Još se sliježu dojmovi s plenarne sjednice Europskog parlamenta u Strasbourgu od 14. do 17. rujna gdje je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen održala tradicionalni govor o stanju Unije (SOTEU) nakon ljetne stanke.

Važan je to događaj koji je pratila cijela Europska unija, svih 27 članica. Tako ste po hodnicima parlamenta mogli vidjeti i čuti razne jezike, od talijanskog, njemačkog, francuskog, do bugarskog, poljskog i mnoge druge.

No, jedan jezik koji nismo te po svemu sudeći ni nećemo čuti je islandski. Podsjetimo, unatoč optimizmu u europskim institucijama, referendumom su građani Islanda naposljetku odbacili mogućnost nastavka pregovora za pristupanje Europskoj uniji, s 52,8 posto glasova protiv. Tijesno, ali jasno, a prije svega zbog skepse oko europske ribarske politike.

Sama von der Leyen o referendumu 'na otoku vatre i leda' nije govorila tijekom svojeg govora, a eurozastupnik Tonino Picula (SDP/S&D), inače član Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta (AFET) ne sumnja da bi se o tome sigurno više pričalo da je rezultat referenduma bio drugačiji, a da ovako von der Leyen nije htjela u govor stavljati svoje neuspjehe.

'Očekivalo se, naravno, u institucijama Europske unije da će se Islanđani eventualno lakše odlučiti podići razinu participacije u Europskoj uniji, tim prije jer je bila pretpostavka da će zbog ovih zaoštrenih geopolitičkih okolnosti ljudi ipak pretpostaviti da su u većoj zajednici sigurniji, da će im se naprosto otvoriti veće gospodarske šanse, nego da ostanu izvan nje. Kao što je efekt Putina doveo do toga da su Finska, čak i Švedska s 200 godina starom neutralnosti osvijestile potrebu da moraju biti sigurnije i zato ušle u NATO', rekao je Picula u razgovoru za tportal.

Dodao je i da je ovo pokazalo 'limite politike proširenja' EU-a te da različiti dijelovi Europe imaju različite percepcije što EU članstvo znači te 'koliko je koja politička zajednica spremna odustati od nekih svojih vrijednosti ili naprosto gospodarskih interesa u zamjenu za samo članstvo koje sigurno pruža mnogo'. U slučaju Islanda, podsjetio je, odbijanje europske grupe zemalja nije bilo prvi put te iako je rezultat bio tijesan, za Piculu je bio očekivan.

'Za Island se zapravo pod drugi pokazalo da im je puno važnije sačuvati punu kontrolu i suverenost nad glavnim potencijalom njihove ekonomije, a to je ribarstvo, nego ući u punopravno članstvo s Europskom unijom. Vjerojatno je i kampanja doprinijela ovom rezultatu, jer su tamošnji ribarski lobiji, prije svega apelirali na ruralno stanovništvo Islanda, kojeg naprosto nema mnogo, ali žive izvan Reykjavíka. Naprosto su bolje prodali svoju priču o ugrožavanju njihovog tradicionalnog načina života, koji bi doista bio doveden u pitanje', sumirao je Picula.

Ekonomska suradnja bez političke moći

Ipak, naš sugovornik je istaknuo da je Island već dio europskog ekonomskog prostora te uživa bitne i važne pojedinosti koje su bitne građanima u svakodnevnom životu, a bez punopravnog članstva. Nisu jedini u što se Picula uvjerio na vlastitim putovanjima.

'Tome podsjeća na moj nedavni boravak u Norveškoj, koja je također dva puta referendumom odbila članstvo u Europskoj uniji. Norvežani o sebi rado govore kao o članici Europske unije bez prava glasa. Dakle, uživaju sve benefite članstva, to je visoko razvijena država, demokratska država koja ima kontrolu nad svojim resursima vjerojatno je pred očima Reykjavíka više bio Oslo nego Berlin, Madrid ili Zagreb', ustvrdio je Picula.

Slično razmišlja i njegov kolega iz AFET odbora, Davor Ivo Stier (HDZ/EPP). Za tportal ističe da se volja Islanđana mora poštovati, iako su sigurnosne okolnosti pa i transatlantske tenzije s američkim predsjednikom Donalda Trumpa potaknula referendum o EU. Unatoč odbijenici, Stier je naglasio da dobar dio građana (njih 47,1 posto) ipak želi biti u EU.

'Kao što ste vidjeli, razlika nije bila velika između onih koji su glasali da se ne obnove pregovori i od onih koji su htjeli da se to dogodi. Treba isto tako reći i da mi nastavljamo s vrlo tijesnom suradnjom s Islandom, jer je Island članica europskog gospodarskog prostora. To znači da ima pristup jedinstvenom europskom tržištu, da uplaćuje stoga i u proračun, iako nije članica. Ima sve obaveze članice što se tiče plaćanja, ali nema pravo glasa. Islandska roba može biti plasirana na europsko jedinstveno tržište. Dakle odnosi su tijesni', pojasnio je Stier kako točno funkcionira odnos Reykjavika i Europske unije koji je naglasio da su bitni za obje strane.

Picula: EU konačno vodi više računa o Arktiku

Dakle, referendum nije praktično naštetio EU, no što to znači za njenu geopolitičku poziciju? Pokazuje li ovo da na svjetskoj razini nismo relevantni? Picula je naveo da ne bi išao tako daleko u tom zaključku i da se sigurno EU neće raspasti jer je država od, prema službenim podacima, oko 396 i pol tisuća stanovnika za dlaku odbila nastavak pregovora.

Štoviše, kao 'kolateralnu dobit' vidi to što EU sada puno više vodi računa o Arktiku, a Picula se prisjetio kako se osjećao usamljeno prije pet ili šest godina kada je u Europskom parlamentu govorio da vanjskopolitička strategija mora uključivati i tu regiju.

'Ne samo zato što topljenje leda otvara mogućnosti kineskoj floti, plovidbu Sjevernim ledenim morem čime skraćuje put prema europskom tržištu umjesto da obilazi rt Dobre Nade, već i jer se pokazalo da Rusija u svojoj grabeži za utjecajem i teritorijem Arktik doživljava kao bojno polje. EU ovdje ne može ostati po doista mora razviti svoju arktičku strategiju, kao što je pod pritiskom razvijala i indopacifičku strategiju', naveo je Picula.

Stier: Islandsko 'da' bi dalo vjetar u leđa Crnoj Gori i Albaniji

Stier sa svoje strane smatra da bi nastavak pregovora ulaska Islanda koji je ranije zatvorio 11 od 35 poglavlja moglo dati novi udah ostalim zemljama kandidatkinjama.

'Pogotovo zemljama u našem susjedstvu, prvenstveno Crnoj Gori i Albaniji da ulove taj korak. Ovo sasvim sigurno smanjuje šanse za takav paket', naveo je Stier.

Stoga ga pitamo je li možda EU trebao pokazati volju za reviziju ribarskih pravila koji su odigrali presudnu ulogu na referendumu. Naš sugovornik ističe da su zajedničke politike uvijek podložne reviziji, ali ključno je pitanje redoslijeda koraka.

'Ne možete napraviti reviziju u iščekivanju da će onda druga strana to prihvatiti u eventualnim pregovorima. Prvi korak bi bio da Island jasno kaže idemo otvoriti pregovore, a onda u pregovorima svaka strana vidi dokle može ići i koliko može biti fleksibilna. S time da EU ima svoja pravila i uglavnom se pregovara o tome kakve će biti prijelazna razdoblja ili ako će biti nekog izuzetka na konkretnom području', odgovorio nam je Stier.

Island kao slab argument euroskepticima: 'Nisu odbacili europske vrijednosti'

U međuvremenu, unutar zemalja koje već jesu članice EU-a postoji i euroskepticizam čak i pozivi na napuštanje EU. Budući da Island nije neka trećesvjetska ekonomija već jedna od najrazvijenijih demokratksih zemalja svijeta, može li njihov odbitak unije ojačati takve osjećaje na ostatku kontinenta pa i u Hrvatskoj?

Komentirajući situaciju u Hrvatskoj, Stier ističe da je naša zemlja bila na 62 posto razvijenosti europskog prosjeka, a danas smo na oko 78 posto. Ocijenio je to ogromnim napretkom iako ima još prostora za lovljenje koraka s najnaprednijima, a upravo je ta promjena ključan argument kontra domaćeg euroskepticizma.

'Članstvo u Europskoj uniji nam omogućava povećati standard i približiti se najrazvijenijima i mislim da je to ono što uvjerava veliku većinu hrvatskih građana, prema svim istraživanjima, da i dalje podržavaju članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. Razumijem da zemlje poput Norveške, poput Islanda koje su u puno boljoj ekonomskoj situaciji, gledaju to s jednog drugog aspekta. Međutim, za nas to sigurno ne bi bila dobra alternativa, pogotovo za razvoj našeg društva i standard građana', naveo je Stier.

Kad je riječ o europskoj razini, Picula navodi da se nakon Brexita nisu dogodili daljnji izlasci. sami euroskeptici, vidjevši kako je Britanija prošla, su sada promijenili taktiku i tu im događaji na otoku leda i vatre nisu od nikakve koristi.

'Sada su odlučili zagospodariti koridorima moći unutar Europske unije, ovladati briselskim institucijama. Žele se prije svega afirmirati u okviru svojih nacionalnih državama, a onda malo-pomalo pokušati osigurati utjecaj u Eu institucijama. Island je tu uglavnom prešućen od euroskeptika jer dobro znaju da Islanđani nisu odbacili europske vrijednosti kao što bi ih odbacili oni', smatra Picula.

Neratificirani ugovor s Kanadom i pridruženo članstvo: Na početku je bilo nezamislivo doći i do 27 članica

Von der Leyen nije pričala na SOTEU-u o Islandu, ali zato ne samo da se raspričala o Kanadi, već je i premijer te zemlje Mark Carney održao svoj govor pred Europskim parlamentom. Obje strane su govorile o pridruženom članstvu i tijesnoj suradnji.

Nakon tog govora, Picula nas je podsjetio da je ovaj smjer krenuo s Carneyjevim govorom na Svjetskom ekonomskom forumu o Davosu gdje je govorio o srednjim silama koje moraju ostati demokratski dok se gube pravila nakon drugog svjetskog rata. Gubitak tih pravila se vidi i u sankcijskom ratu Kanade i SAD-a dok je Trump čak i tu zemlju htio uvrstiti u SAD. Naš sugovornik S&D-a je cijelu situaciju opisanog članstva opisao kao geopolitizaciju na maksimumu dok se EU treba očuvati te proširiti svoj utjecaj. Međutim, još je tu puno pitanja na koje treba odgovoriti.

'Kanada ne može biti kompenzacija za Island, to je potpuno nova igra. Jasno je da Kanada nikad neće biti 51. savezna država SAD-a, a teško i da će postati 28. članica Europske unije. Pridruženo članstvo je pravno-politički neispitani teritorij u kojem se Unija mora emancipirati od temeljnih ugovora u kojima piše da su članice isključivo europske zemlje', istaknuo je Picula.

Ipak, Picula ne smatra da je to apsolutno blokada europsko-kanadskim ambicijama jer naposljetku, EU je prošla drastične promjene kroz svoju povijest od 1957. godine i potpisivanja Rimskih ugovora.

'Tada se okupilo šest država koje su trebale regulirati promet i proizvodnju ugljena i čelika. Danas je to neusporedivo s 27 članica i stoga je to put koji je vrijedno ispitati', uvjeren je Picula.

Na pravila temeljnih ugovora je upozorio i Stier. Sa zastupnikom iz redova EPP-a smo razgovarali prije govora predsjednice Europske komisije, a još je na same najave jače suradnje s Kanadom podsjetio na Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum (CETA) potpisan 2016. godine. Ugovor je potpisan, Hrvatska ga je među prvima ratificirala, ali još 10 zemalja nije napravilo taj korak.

'Stoga mislim da će ovo biti poticaj da i te zemlje ratificiraju taj ugovor. Također, u novoj geopolitičkoj situaciji trebamo prepoznati zemlje poput Kanade koje dijele naše vrijednosti, ali koje isto tako žele jedan međunarodni poredak koji će i dalje uvažavati međunarodno pravo, a ne samo pravo jačega', rekao je Stier.

Globalne krize kao prilika da EU maturira: Mir i stabilnost moraju biti u središtu

Na kraju dana Island je odbio pregovore s EU, Kanada želi približiti se na dosad nezamislive načine, a u jeku rata u Ukrajini, sukoba na Bliskom istoku te općenito nestabilnih geopolitičkih okolnosti, pitamo naše sugovornike koliko EU ima razloga za optimizam glede ostanka u cijeloj priči.

Picula se prisjetio izreke jednog od 'očeva Europske unije' (Jean Monneta) koji je rekao da će se EU razvijati kroz krize.

'Da budem malo ciničan, nema boljeg ambijenta da Europska unija maturira i diplomira.Svjedočimo krizi poretka koji je doveo do stvaranja Europske unije počevši od procvata multilateralizma osnutkom Ujedinjenih naroda do svega što su SAD i EU napravile u tom svijetu do dolaska Trumpa prije desetak godina. Za razliku od SAD-a, Rusije, Kine, EU je zajednica država, nije zajednička država i teško da će ikad postati. Ali to ne znači da se ne treba mijenjati štošta unutar Europske unije kako bi brže donosila odluke, kako bi unutarnja kohezija rasla i kako bi se očuvao demokratski način života. Mislim da je to nešto što i oni koji vode EU i lideri nacionalnih država moraju riješiti do konca ovog desetljeća', zaključio je Picula.

Uz već spomenuti važnost povezivanja sa zemljama koje dijele iste vrijednosti kao i EU, Stier podsjeća da se u jeku ratova na granicama moramo prisjetiti onog osnovnog razloga zbog koje je EU uopće osnovana, a to je mir.

'I to je ono što mora i dalje biti u središtu, pogotovo danas, kada se svijet sve više fragmentira, kada eskaliraju sukobi. EU i dalje mora ostati mirovni projekt. Prvenstveno među svojim članicama te pronaći partnere koji žele svjetski poredak temeljen na međunarodnom pravu jer upravo na njemu možemo imati mir i stabilnost' naveo je Stier dok je SOTEU sjednica u Strasbourgu dala obrise geopolitičkog smjera za svih aktualnih 27 članica i onih koje će, možda, to tek postati.