PROLETERI SVIH ZEMALJA...

Kako se u svijetu slavi Prvi maj: od graha do bomba

  • Autor: Karlo Vajdić
  • Zadnja izmjena 30.04.2016 19:16
  • Objavljeno 30.04.2016 u 19:00
  • +7
  • +4

Demonstracije u Francuskoj

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Kao i mnoge neobične podudarnosti kroz povijest, 2016. godina donosi obljetnicu nekoliko povezanih, ali naizgled suprotstavljenih događaja. Ove se godine navršava točno 130 godina otkako su prvog dana svibnja deseci tisuća radnika diljem Sjedinjenih Američkih Država (SAD) krenuli u masovni štrajk kojim su se željeli izboriti za veća radnička prava, među kojima je posebno bilo istaknuto osmosatno radno vrijeme.

Štrajk se produljio na nekoliko dana, a svoje je mjesto u povijesti zaradio najviše zbog sukoba između radnika i policije 4. svibnja u Chicagu koji je zbog bačene bombe i korištenja drugog oružja završio s mrtvima i na jednoj i na drugoj strani. Nekoliko godina kasnije organizacija radničkih i socijalističkih političkih stranaka pod imenom Druga internacionala pozvala je, u spomen poginulima u Chicagu, na obilježavanje 1. svibnja kao svjetskog praznika rada i radnika.

S druge strane, 1886. je bila godina u kojoj je Amerikanac John Pemberton izumio piće koje će nazvati Coca-Cola, a iste je godine u Njemačkoj Karl Benz patentirao svoj izum automobila na benzinski pogon. Oboje, i Coca-Cola koja je u međuvremenu izrasla u jednu od najpoznatijih i najvećih svjetskih korporacija i automobilska industrija koja je postala jedna od najvažnijih svjetskih gospodarskih grana, simbolički se nalaze sa suprotne strane radničkog pokreta s kojim dijele godišnjicu.

Popularni Prvi maj danas se slavi kao međunarodni praznik rada u većini država svijeta. Kroz desetljeća puno su ga više prihvatile države koje su proklamirale radnički pokret i prava radnika, poput država bivšeg Istočnog bloka, ali i niz država koje nastoje u svojim politikama što više zadržati načela tzv. socijalne države, odnosno uvažavati i prava radnika. Jedan, a vjerojatno i najvažniji izuzetak u tome je baš SAD gdje se, za razliku od većeg dijela ostatka svijeta, praznik rada slavi početkom rujna.

Krajem devetnaestog i tijekom ranog dvadesetog stoljeća, kada su radnički pokreti radili na popularizaciji Prvog maja kao međunarodnog praznika, u SAD-u je postojala jaka struja koja se opirala tom datumu jer ga se vezivalo uz anarhiste i pobunjenike. Američko opiranje tom datumu dodatno je ojačano nakon Drugog svjetskog rata kad su Praznik rada posebno prigrlili Sovjetski Savez i druge socijalističke države što je američkoj vladi dalo još više razloga za zanemarivanje datuma koji je, paradoksalno, bio najviše vezan uz radnike u samom SAD-u.

Talijanski sindikati ove godine uoči 1. maja performansom su upozorili na mnoge smrtonosne nesreće na radu, jer se štedi na mjerama zaštite radnika

Talijanski sindikati ove godine uoči 1. maja performansom su upozorili na mnoge smrtonosne nesreće na radu, jer se štedi na mjerama zaštite radnika

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia.hr

Štrajk iz 1886. u kojem je rođen Prvi maj nije bio vezan samo uz želju za osmosatno radno vrijeme.Štrajkaši su bili radnici, većinom imigranti u SAD-u koji su se bunili zbog izrabljivanja, a uz kraće radno vrijeme tražile su se i veće plaće i još neka druga prava koja bi im poboljšala svakodnevni život. I u desetljećima nakon toga Prvi maj je rijetko bio isključivo vezan uz radnike i rad već su se uz njega dolazila i druga politička i socijalna pitanja.

Najbolji primjer za to je možda naše vlastito dvorište. Obilježavanje Prvog maja u Hrvatskoj 2016. daleko je od načina na koji se to radilo prije tridesetak godina. U Hrvatskoj, kao i u cijeloj Jugoslaviji Dan rada se obilježavao vrlo svečano, kroz dvodnevni državni praznik, mimohode i radničko-političke proslave i govore. Posljednjih dvadesetak godina to je tek vrlo daleko sjećanje potaknuto samo simbolično bijednom porcijom graha. No prema najavama sindikata, ove godine na prvomajskom programu hrvatski radnici će uz spomenuti graha javnosti servirati i svoje nezadovoljstvo i to čak kroz dvije prosvjedne povorke: jedna pod geslom 'Ljudi ispred profita', a druga pod nazivom 'Kapital napada, radnice i radnici vrijeme je za otpor'.

S druge strane, u Turskoj je prošle godine Prvi maj obilježen nasilnim sukobima policije i prosvjednika. Zapaljivo je bilo i u Francuskoj gdje su se prosvjednici usprotivili desničarskoj stranci. U Kambodži, Bangladešu i Indoneziji tisuće i tisuće prosvjednika tražili su bolje uvjete rada.

Prosvjedi i obilježavanje Praznika rada u jugoistočnoj Aziji danas su najbliže izvornim postulatima radničkih pokreta kroz koje je i nastao taj međunarodni praznik.
Takvo stanje ni ne čudi. Prema godišnjem globalnom istraživanju o pravima radnika, koje sredinom svake godine objavljuje Međunarodni savez radničkih sindikata (ITUC, International Trade Union Confederation), države Jugoistočne Azije nalaze se među onima u kojima su ta prava najugroženija i najniža. Uz spomenute Kambodžu i Bangladeš u kategoriji država u kojima 'nema garancije prava radnika' nalaze se još i Kina, Hong Kong, Indija, Južna Koreja, Laos, Malezija teFilipini U tek nešto blažoj kategoriji država koje veže 'sustavno kršenje prava radnika' nalaze se još i Indonezija, Mianmar, Nepal te Tajland. Gotovo kompletnu Jugoistočnu Aziju tako karakterizira vrlo loše stanje radničkih prava zbog kojih i nije čudno što se Praznik rada obilježava radničkim prosvjedima.

Talijanski sindikati ove godine uoči 1. maja performansom su upozorili na mnoge smrtonosne nesreće na radu, jer se štedi na mjerama zaštite radnika

Talijanski sindikati ove godine uoči 1. maja performansom su upozorili na mnoge smrtonosne nesreće na radu, jer se štedi na mjerama zaštite radnika

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia.hr

No situacija nije blistava ni u drugim dijelovima svijeta. U spomenutoj skupini država u kojima se prava radnika sustavno krše nalaze se, prema izvještaju ITUC-a iz 2015., i Poljska, Rumunjska kao i SAD. Izvještaj ITUC-a ipak najgorom regijom proglašava Bliski istok, najviše zbog toga što u dijelu tamošnjih država +nema garancije prava zbog urušavanja pravosudnog sustava+, dok se druge države, poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Turske, Kuvajta, Bahreina, Katara, Omana i Jemena nalaze u već spomenute dvije kategorije država u kojima ili nema garancije prava radnika ili se ona sustavno krše. Uz redovite priče o emigrantima iz Azije i Afrike koji u bogatim državicama Arapskog poluotoka rade u gotovo robovskim uvjetima, takva ocjena nije iznenađujuća. Ne čudi stoga i da Saudijska Arabija, kao ni Emirati ili Jemen uopće ne obilježavaju praznik rada.

Na suprotnoj strani tablice, u skupini država u kojima se radnička prava tek 'povremeno i neredovito krše', nalazi se 16 država od kojih je samo jedna izvan Europe. Prema ocjeni ITUC-a najbolje je biti zaposlen u nekoj od država skupine u kojoj se nalaze: Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Italija, Litva, Crna Gora, Nizozemska, Norveška, Slovačka, Švedska i južnoamerički Urugvaj. U tim je državama, zbog toga, teško očekivati masovne prosvjede radnika, iako ne treba iznenaditi da obilježavanje Praznika rada otme neka druga ideološka grupa pokušavajući upozoriti na probleme poput prava imigranata, rastući nacionalizam ili rast razlike među bogatima i siromašnima.

Upravo ovaj posljednji razlog doveo je u proteklih desetak godina, a posebno nakon financijske i gospodarske krize 2008. i 2009. do povećanog broja prosvjeda u kojima se pokušava upozoriti i na ponovni rast kršenja prava radnika. Uz razne skandale u kojima široka javnost sve više saznaje o praksi skrivanja bogatstva i neplaćanja poreza te o tajnim pregovorima o trgovinskim ugovorima koje se redovito ocjenjuje da se donose u korist korporacija, ne bi trebalo čuditi kad bi ove, a i u idućim godinama, obilježavanje Prvog maja, nažalost, opet skrenulo u nasilne vode u kojima se radnici pokušavaju izboriti za nešto za što su se već borili.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!