KOMENTAR JULIJANE ADAMOVIĆ

Kako je Predrag Matić dokazao teoriju relativnosti

Predrag Matić i Albert Einstein

Predrag Matić i Albert Einstein

Izvor: tportal.hr / Autor: Nikola Ćutuk/PIXSELL

Na drugu obljetnicu pada meteorita kod Čeljabinska, Julijana Adamović sjetila se Marine Brozović, Splićanke koja je nakon djetinjstva u Hrvatskoj otišla u Ameriku. Ondje radi za NASA-u i pazi da Zemlju ne pogodi neka nova gromada iz svemira. Što bi Marina Brozović da i sada živi u Hrvatskoj? Pažnju bi joj zaokupile kamenčuge ispod ustaških, četničkih i partizanskih kapa kojima ne pada na pamet zatražiti ispriku moralnih vertikala Predraga Matića i Bojana Glavaševića koji ubijenog Nedeljka Vejnovića posprdno nazivaju 'pošpricanim', a još se hvalisaju kako dijele 'žute ceduljice' i zaobilaze zakone. No oni nisu i jedini koji su zorno dokazali kako stvari mogu biti relativne

'Tantajn'. Bila je to jedna od prvih riječi koje je, škrbarajući po djedovim križaljkama i, naravno, ne vodeći računa o stvarima kao što su broj slova i drugi red, vodoravno, naučio moj sin. 'Ta to?' pitao je upirući prstićem, bezgranično oduševljen fotografijom slavnog fizičara i njegove isplažene jezičine. 'Einstein', rekli smo. 'Tantajn!' ponovio je. 'Tantajn! Av! Av!'

Einstein je dugo vremena u njegovom malom svemiru bio simpatični raščupani pas. Vava. Nešto kao susjedov maltezer Roko samo s puno, puno duljom jezičinom.

Danas nam ne vjeruje. Misli da ga zafrkavamo i da smo tu priču o Einsteinu maltezeru izmislili samo kako bi imali razloga u zbor lajat' kad on na sebe navuče majicu s likom Einsteina ili Sheldona iz 'Velikog praska'. Ima nade, pomislim. Zapravo, sretna sam roditeljica. Mogao je nositi majicu s likom Che Guevare ili Marka Perkovića Thompsona. Kako bih tek onda zavijala.

Puklo iznad Čeljabinska, a kakvo je to kamenje u Hrvatskoj?

Nas 'Tantajn' iz fizike nema uvijek pet, ali je ovih dana podjednako ushićen likom i djelom starog čupavca. Prateći Nasine vijesti o uhvaćenim gravitacijskim valovima, živcira se što mi (odrasli) za njegov pojam sve to što se u svijetu znanosti događa shvaćamo previše neozbiljno, gubeći vrijeme na dnevnike (ili, po najnovijoj preporuci, očenaše) i stupidne dnevno-političke trakavice. Šalje mi stoga u inbox linkove s edukativnim filmićima (da se prosvijetlim): o Einsteinu, vremenoprostoru, animacije o gravitacijskim valovima i između navedenog, dokumentarac o nekoj ženi, velikoj faci na NASA-inoj prvoj liniji obrane od svemirskog kamenja-ubojica. 'To je žena, a ne ti...', veli.

E, ja tu već ozbiljno zastajem. Ne samo zato što je u priču uvedena nelojalna konkurencija ili što je u pitanju uspješna žena, pa još našijenka ili što je naočita, a naočiti ljudi nam privuku pažnju ma koliko se otimali takvim površnostima, već... Zaista, čime se to opterećujem i rasipam svoju sve mršaviju energiju? Čime se to kao većina Hrvata drogiram? Što moji radari hvataju, a što prolazi ispod njih, neprimjetno, a tako zlokobno prijeteće? Mislim li ja da bi sutra na nas mogao pasti meteorit, kao onaj što je prije točno dvije godine pukao iznad Čeljabinska, 40 puta jače od nuklearke nad Hirošimom?

Ta žena, Marina Brozović, Splićanka koja je djetinjstvo i mladost provela u Hrvatskoj, diplomirala fiziku na zagrebačkom sveučilištu, a potom se, kako mnogi pametni i sposobni mladi ljudi, otisnula u daleki svijet. Izabrala je Ameriku, gdje je doktorirala i ostala graditi svoju karijeru. Marina je znanstvenica u NASA-inom centru i s ogromnim entuzijazmom svakodnevno budno pazi da nam Zemlji ne priprijeti kakva kamena gromada iz svemira. Po njoj je 2006. nazvan i jedan asteroid (7295 Brozovic).

Sreća je za nju (a tko zna, možda i za cijeli svijet) što je otišla iz ove zemlje, pomislim nakon odgledanog priloga, sad već posve rasterećena bilo kakve ljubomore što adolescentno dijete može izazvati rušeći roditelja s pijedestala djetinje savršenosti. Da, srećom po nju što se odlučila otići iz ove zemlje, jer, ovdje bi se, sve da ima priliku za svoj rad, pored kamenja koje leti nebom, htjela-ne htjela, morala opterećivati i kamenčugama druge vrste. Mnogo prizemnijih kamenicama. Kamenjem ispod kapa, recimo.

Različitih. Četničkih, partizanskih, ustaških. Kape didova, popova, ministara, novinara i lopova. Kokarde, petokrake i slova na i U praznim glavama. Kape na prosvjedima i fotografijama izvađenim ih prašnjavih arhiva.

Od tolikih kapa i bez mogućnosti procjene kada će (u kom vremenskom isječku) ili s čije glave i gdje osvanuti, dođe čovjeku da poželi koji Marinin kamen ravno u glavu. Vlastitu, dakako.

Dok smo gledali Crnoju i Hasanbegovića, promakli su Matić i Glavašević

Onu koju muči to što naš mikro-svemir srlja u Crnu rupu jer se, protivno svim zakonima, odbija širiti. K vragu, ne postoji ništa prije ni poslije Velikog praska iz 1941. i teških konstelacija sazviježđa iz 1945. i 1991. godine. Sporo se okrećemo oko svoje osi, ali do promjena polova dospijevamo svako-toliko. Prije nego se kataklizma dogodi, u potpunosti gubimo nagon za samoodržanjem. Naprotiv, sve činimo da se umjetno raspolovljeni i moralno posrnuli samouništimo. Kao Oliver i Barbara, suludi bračni par u 'Ratu Roseovih'.

Dok se pravi domoljubi bave istraživanjem svemira, otkrivanjem gravitacijskih valova i opasnih asteroida, dok se mudra ljudi bave ozračenim mušicama, stvaranjem umjetne kože, mehaničkih udova i genskom terapijom nerođene djece, mi se u potpunom bunilu prepuštamo svađi oko grijehova i zabluda (mrtvih) djedova i otaca.

U stanju smo jedni drugima u ime ideologija i izrečenih mišljenja prijetiti novim ratovima i stratištima. Mnogo je onih koji su agilni izaći na ulice i prosvjedovati zbog izgovorenih riječi, onako kako ni ne pomisle prosvjedovati oko mnogih drugih važnih stvari, presudnih za budućnost ove države i njezinih građana.
 
Tako na primjer, hipnotizirani trakavicom oko ministra kulture, ispod radara prolaze asteroidi naše moralne propasti. Vladimir Šeks koji zlouporabu položaja lakira humanošću, a mi uzdahnemo jer već smo navikli. Eto, urgirao je za dečka koji ga podsjeća na sina. Nema veze što je gulio kaznu jer je uhvaćen s hrpom droge i oružja. Ni prvi, ni zadnji.

Eto, i ex-ministar Matić u naletu mazohizma tri puta se gotovo hvalisao kako je svakodnevno gazio (i štelao) zakone i načela zbog kojih je svojedobno odletjela Mirela Holy.

To moralno potonuće u kojem u javnost cure snimke sa sastanaka povjerenstava, a na tim istim sastancima se kočijaškim rječnikom raspravlja o makinacijama s tjelesima brutalno ubijenih ratnih žrtava, gdje jedan ministar tuđu smrt naziva 'špricanjem'. Nema veze što je pošpricani Nedeljko Vejnović bio čovjek, baš kao što je čovjek i nepošpricani Predrag Matić. Jedino što se može doznati o 'pošpricanom' Vejnoviću je to da je odveden iz baraka Vladimira Gortana i likvidiran na obali Save kod sela Žirčice.

Koliko puta se ministar mora pohvaliti da zaobilazi zakon?

Ali Matiću to nije bitno - on se osvrće na svoj ispad, pa za tportal kaže da je to samo crni humor, a kada daje intervjuu Novom listu nekoliko dana kasnije, ponovno se ne dotiče Vejnovića. Nariče nad svojom gorkom sudbinom, prisjeća se kako ga je zatajio (da ne kažem pošpricao) kolega Ante Kotromanović i kako je uz njega stao premijer. Jada se kako je Mijo Crnoja nekulturan, a u istom dahu hvali se kako je sam lažirao invalidnost ('Kažem mu: dobro, sad ćete vidjeti kako se postaje invalid. Odem na komisiju iz inata, kažem da mi se znoje dlanovi, suše usta, da nikad ne spavam, da sanjam kako me kolju četnici. Oni kažu: 80 posto.').

415452,383949,414647,409413

Uporno opisuje kako je zaobilazio zakon da ljudima iz HVO-a osigura mirovine, kako su oni izigrali dogovor pa zatražili i invalidnine te kako se on sam dosjetio trika da im te invalidnine uskrati. Kaže na kraju, nakon svih priznanja i bez trunke autoironije: 'U ovakvim prilikama ne vidim budućnost za svoje dijete i to me plaši.' Uopće ni ne pomišlja reći riječ isprike ubijenom Nedeljku Vejnoviću, njegovoj obitelji i svakom tko se sablaznio tim riječima o žrtvi ubojstva, bačenom u neku jamu. Ne pomišlja da je pogriješio što je 'pokazao kako se dobiva invalidnost'.

Kada je izgovorio te riječi o Vejnoviću, Bojan Glavašević veselo kikoće, iako je i sam sin jednog isto tako 'pošpricanog'. Iako je on moralna vertikala u koju smo se zaklinjali zbog njegovih riječi 'Ja ne mrzim'. Glavašević također ne daje riječi isprike, ali barem šuti.

Da barem izverglaju neki govor, kao pokisli 'antifašist' Zlatko Hasanbegović, nakon što je uhvaćen da je kao student veličao 'šehide' iz NDH, pisao za proustaške novine i nosio kapu koju iz političke i pravne korektnosti valja označiti kao 'onu koja sliči na ustašku'.

Ex-ministar Matić na snimci koja je procurila u Bujici, a potom na tportalu i u Novom listu lijepo objašnjava kako se zakoni kroje s unaprijed dizajniranim rupama, na što mu naš šaljivdžija Bojan Glavašević odgovara sa 'Zdravo, Busovača'. Sve te žute ceduljice (jer čovjek koji je obnašao ministarsku dužnost sam priznaje kako ima slabo pamćenje, do mjere da pri kupnji špeceraja ne uspijeva zapamtiti ni pet stvari bez popisa), namješteni poslovi, riješene neplaćene struje, sve je to zato što je on dobar i human čovjek. Na čiji računa? Zar iz svog džepa? Ne. Iz državnog.

Heroin loš i nikakav, moral labav, relativan

Tu negdje nam je i drugi ex-ministar Ante Kotromanović. Čovjek koji za vrijeme svog mandata snimao (prikrivene?) reklame za prijatelja Čermaka, putovao na privatne poslovne pregovore u prekooceanske zemlje i primao na poklon skupe letove do Lošinja (28.500 kuna, sitnica). Majstor za obranu i nabavu vješto je razmicao zavjese na stanu, kako bi kamere što vjernije prenijele organizirane igrokaze i veselo sa svojim šefom dijelio pet nakon propasti konstituiranja najvišeg zakonodavnog tijela ove države. Jer sve je to u rok službe, razumni štedljivi puče.

I nenašikani, spremni za kaos.

S druge strane opće ludilo preplavljuje nas i iz nove vlasti. Ako niste izmolili očenaš, još vam nije kasno. Pozovite i svećenika da vam posveti stan, garažu, ured, polje i okućnicu. Vodovod i kanalizaciju, svakako. Jer, kako bi rekao jedan crnogorski pop: 'I onda, braćo i sestre, nebo zatvoreno nad nama, voda skupa, preskupa, heroin loš i nikakav.'

Zato neki kokainom plaćaju prostitutke, kad je heroin loš i nikakav. Pripremite se, domoljubi i domoljupke, da vam se u interesu domovine zaviri u postelju, partnersku zajednicu, trudnoće i porode te, svakako, u domoljubni odgoj djeteta. Jer tko bolje od HDZ-a i Crkve zna što je to domoljublje. I napokon shvatite da je Einstein u pravu, jer sve je relativno, pa i moral. A jedinicu kojom se on mjeri slobodno nazovite Karamarko. 'Pustimo kategoriju moralno nemoralno, to je jako relativno. Pitam se koliko građana sada živi u sivoj zoni u prekršaju', rekao je predsjednik HDZ-a kada je Mijo Crnoja uhvaćen u kršenju zakona.

Između ovih moralnih gromada, svako toliko se oglašava i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja ne samo da, poput njezinog ex-savjetnika Vladimira Šeksa, ne osjeća potrebu lakirati bilo koji svoj postupak (npr. oko spornih pomilovanja, druženja, čavrljanja i rođendanskih proslava s likovima opterećenim istragama i pod 'mjerama') već, shvatite, sve se njezino podrazumijeva. Njoj je narušeno povjerenje. I njezinog su rođaka pljunuli na cesti, pa stoga svi vi popljuvani (vi kojima se prijetilo silovanjima, ubojstvima, logorima i progonima), ne dramite previše. Bolje pripazite na to što pričate, da ne provocirate previše.

Pouka za unuke uz sliku relativnih političara

Gravitacijski val se opasno zakrivio. U rupu su propali umjereni, kritički nastrojeni i okrenuti budućnosti. Nemaju snage ni volje preuzeti inicijativu od glasnih, isključivih i ideološki ostrašćenih. Od onih kojima su glupost, bahatost i pogreška maligne jedino u tuđem dvorištu. U svom se one upakirane u humanist. Zar se nije i ex-predsjednik Stipe Mesić žrtvovao lupetajući stvari koje ne misli, pa ih čak i otpjevao u dalekoj Australiji?

Zaista, čime se to bavi Marina Brozović? Asteroidi, kakva glupost. Ionako je sve više nego relativno. Osobito u Hrvatskoj.

Kad budem imala unuke, pokazat ću im Šeksovu ili Matićevu fotografiju. 'This is Vladimir, ili - This is Fred', reći ću. 'Av! Av!'

'Djeco moja, budite pametni i ne vraćajte se u Hrvatsku', nastavit ću. 'U nju je nedavno, točnije, u proljeće 1941. lupio ogroman asteroid. Radijacija je opaka. Svuda mnogo raznovrsnih kapa, a ja želim da živite slobodni, gologlavi i da se držite zakona.'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!