Nakon što su se ugasili reflektori nad proslavom jubileja alke te nakon odlaska političara i medija u gradu Sinju je ostala nova značajna muzejska institucija. Obišli smo ovih dana muzej i razgledali postav smješten u Alkarskim dvorima, nekadašnjem mletačkom kvartiru. Tim koji je sudjelovao u realizaciji ovog projekta napravio je sjajan posao i Sinju u amanet ostavio trenutno najsuvremeniju muzejsku instituciju u zemlji.

Boris Filipović Grčić, voditelj muzeja, pohvalio se velikim brojem posjetitelja, ne samo iz Sinja i Cetinske krajine, već i šire. Posebno ističe pozitivne reakcije gostiju muzeja, ali i građana Sinja. Postav Muzeja Sinjske alke vrlo je slojevit, dinamičan, interaktivan i prilagođen svim uzrastima i razinama obrazovanja. To je istovremeno muzej etnografskog naslijeđa Cetinske krajine, muzej oružja, konjaništva, ali i muzej povijesti Sinja. Ipak, naglasak je na viteškoj igri alci. U timu su radili Ante Kuzmanić kao arhitekt koji je vodio obnovu Alkarskih dvora te stručni suradnici Joško Belamarić i Ante Milošević. Završni dio projekta, postav muzeja, potpisuje dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović

Splićanaka sa zagrebačkom adresom stanovanja u svojoj uspješnoj karijeri već potpisuje niz muzejskih projekata, uključujući postav Etnografskog muzeja u Zagrebu. Ona se 2005. prvi put susrela s alkom dok je radila na pripremi izložbe rekonstruirane alkarske odore i oružja. Nakon niza sličnih projekata, prema njezinoj tvrdnji, kruna dosadašnje karijere joj je postav u Sinju. To je bio povod i za naš razgovor.

Kakva je bila suradnja s članovima užeg tima (Kuzmanić, Belamarić, Milošević) u realizaciji postava Muzeja Sinjske alke?

Imali smo izvrsnu komunikaciju i nikoga od njih trojice ne bih posebno izdvojila jer su podržali potpuno svaku moju ideju. Ipak, posebno bih izdvojila članove Viteškog alkarskog društva (VAD) koji su mi dali punu podršku u pripremi postava muzeja. To su izvrsni ljudi, otvoreni i veliki entuzijasti viteške igre, zaista vitezovi.

Što je bila glavna inspiracija u realizaciji projekta?

Ovaj projekt je bio sasvim drugačiji izazov. Sinjska alka po svom karakteru je živ, dinamičan događaj i muzejska prezentacija je to morala pratiti. Uključila sam u postav alkarske povorke u punoj opremi s odorama i oružjem uz glazbu, zvuk, slike, fotografije i videoprojekcije.

Koliko vam je pomoglo prethodno iskustvo na sličnim projektima?

Pomoglo mi jest, ali ovo je puno kompleksniji projekt koji uključuje niz pratećih postava, niz sudionika, njihovu odjeću i oružje te alkara i konja kao centralnu temu. Morala sam se upoznati sa svakim detaljem protokola, tradicije i običaja alke, ali i cijele Cetinske krajine. Da bih dobro prenijela ideju, morala sam se s njom saživjeti i shvatiti je. Kada primjerice alkar spusti koplje, to ima svoje jasno značenje i simboliku, podređenost autoritetu vojvode ili Sinjske Gospe.

Što vam je bio prioritet u pripremi postava?

Prioritet mi je bila dinamika. Kao što je alka dinamična, takav treba biti i muzej. Zato sam upotrijebila niz interaktivnih računalnih sučelja kao 'navlakušu' primjerice za djecu, pa oni tako uče kroz igru. To je ujedno dopuna postava koji je u kvantitativnom smislu minimalistički. Upotrijebila sam sve predmete koje mi je pripremio Joško Belamarić. Na prvi pogled imamo odmjerenost vizualnih informacija, ali u ladicama i na ekranima imamo niz dodatnih informacija. Tako idemo kroz postav, pa su tu alkar, konj, momak, njihova oprema i oružje.

Na prvi pogled svijet alke je muški svijet u punom smislu te riječi. Kako ste se snašli u tome?

Izvrsno. Moram naglasiti da je pozicija žene u alkarskom svijetu potpuno ravnopravna. Ona pomaže alkaru ili momku u pripremi za alku, u oblačenju odore i opreme, kuha, sprema i drži tri kantuna kuće, kako se kaže u Dalmaciji. Ključan trenutak u viteškom protokolu je poljubac žene pred viteško nadmetanje, a na kraju krajeva i alkari se klanjaju jednoj ženi, Gospi.

Je li postav muzeja i njegovo otvaranje kraj posla i suradnje ili ima još nešto?

Postav se naravno stalno nadopunjuje, posebno digitalni sadržaj, ali nastavljamo i s projektom opremanja Vojvodinog salona i Alkarskog kluba u Alkarskim dvorima. Imamo još mnogo izazova.