Američki predsjednički zrakoplov, poznat pod pozivnim znakom Air Force One, predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola američke državne moći i globalnog utjecaja. Trenutačnu flotu čine dva aviona VC-25A, izvedenice zrakoplova Boeing 747-200B, koji su u operativnu upotrebu uvedeni početkom 1990-ih, tijekom administracije predsjednika Georgea H. W. Busha.

Nakon više od tri desetljeća rastući troškovi održavanja, zastarjela tehnologija i sve složeniji sigurnosni zahtjevi nametnuli su potrebu za njihovom zamjenom. Kao odgovor na te izazove pokrenut je program VC-25B, no višegodišnja kašnjenja prisilila su američke vlasti na potragu za privremenim rješenjem.

Program VC-25B temelji se na platformi Boeing 747-8 Intercontinental, najmodernijoj i posljednjoj putničkoj inačici legendarnog Jumbo Jeta. U odnosu na postojeće zrakoplove VC-25A, novi predsjednički avioni trebali bi pružiti značajno unaprijeđene komunikacijske sustave, naprednu zaštitu od elektroničkog ratovanja, otpornost na elektromagnetske impulse te poboljšane mogućnosti djelovanja u kriznim i ratnim uvjetima.

Međutim složenost integracije tih sustava, problemi u opskrbnim lancima i financijski izazovi doveli su do višestrukih odgoda. Iako je prvotno bilo planirano da novi avioni budu isporučeni sredinom 2020-ih, najnovije procjene predviđaju ulazak u službu tek 2028. godine.

Nova shema bojenja

Kako bi se premostilo razdoblje do dolaska novih zrakoplova VC-25B, američko Ministarstvo obrane prihvatilo je Boeing 747-8 koji je prethodno bio u vlasništvu katarske vlade. Taj avion, često opisivan kao 'leteća palača' zbog luksuzne unutrašnjosti i VIP konfiguracije, preuzet je 2025. godine te je potom podvrgnut opsežnom programu modifikacija. Cilj je bio pretvoriti ga iz civilnog VIP zrakoplova u platformu sposobnu za obavljanje predsjedničkih misija.

Privremeni zrakoplov dobio je oznaku VC-25B Bridge, čime se naglašava njegova prijelazna uloga između sadašnje i buduće generacije predsjedničkih aviona. Posebnu pozornost izazvala je nova vanjska shema bojenja u crvenoj, bijeloj i tamnoplavoj boji sa zlatnim detaljima, čime odstupa od tradicionalnog izgleda Air Force Onea uvedenog još za administracije predsjednika Johna F. Kennedyja. Nova shema rezultat je želje administracije predsjednika Donalda Trumpa za modernizacijom vizualnog identiteta predsjedničke flote.

Prilikom pretvaranja katarskog Boeinga 747-8i u privremeni predsjednički zrakoplov VC-25B Bridge provedene su opsežne modifikacije da bi zadovoljio zahtjeve predsjedničkog zračnog prijevoza, iako nije dosegnuo punu razinu sposobnosti budućih namjenski izgrađenih aviona VC-25B. U njega su tako ugrađeni zaštićeni komunikacijski sustavi koji predsjedniku omogućuju održavanje stalne veze s Bijelom kućom, Pentagonom, američkim nuklearnim zapovjedništvom i američkim snagama diljem svijeta. Sustavi uključuju šifrirane satelitske veze, sigurni prijenos podataka te mogućnosti funkcioniranja kao leteće zapovjedno središte tijekom kriznih situacija.

Zrakoplov je opremljen sustavima za upozoravanje na lansiranje projektila i protumjerama za zaštitu od infracrveno navođenih raketa. Iako detalji ostaju tajni, američko ratno zrakoplovstvo potvrdilo je da su ugrađeni sustavi samoobrane potrebni za predsjedničke misije. Zasad se zna da su avionu pridodani sustavi elektroničkog ratovanja i zaštite komunikacija kako bi mogao djelovati u okruženju elektroničkih ometanja. Ove sposobnosti ipak nisu na razini budućih zrakoplova VC-25B jer će oni imati daleko opsežnije sustave zaštite i otpornosti na sofisticirane prijetnje.

Kritike zbog opreme i političke kontroverze

Prema dostupnim podacima, u avion je integrirana i satelitska mreža Starlink radi povećanja komunikacijske redundancije i kapaciteta prijenosa podataka tijekom leta. Za razliku od budućih aviona VC-25B, unutrašnjost nije radikalno mijenjana. Velik dio luksuzne VIP konfiguracije koju je koristila katarska kraljevska obitelj zadržan je da bi se ubrzala isporuka, međutim ugrađeni su sigurni radni prostori, komunikacijska oprema i prostori za predsjedničko osoblje, tajnu službu i vojne pratitelje.

Nakon završetka fizičkih modifikacija avion je prošao opsežna zemaljska i letna ispitivanja tijekom kojih su provjeravani komunikacijski sustavi, obrambena oprema, operativne procedure i interoperabilnost s predsjedničkim zračnim transportnim sustavom. Tek nakon toga započeli su visokospecijalizirani letovi za testiranje, kalibraciju i službenu certifikaciju novoinstalirane opreme. Stručni pak izvori ističu da privremeni avion nema punu razinu elektromagnetske zaštite, otpornosti na nuklearne učinke niti sve napredne obrambene sustave koji će biti ugrađeni u dva buduća predsjednička zrakoplova.

Nabava katarskog zrakoplova izazvala je i političke kontroverze. Kritičari su upozoravali na potencijalne sigurnosne rizike povezane s prihvaćanjem zrakoplova stranog podrijetla, kao i na pravna i etička pitanja vezana uz njegov prijenos. Dodatne rasprave izazvali su troškovi preinake, a oni se prema različitim procjenama kreću od nekoliko stotina milijuna do gotovo milijarde američkih dolara. Unatoč tome, Pentagon i američko ratno zrakoplovstvo istaknuli su da je zrakoplov prošao detaljne sigurnosne provjere i opsežan proces prilagodbe prije ulaska u operativnu upotrebu.

Stručnjaci ocjenjuju da VC-25B Bridge predstavlja pragmatično rješenje kojim se osigurava kontinuitet predsjedničkog zračnog prijevoza u razdoblju kašnjenja jednog od najskupljih i najzahtjevnijih programa u povijesti američkog ratnog zrakoplovstva. Iako će njegova upotreba biti privremena, analitičari procjenjuju da će ovaj avion omogućiti održavanje potrebnih operativnih sposobnosti sve do isporuke dvaju novih modela VC-25B, a oni bi trebali predstavljati okosnicu američke predsjedničke flote narednih desetljeća.