Smjenom Davora Ive Stiera s mjesta međunarodnog tajnika, Tomislav Karamarko nastavlja obračune s neistomišljenicima u stranci. Mjesta u Europskom parlamentu nakon izbora u svibnju neće biti za svih pet HDZ-ovih zastupnika ako se namjeravaju zadovoljiti apetiti koalicijskih partnera pa je krenula čistka. Karamarko je maknuo Stiera, prema našim saznanjima, jer se osjetio ugroženim nakon što ovaj nije pristao bespogovorno izvršavati njegove naloge i nikad mu nije oprostio to što je glasovao protiv isključenja Jadranke Kosor. Karamarko ga je odlučio kazniti za primjer iako, kako nam kažu insajderi, Stier ne pripada nijednoj stranačkoj struji
Iako je unuk ustaškog časnika, prema dobro obaviještenom izvoru iz stranke, Stier se nije želio prihvatiti uloge bukača koji će podilaziti krajnjoj desnici nostalgičnoj prema NDH-u. Takva uloga kratka je vijeka, Karamarko bi ga se odrekao na prvi mig iz Europe i nije spojiva s visokim političkim ambicijama kojih Stier još uvijek očito ima, jer je nakon smjene na Facebooku napisao da je spreman i na veće izazove. Što bi bili ti veći izazovi, nije teško za pretpostaviti. Nakon što je otpao Stier, kandidati HDZ-a za Europski parlament trebali bi biti Andrej Plenković, Dubravka Šuica i Ivana Maletić te, iako još nije odlučeno, možda u igri ostaje i dalje i Zdravka Bušić. HDZ može sigurno računati, ako se odbiju dva mjesta obećana koalicijskim partnerima HSS-u i Ruži Tomašić, na dva ili tri mjesta od 11 koliko iz Hrvatske ide u Europski parlament.
Sam Karamarko oko sebe od preuzimanja stranke slaže ekipu od koje očekuje apsolutnu poslušnost, što nije neočekivano od čovjeka koji je upravljao sustavima poput policije ili tajnih službi, ali u HDZ-u to obično znači - do prvog većeg izbornog poraza.
Stranka se pod Karamarkom značajno odmaknula od centra prema udesno u projektu koji on naziva povratkom Tuđmanu. Na unutrašnjopolitičkoj sceni ta je poruka jasna i prijemčiva za mnoge, no taj projekt Karamarko mnogo teže može objasniti suradnicima iz Europe jer je Tuđman za njih bio personifikacija rata, kršenja ljudskih prava i nacionalizma. Ponovno odmicanje prema nacionalizmu i udaranje po manjinskim pravima smeta partnerima iz Europske pučke stranke (EPP) i posebno mentorima iz Njemačke. Nije bez razloga to što Stierova zamjena na mjestu međunarodnog tajnika, Miro Kovač, stiže s mjesta veleposlanika u Njemačkoj. Karamarko nesumnjivo od njega očekuje moderiranje između HDZ-ova unutrašnjopolitičkog kursa i Njemačkoj prihvatljivih stavova.
Karamarkova nedosljednost u povratku politici HDZ-a iz devedesetih posebno je izašla na vidjelo kada je dao potpis za referendum protiv ćirilice pa je potom izjavio da je protiv istog tog referenduma. Izvor unutar HDZ-a nam napominje da pred međunarodnom javnošću Karamarko želi održati umiveno lice stranke, proeuropsko, bez obzira na to što često na unutrašnjopolitičkom planu vrlo često koketira s nacionalizmom. Za zadržavanje umivenog lica prema Europi, očekuje se da će na mjesto ministra vanjskih poslova u HDZ-ovoj vladi 'nakon preuzimanja vlasti' nominirati Andreja Plenkovića ili aktualnog veleposlanika u Rusiji Igora Pokaza prije nego nekog radikalnijeg političara. No i dalje Karamarko nastoji igrati igru, uvjeravati desnicu da je 'njihov'.
Kao koalicijski partner iznimno mu je dragocjena Ruža Tomašić koja služi kao desničarska glasnogovornica onoga što bi Karamarko i sam govorio, ali ne smije ići tako daleko da stranka ne bi dobila etiketu radikalne. Ali mnogi će ostati iznenađeni time da na internim stranačkim sastancima Karamarko govori s uvažavanjem čak i o Miljkovu HČSP-u. Kažu čak: koalirao bi on i s Miljkovim HČSP-om, samo kad se ne bi plašio Europe koja sigurno ne bi progutala stranku koja negira Jasenovac. Reklo bi se da upravo želja da se dopadne i EU liderima drži Karamarka donekle prikočenog da ne pokaže svoje puno desničarsko lice.
