Kada je tlo počelo snažno podrhtavati, 70-godišnji sveučilišni profesor Humberto Reyes odmah se prisjetio 1999. godine. Tada je potres magnitude 6,2 razorio njegov grad Armeniju u Kolumbiji. Srušeno je oko 60 posto zgrada, a poginulo je gotovo tisuću ljudi.

Ovoga puta potres je bio još snažniji – magnitude 7,4. No posljedice u Armeniji bile su potpuno drugačije, piše The Washington Post.

Dok su u drugim gradovima zapadne Kolumbije zgrade padale i ljudi ostajali zarobljeni pod ruševinama, u gradu s oko 300.000 stanovnika nije poginula nijedna osoba niti se srušila ijedna zgrada.

Kolumbijci su Armeniju zbog toga prozvali 'Gradom čuda'. Stručnjaci, međutim, tvrde da čuda nije bilo.

Katastrofa iz 1999. promijenila je grad

Nakon razornog potresa prije 27 godina Armenia je praktički dobila priliku izgraditi se ispočetka, ali ovaj put uz mnogo stroža pravila.

'Potres je srušio sve najstarije, loše izgrađene objekte', objasnio je konstrukcijski inženjer i stručnjak za seizmičke rizike Omar Cardona.

'Armenia više nema stare zgrade kakve su ostale u drugim gradovima. A to je račun koji potresi uvijek dođu naplatiti', rekao je.

Kolumbija je nakon katastrofe osnovala fond vrijedan milijardu dolara za obnovu područja uzgoja kave. Grad je podijeljen u 15 zona, a timovi stručnjaka procjenjivali su štetu i planirali obnovu.

Analizirali tlo praktički blok po blok

Jedna od ključnih odluka bila je detaljno kartiranje načina na koji različite vrste tla reagiraju tijekom potresa. Armenia je postala jedan od prvih kolumbijskih gradova koji je proveo takozvanu mikrozonaciju.

Gradnja je zabranjena na rastresitom tlu koje može dodatno pojačati podrhtavanje, a nove zgrade morale su zadovoljavati stroge protupotresne standarde.

Istodobno su stanovnici najmanje dva puta godišnje prolazili vježbe za slučaj potresa.

U susjednim gradovima deseci mrtvih

Rezultat tih mjera postao je posebno vidljiv nakon najnovijeg potresa. Dok Armenia nije zabilježila nijednu poginulu osobu, obližnji Pereira i Manizales imali su desetke žrtava.

U Caliju, koji je više nego dvostruko udaljeniji od epicentra nego Armenia, prijavljeno je najmanje 95 mrtvih.

Stručnjaci upozoravaju da problem u Kolumbiji nisu toliko građevinski propisi koliko njihovo provođenje, posebno kod bespravne i neformalne gradnje.

'Preživjeti potres nije pitanje sreće'

Cardona smatra da primjer Armenije pokazuje koliko kvalitetna gradnja može promijeniti ishod čak i ekstremno snažnog potresa.

'Preživjeti potres nije pitanje sreće. To je pitanje inženjerstva i znanosti', poručio je. Prema njegovim riječima, zgrade je moguće projektirati tako da se ne uruše čak ni tijekom iznimno snažnog potresa.

Armenia je tako 27 godina nakon katastrofe koja ju je gotovo sravnila sa zemljom postala primjer kako tragedija, stroži građevinski standardi, planiranje i priprema stanovništva mogu spasiti živote kada tlo ponovno zadrhti.