduću godinu, nitko ne vjeruje da će Francuska ispuniti taj cilj.

Njemački udio duga smanjen je na manje od jedan posto BDP-a. Iduće godine, približit će se nuli.

Ekonomski rast pretpostavka je za smanjenje duga. Iako je njemački rast usporen, njemačko gospodarstvo i dalje je najnaprednije u eurozoni, dok Francuska stagnira – uz rizik od pada u idućoj godini.

Francuska, međutim, ima i svoje prednosti: još uvijek je peto najveće svjetsko gospodarstvo i šesti najveći svjetski izvoznik. U prvoj polovici godine, bila je četvrta po stranim investicijama.

'Francuska još uvijek ima snažnu industriju i velike kompanije koje djeluju širom svijeta, a ekonomiji koristi i demografska situacija', kaže Claire Demesmay iz Njemačkog vijeća za vanjsku politiku. Francuska bilježi veću stopu nataliteta i jedna je od rijetkih industrijaliziranih zemalja koja nema problema sa starenjem stanovništva.

Prednost su i relativno jeftiniji energetski troškovi, zahvaljujući činjenici da je 75 posto električne energije dolazi iz nuklearnih elektrana.

Pitanje je, međutim, koliko će dugo vremena financijsko tržište još dati Francuskoj. Do sada, i Francuska i Njemačka pobjednice su ekonomske krize. No za ulagače, jednom kad Francuska prijeđe iz kategorija zemalja spasiteljica u zemlje koje moraju prihvatiti pomoć, u škripcu se neće naći samo Francuska, već će to potresti temelje cijele eurozone. Zato je njemačka vlada voljna uvrijediti Francuze nudeći im savjete i sugestije svojih ekonomskih stručnjaka.