RH JE SLUČAJAN RAJ

Je li moguće da policija nije dužna štititi sredozemnu medvjedicu?

Sredozemna medvjedica (5)

Sredozemna medvjedica (5)

Izvor: Pixsell / Autor: Dusko Marusic

Kada su u Istri šetači prošli tjedan uznemirivali strogo zaštićenu sredozemnu medvjedicu policija se, prema pričama zgroženih građana, u početku proglasila nenadležnom za ovaj problem

Stanovnici Hrvatske imaju se razloga ponositi bogatstvom flore i faune. BBC i drugi mediji prošle su godine javili kako se populacije ugroženih životinja u Europi oporavljaju. Kao jedan od glavnih primjera naveli su mrkog medvjeda čiji je broj u porastu upravo u Hrvatskoj. Veći dio europske prirode toliko je opustošen da se 'sjevernjaci' čude čak i kada vide da imamo mnoštva gnijezda roda. Tako je nedavno jedna danska ekipa prirodnjaka izjavila da bi oni svoje rode čuvali 24 sata na dan, kada bi ih imali. O vukovima, supovima, orlovima, risovima, dupinima, sredozemnim medvjedicama i sl. da ne govorimo. U usporedbi s brojnim zapadnoeuropskim zemljama Hrvatska je pravi mali prirodni raj. To je svakako dobra reklama za naš turizam, osobito kontinentalni.

No čini se da takvu situaciju više možemo zahvaliti našoj industrijskoj nerazvijenosti i slaboj demografskoj slici, odnosno činjenici da imamo 78 stanovnika po km2 (u Lici samo 10 po km2), nego visokoj svijesti građana i organiziranosti državnih službi. Jedan od dokaza tome jest žalosna činjenica da je prošle godine neki krivolovac ubio jedinog risa koji se pratio telemetrijskom ogrlicom – trogodišnjeg risa Tomu jednog od samo stotinjak koji jedva opstaju jer ih nema dovoljno za genetsku raznolikost koja bi im osigurala otpornost.

Sličan tužan primjer je i novija priča o sredozemnoj medvjedici. Iako je ubijanje, zlostavljanje, uznemiravanje, pa čak i neprijavljivanje zlostavljanja ugroženih životinja kod nas kažnjivo novčanom kaznom od 3.000 do 100.000 kuna, neki su je prolaznici dirali, bilo je i onih koji su je prskali i vikali kako bi je probudili, a neki su čak pustili svoje pse da laju na nesretnu životinju. Jedan od savjesnijih građana ispričao je kako su pokušali pozvati policiju, da bi saznali da ona nije nadležna.

Halo, tko je odgovoran?

Nameće se pitanje tko jest nadležan kada se krše hrvatski zakoni o zaštiti prirode?

Stručnjaci ističu kako dobra praksa u susjednoj Austriji pokazuje da je neophodna tijesna suradnja policije i inspekcija za zaštitu prirode. Za to postoje brojni razlozi. Jedan od njih je taj što će za hvatanje krivolovaca, krijumčara, zagađivača i drugih prekršitelja zakona gotovo uvijek biti neophodni kriminalisti, forenzičari pa i lokalna policija, ako ništa drugo, kao zaštita inspektorima koji žele uhvatiti naoružanog prijestupnika.

Biologinja Petra Rodić, načelnica Odjela za divlje i udomaćene svojte i staništa Državnog zavoda za zaštitu prirode kaže da je u takvim slučajevima po zakonu prvenstveno nadležna Inspekcija za zaštitu prirode, no to ne amnestira policiju.

'Ako je riječ o strogo zaštićenoj vrsti kao što je sredozemna medvjedica, na teren treba izaći Inspekcija za zaštitu prirode. U slučaju da oni ne mogu izaći, može se zvati i policija. Tako stoji u zakonu', objasnila je dipl. ing. Rodić.

Predsjednica udruge za zaštitu divljih životinja dr. veterine Ingeborg Bata ističe da inspekcije nemaju dežurstva od nula do 24. Prije više godina postojala su produljena dežurstva, no ona već dulje ne funkcioniraju jer za njih nema sredstava.

'Pokušajte ih nazvati poslije kraja radnog vremena, za vikend ili tijekom praznika kada će se najviše krivolova i sličnih stvari događati. Budite sretni ako nekoga dobijete i za radnog vremena. Zato gotovo uvijek zovu nas', kaže naša biologinja koja vodi utočište za ozlijeđene i zaplijenjene divlje životinje u Kraju Gornjem pored Zaprešića.

'Naravno da će ljudi kada vide zlostavljanje životinja prvo zvati policiju, bez obzira radi li se o zaštićenoj ili nezaštićenoj vrsti. Policija ima ovlasti nekoga zaustaviti, zadržati i eventualno provesti istražnu radnju. Po nekoj logici stvari, sljedeća bi na redu trebala biti Državna uprava za zaštitu i spašavanje 112 koja ima popis nadležnih službi. To bi trebao biti najbrži put. Sljedeći bi trebali biti na redu veterinarska služba ili Inspekcija za zaštitu prirode koji znaju koje su vrste zaštićene, a koje ne', kaže naša sugovornica.

'Nažalost, u praksi to ne funkcionira, jer će se policija ograditi, a do brojeva inspekcija i veterinara teško je doći. Osim toga, inspektori uglavnom rade od osam do 16 sati. Dakle, jedino vam preostaje policija i 112 koji mora imati popis odgovornih', savjetuje dr. Bata.

Koliko brojeva trebamo pamtiti?

Svi stručnjaci koje smo kontaktirali istaknuli su da je od svih mjera, uključujući i kazne, ipak najvažnije pravilno informiranje i obrazovanje građana kako bi se svijest o značaju zaštite ugroženih životinja stalno podizala.

No opet, poznato je da je naš narod, baš kao i drugi, najosjetljiviji kada ga 'lupimo po džepu'. Stoga ako se nađete u nekoj sličnoj situaciji, zovite policiju 192 ili DUZS 112 ili pak Državni zavod za zaštitu prirode 01/5502-900. U normalnoj zemlji trebalo bi biti dovoljno zapamtiti jedan od prva dva broja! Lako je moguće da će se netko od njih proglasiti nenadležnim, no ne pristajte na takav odgovor. Tražite da vam daju svoje ime i nadređenog! Netko u ovoj zemlji mora biti odgovoran za jedno od rijetkih blaga koje još nismo uništili, koje zapravo buja ponajviše zato što smo uništili sve ostalo!

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!