Pritom Stubb ne živi u orbanovskoj iluziji te ne tvrdi da ruske prijetnje treba ignorirati. Upravo suprotno, upozorava da se Europa mora pripremiti za nastavak hibridnog ratovanja, napade na infrastrukturu i druge oblike pritiska. No smatra da Moskva želi postići upravo ono čega se dio Europljana već počinje bojati: izazvati nervozu, stvoriti osjećaj nesigurnosti i natjerati ih da posumnjaju u svoju sposobnost suprotstavljanja Rusiji.

Takav pristup nije nov za 58-godišnjeg finskog predsjednika jer već godinama ponavlja da se na Rusiju mora gledati hladno, bez iluzija, ali i bez dramatiziranja svakog pojedinog incidenta.

Ostanite mirni i spasite svijet

Kod finskog predsjednika posebno se ističe jedna osobina – on jednostavno odbija očajavati. The Economist ga opisuje kao izrazito optimističnog političara koji vjeruje da se s većinom ljudi, uključujući svjetske lidere, može razgovarati ako se pronađu njihovi interesi i ako im se problem racionalno predstavi.

Kod njega to nije samo politička poza jer je Stubb poznat po tome da je izrazito fizički aktivan. Bavio se golfom na ozbiljnoj natjecateljskoj razini, studirao u SAD-u sa sportskom stipendijom, a posljednjih godina redovito se bavi triatlonom. The Economist ističe njegovu fizičku formu gotovo kao simbol njegova karaktera i čovjeka koji se prema krizama pokušava odnositi kao prema problemu koji treba riješiti, a ne razlogu za paniku.

Iza tog sportskog imidža stoji prilično neobičan politički put. Stubb je bio član Europskog parlamenta, finski ministar vanjskih poslova i financija te premijer od 2014. do 2015. godine. Iz finske nacionalne politike potom se povukao, ali ga je ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine uvjerila da se mora vratiti. Na predsjedničkim izborima 2024. pobijedio je Pekku Haavista i preuzeo dužnost u trenutku u kojem je finska sigurnosna politika prolazila kroz najveću promjenu u desetljećima.

Rusija je za njega egzistencijalno pitanje

Da bi se razumjelo zašto Stubb smiruje situaciju, a istovremeno vrlo ozbiljno shvaća Rusiju, treba pogledati zemlju koju vodi.

Finska s Rusijom dijeli granicu dugu oko 1340 kilometara, a njezina povijest uključuje Zimski i Produženi rat protiv Sovjetskog Saveza. Desetljećima je Helsinki održavao vojnu nesvrstanost i pažljivo balansirao odnose s Moskvom, no nakon ruske invazije na Ukrajinu taj je model nestao: Finska je u travnju 2023. godine postala članica NATO-a.

Stubb je još tijekom predsjedničke kampanje govorio da su vanjska i sigurnosna politika za Finsku 'egzistencijalna' pitanja, a Guardian je tada zabilježio da ga je upravo Putinova invazija na Ukrajinu uvjerila da prekine političku mirovinu i ponovno se uključi u nacionalnu politiku.

Zato njegovo smirivanje situacije ne znači povratak staroj finskoj politici prema Rusiji. Finska je, kako je Stubb više puta naglasio, ušla u novu eru sigurnosne politike.

Manje priče, više pripreme

U prvom međunarodnom intervjuu nakon preuzimanja predsjedničke dužnosti, onom za Financial Times, Stubb je još 2024. godine iznio ono što će postati svojevrsni zaštitni znak njegova pristupa Rusiji: Europa treba manje govoriti o tome kada bi Moskva mogla napasti, a više raditi na tome da bude spremna ako se to dogodi.

Upozoravao je da alarmantna i ratoborna retorika o neposrednom ruskom napadu može skrenuti pozornost s konkretnijih pitanja – obrambenih kapaciteta, zaliha oružja, vojne spremnosti i pomoći Ukrajini. Istodobno je naglašavao da Rusiju ne treba podcijeniti jer njezino gospodarstvo sve više funkcionira u ratnim uvjetima.

Isti obrazac vidi se i danas.

Stubb dijeli rusku prijetnju na dva kolosijeka. Jedan je konvencionalni rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine, a drugi hibridno djelovanje protiv Europe – od kibernetičkih napada do sabotaža, manipulacija informacijama i drugih pritisaka.

Za takve situacije njegov je odgovor gotovo uvijek isti: ostati smiren, procijeniti što se događa i povećati obrambenu sposobnost.

'Ključno je da ne reagiramo pretjerano', rekao je u jednom od ranijih intervjua, uz poruku da nakon incidenta treba učiniti ono što je potrebno kako se on ne bi ponovio.

U lipnju ove godine otišao je korak dalje i europskim kolegama poručio da se ugledaju na Fince: odu u saunu, okupaju se u ledenoj vodi i ostanu mirni. Njegova je logika vrlo jednostavna: Rusija želi destabilizirati Europu, a dio hibridnog djelovanja upravo je poticanje Europljana da sami počnu govoriti o neizbježnom ruskom napadu.

Ne, to nije naivnost

Na prvi pogled Stubbova smirenost može djelovati gotovo suprotno finskoj povijesti, no upravo je iskustvo njegove zemlje jedan od razloga zbog kojih inzistira na hladnoj glavi.

On ne govori da se Rusiji treba vjerovati. Finska je pod njegovim predsjedanjem ostala čvrsto uz Ukrajinu, a on inzistira na jačanju obrane i nastavku zapadne potpore.

Usto smatra da Europa ne smije izgubiti mogućnost razgovora s Moskvom. U intervjuu za Yle rekao je da će se nakon rata prije ili kasnije morati ponovno uspostaviti politički dijalog, ali da se odnosi s Rusijom ne mogu jednostavno vratiti na stanje kakvo je bilo prije invazije.

U njegovoj filozofiji zato nema mnogo mjesta za pitanje treba li biti 'mekši' ili 'tvrđi' prema Rusiji. Prije se radi o kombinaciji toga da budeš dovoljno snažan da odvraćaš, ali dovoljno smiren da ne reagiraš upravo onako kako protivnik želi.

Šaptač Trumpu

Jedan od najzanimljivijih dijelova Stubbove političke priče jest njegov odnos s Donaldom Trumpom.

BBC je opisao finskog predsjednika kao svojevrsnog neočekivanog europskog glasnogovornika koji, unatoč tome što dolazi iz zemlje s oko 5,5 milijuna stanovnika, ima izravan pristup američkom predsjedniku. Njihov odnos postao je osobito intenzivan nakon susreta na Trumpovu imanju Mar-a-Lago u ožujku 2025. godine.

A zajednička poveznica nije samo politika nego – golf.

Kao mladić Stubb ga je ozbiljno igrao, stigao je i do finske reprezentativne razine, a na američkom Sveučilištu Furman studirao je zahvaljujući stipendiji za taj sport. Trump i on proveli su oko sedam sati zajedno u ožujku 2025. godine, uključujući golf, doručak i ručak, a tijekom tog susreta razgovarali su i o Ukrajini i Rusiji.

Finski predsjednik kasnije je opisao da je tijekom igre promatrao Trumpovo ponašanje, tvrdeći da se na terenu vrlo brzo vidi kakva je osoba s druge strane. Još važniji trenutak dogodio se za ručkom, kada ga je Trump pitao može li vjerovati Vladimiru Putinu.

Stubbov odgovor bio je kratak: 'Ne možeš.'

BBC je izvijestio da je Trump samo nekoliko sati poslije javno govorio o tome da je ljut na Putina zbog njegova odnosa prema pregovorima o Ukrajini. Brent Nelsen, nekadašnji Stubbov profesor, zaključio je da je sedam sati razgovora na terenu imalo utjecaja na Trumpovo razmišljanje.

Golf kao diplomatski kanal

Ono što je počelo kao neobično prijateljstvo dvojice ljubitelja golfa preraslo je u ozbiljan diplomatski kanal.

Trump i Stubb redovito razgovaraju i dopisuju se, a BBC navodi da su prema izvorima upoznatima s njihovim razgovorima kontakti u jednom razdoblju bili i vrlo česti. Finski predsjednik tako je postao jedan od rijetkih europskih političara koji Trumpu mogu izravno prenijeti europske stavove, ali istovremeno pokušati razumjeti kako razmišlja američki predsjednik.

Sam Stubb otvoreno govori o važnosti osobnih odnosa u diplomaciji. U intervjuu danom Washington Postu objasnio je da je za predsjednika male zemlje osobni kontakt s američkim predsjednikom posebno važan. Ako se odnos može izgraditi na terenu za golf ili u neformalnom razgovoru, to može imati vrlo konkretnu diplomatsku vrijednost.

Upravo tu možda leži ključ njegova političkog stila.

Stubb ne pokušava djelovati kao najglasniji europski lider. Njegov pristup više podsjeća na pripremu sportaša koji zna da utakmica dugo traje te da ne treba paničariti zbog svakog poteza, već se držati plana, biti spreman na najgori scenarij i ostaviti dovoljno prostora za sljedeći potez.

Pristup je to koji izvire iz finskog iskustva s Rusijom, ali je Stubb od njega napravio i svoj međunarodni politički potpis.