Ona za tportal objašnjava da je formalnim proglašenjem 'terorističkih organizacija' Donald Trump stvorio manevarski prostor sebi i svojoj administraciji.

'Sada se za svaku sličnu operaciju mogu opravdati dozvolom Ministarstva pravosuđa (Department of Justice) jer se ona formalno odnosi na narkoterorizam, umjesto da traže dopuštenje Kongresa', kaže Grgić, dodajući da nema sumnje u to da američki predsjednik trenira mišiće provodeći 'Monroevu doktrinu' staru dva stoljeća – Trump ju je prekrstio u 'Donroevu doktrinu' – a ona podrazumijeva da zemlje Srednje i Južne Amerike predstavljaju 'dvorište' Sjedinjenih Američkih Država.

Trumpov prioritet - zapadna hemisfera

Po toj teoriji SAD je u Latinskoj Americi apsolutni hegemon i ima pravo koristiti sva sredstva za provođenje svoje volje i zaštitu svojih interesa dok se utjecaj drugih velikih sila suzbija.

'Već nakon Trumpove inauguracije bilo je jasno da SAD pod njegovim vodstvom ide u tom smjeru, a u nedavno objavljenoj strategiji nacionalne sigurnosti vrlo je debelo podcrtano da je zapadna hemisfera prioritet Amerike i da će njoj posvetiti najviše svojih resursa', kaže Grgić za tportal. Ona nema sumnje u to da cilj intervencije nije uvesti demokraciju u Venezuelu, već instaliranje režima kojim će SAD moći manipulirati, prije svega oko naftnih resursa, ali i važnih minerala.

Nakon (još uvijek eventualnog) potpunog prelaska Venezuele u američku sferu interesa brojni analitičari očekuju da će uslijediti pad režima na Kubi; on je s jedne strane bio gotovo potpuno ovisan o Madurovoj nafti, a s druge je pružao obavještajnu i ideološku podršku venecuelskom, ali i drugim srodnim režimima.

'Kuba je opsesija državnog tajnika Marca Rubija, potomka kubanskih emigranata, još otkako je bio senator s Floride. Njena ekonomija danas je u slobodnom padu, a krajnje je upitno hoće li i dalje dobivati ključnu podršku iz Venezuele', dodaje Grgić.

'U vjerojatno najgoroj poziciji trenutno je Kolumbija, čiji je ljevičarski predsjednik Gustavo Petro dobio jasnu poruku što bi ga moglo čekati, a tu je i Meksiko. Zapravo, na udaru su svi režimi koji nisu podudarni s Trumpovom vizijom, dakle oni koji se nalaze lijevo od centra', dodaje ova znanstvenica. Ona pojašnjava da sam američki predsjednik možda jest primarno zaokupljen interesima umjesto ideologijom, 'ali ideolozi se nalaze oko njega'.

Grgić se slaže s mišljenjem mnogih da je intervencijom u Venezueli Trump poslao jasnu poruku drugim velikim geopolitičkim igračima poput Rusije i Kine, ali upozorava da je upravo Kina u protekla dva do tri desetljeća postala glavni trgovinski partner većine država Latinske Amerike – kupovinom prirodnih resursa i izvozom svojih proizvoda –te da će taj trend biti jako teško preokrenuti. To se svakako neće dogoditi preko noći.

Što se tiče Grenlanda i Trumpove aspiracije – odnosno prijetnji – da taj teritorij na ovaj ili onaj način mora postati američki, Grgić podsjeća da se radi o konstanti u njegovu ponašanju. No u prvom mandatu on je spominjao Grenland uglavnom u kontekstu američkog strateškog nadmetanja s Rusijom i Kinom, a danas mu pristupa merkantilistički i više ga veže uz ekonomske nego strateške interese.

Kao uostalom i Venezuelu.

Podjela svijeta na interesne zone

'Živimo u periodu tranzicije iz starog sustava s neupitnom unipolarnom strukturom međunarodnog sustava sigurnosti – u kojem je SAD bio neupitan, ali benevolentan hegemon, koji je kontrolirao sigurnosne tokove i nije se libio povremeno vojno intervenirati – u svijet koji bi doista mogao biti podijeljen u sfere interesa. Primarno američku, kinesku i rusku. Trump se oslanja na Monroevu doktrinu, Putin na ideju 'ruskog svijeta' i svoju viziju kolektivne sigurnosti Euroazijske unije dok Kina perfidnije postupa u raznim svojim inicijativama, no jasno je da ima teritorijalne pretenzije', kaže Grgić osvrćući se na kartu svijeta Anne Applebaum, povjesničarke i publicistice koja je nacrtala potencijalnu podjelu većeg dijela svijeta između ove tri sile, i to vrlo jednostavnu: SAD-u obje Amerike, Rusiji bivši SSSR i cijela Europa, a Kini 'njen' dio Azije, uključujući Japan.

'Kad bi se doista išlo prema tome, otvorio bi se cijeli niz neuralgičnih točaka – od Europe, preko Grenlanda, do primjerice Filipina, s kojima SAD izuzetno dobro surađuje. Da bi se to doista ostvarilo, neke zemlje morale bi biti 'bačene pod autobus', dakle prodane ili izdane. Da, rekla bih da se svijet danas nalazi u jednom od svojih najopasnijih trenutaka još od doba Hladnog rata', kaže sugovornica tportala.

Kako se EU može zaštititi?

Europskoj uniji kao jedini potencijalni izlaz nameće se više federalizma, upozorava Grgić, te suradnje s bliskim državama, od Norveške, preko Velike Britanije, do Kanade, koje žele zadržati nekakva pravila igre oko vanjske, sigurnosne i obrambene politike, jer u 'svijetu jakih' naprosto je teško pregovarati ili suprotstavljati se u grupi od trideset i više zemalja.

'Europa svakako može igrati svoju ulogu jer ima značajnu i veliku ekonomiju, pa i veliku regulatornu moć. Primarni problem kojim se trenutno bavi jest Ukrajina, ali odmah nakon toga trebat će se suočiti s činjenicom da SAD kao njen saveznik sve očitije pokušava potaknuti kolaps europskih institucija i sve snažnije igra na kartu podjele EU-a pomoću sebi ideološki ili interesno bliskih režima, poput Orbanova u Mađarskoj ili Ficova u Slovačkoj', zaključuje Grgić.