MI, KAO, JESMO

Jesu li muslimani zreli za demokraciju?

Muslimani

Muslimani

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Pitanje nije je li bilo prije kokoš ili jaje, već nafta ili zapadna svijest o arapskom svijetu. Dugo vremena je imperijalna politika, ponajprije SAD-a i zapadne Europe, čvrsto vjerovala da su Muslimani na Srednjem istoku nesposobni za demokratsko uređenje društva. Ono što su pritom htjeli kazati jest da su sami nesposobni prihvatiti rizik od nestabilnog dotoka nafte

Arapske diktature padaju polako, ali sigurno kao pločice domina i u eksploziji vijesti s terena gdje narodi golim rukama destabiliziraju i ruše režime, inače vrlo interventne sile zapadne hemisfere znakovito šute sjedeći na tribinama povijesti i nervozno grickajući kokice. Dešava se upravo ono što su najmanje htjeli, a to je živi krvavi dokaz da su arapske nacije sposobne same izboriti svoju budućnost i državno uređenje. Žele demokraciju, sposobnost koju su im odricali iz Amerike do Velike Britanije, nešto što se u političkoj strategiji razvijenih zemalja vodilo kao 'arapsko izuzeće' tj. ideja da je Srednji istok valjda genetski predodređen za ovu ili onu vrst diktature.

David Cameron je jučer posjetio Kuvajt na turneji po zaljevskim državama i u govoru pred narodnom skupštinom priznao kako se nekada vjerovalo da se Arapi ne mogu nositi s demokracijom. Nešto što on, dakako, osuđuje kao skoro pa rasističku misao. Nešto što je, s druge strane, nevjerojatno lako reći nakon što su pali tuniski i egipatski autokrati i nakon što je povijest u posljednjih mjesec-dva demantirala stoljetnu orijentalističku bahatost zapadnoeuropske politike.

Cameron dalje navodi kako je izbor između zapadnih interesa i zapadnih vrijednosti bio lažan. Nekada kolonijalne sile poput Velike Britanije Francuske i Italije, a danas SAD, na Srednjem su istoku ganjali vlastite interese, makar po cijenu sponzoriranja režima koji su kontrirali njihovim navodnim vrijednostima. Izbor je bio lažan, da parafraziramo Camerona, jer se ispostavilo da čak i ako su podržavali diktatore, korumpirane šeike i tipove koji su izabrani konsenzusom olova, i a ne ljudskih bića, samo zato da bi očuvali stabilnost regije, nisu uspjeli niti to.

I danas bi zrele zapadne demokracije izabrale isto, očuvanje ekonomskog i strateškog interesa, no alternativa više nije na meniju. Egipa, Tunis, Libija, Bahren, a zacijelo će se pridružiti tom popisu još nekoliko zemalja, odabrali su umjesto njih. Sada odjednom žele nešto što sliči zapadnim vrijednostima, a ekipa u Washingtonu i Bruxellesu im mora, a što će, dati podršku, premda je sve oprezno, u rukavicama i pomalo pokislo. Naime, znaju vrlo dobro da se vrijednosti ne daju unovčiti.

Da su muslimani nesposobni za demokraciju, bila je (i još je uvijek) idealna potka za biznis. Trgovina naftom u svjetskim razmjerima puno se lakše dogovara kad su sugovornici malobrojni, bez opozicije, ne mijenjaju se prečesto i garantiraju stabilnost ne kroz mršavi i turbulentni demokratski ciklus od četiri, nego kroz 30 ili 35 godina zacementirane i predvidljive povijesne monotonije. No nije samo nafta u igri, iako je ključna. Tu su i ini dealovi u trgovini oružjem, građevini, energetici – domene u kojima su nekadašnji kolonizatori a la Velika Britanija i Italija mogli natući ozbiljniju lovu u ime imperijalne ostavštine. Tko će bolje razumjeti nekadašnje europske diktatore od sadašnjih diktatora? Je l' se tko ozbiljnije pozabavio stockholmskim sindromom na političko-povijesnoj razini?

Drugi razlog mišljenju da su muslimani nesposobni za demokraciju je miran san Izraela. Zamislimo samo da se jednog jutra Benjamin Netanyahu i društvo probude te skuže da su, ne samo Egipat, nego i Jordan Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija ili Kuvajt parlamentarne demokracije koje odražavaju volju većine i da, posljedično, moraju saznati ono što ionako već odavno znaju - to da im velika većina stanovništva navedenih zemalja odriče legitimitet. Poprilično neugodno buđenje koje treba što je duže moguće odgoditi vremenskim tamponom poslušnih diktatora koji se niti najmanje ne obaziru na volju i političko mišljenje vlastitog naroda. Nakon stoljeća-dva, taman kada Izraelci zemlju zaokruže zidinama i ilegalno nasele još par preostalih parcela Zapadne obale i pojasa Gaze, Palestince skupe na hrpu i lansiraju ih na Mjesec, onda im možda i bude svejedno oko demokratskog procvata u susjedstvu.

SIPA Press

SIPA Press

Izvor: Sipa Press / Autor: SIPA Press

Naposljetku, muslimani su nesposobni za demokraciju zbog retrogradne vjere. No je li to baš tako? Indonezija je islamska i demokratska, Mali također. Turska se sekularizirala i odvojila državu od vjerske prakse. Politička tradicija islama je nevjerojatno šarolika, od rigidnih šerijatskih diktatura do predstavničke konsenzualne demokracije. Ku'ran također poznaje šure - arapska riječ za konzultacije, a ponegdje se koristi i kao sinonim za parlament. Hvali ih kao način na koji se biraju vođe i donose važne odluke. Problem je eventualno što šijitska varijanta islama kao krajnji cilj i obvezu ima uspostavu islamske države. U Iranu su u većini, naprimjer. No, čak i tu mnoštvo elemenata vezanih vođenje države – ustav, socijalna prava, banke, zakon o radu, porezi, izbori, parlament – ostavljaju puno prostora za političku kreativnost, jer Ku'ran ne kaže apsolutno ništa o mnogim tekovinama suvremenog državotvorstva.

Islamski filozof s početka 20. stoljeća Muhammad Iqbal čak drži javni izbor zakonodavnih tijela povratkom k čistom islamu govoreći kako isti u sebi nosi klice ekonomskog i demokratskog uređenja društva. Kao razlog zašto arapski svijet još nije postigao demokratsko stanje navodi ekspanzivna muslimanska osvajanja i zaborav o najvažnijim potencijalima vjere. Nije da kršćani nisu itekako osvajali i premda su na jedvite jade i kroz potoke prolivene krvi konačno odijelili ovozemljasku pravdu od posljednjih sudova i onostranog moralnog uplitanja u političku svakodnevnicu, još uvijek očito nisu odijelili svoja dva lica na Srednjem istoku. Dvolična interesna kupovina na stranom terenu i prodaja demokratskih ideala na domaćem ne mogu biti nikakva, niti moralna niti politička pozicija s koje imaju kredibiliteta suditi o demokratskom talentu arapskog svijeta.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi