Iran bi zahvaljujući mirovnom sporazumu sa Sjedinjenim Državama mogao ponovno snažno povećati prihode od izvoza nafte te godišnje zaraditi više od 60 milijardi dolara.

Odluka Washingtona da dopusti Irancima prodaju nafte, uz mogućnost povlačenja te odluke ako pregovori ne budu napredovali, predstavlja početak ublažavanja sankcijskog režima koji su SAD i saveznici gradili više od desetljeća da bi ograničili nuklearni program te zemlje.

Prije izbijanja rata Iran je proizvodio oko četiri posto svjetske sirove nafte, no posljednjih godina zbog sankcija ju je izvozio uglavnom preko prikrivenih transportnih mreža i uz znatne popuste, ponajviše neovisnim kineskim rafinerijama.

Iran će ostvariti golemu zaradu

'Ovaj memorandum ne znači nužno potpuno otvaranje iranskog gospodarstva, no Iran će ostvarivati znatne prihode i vjerojatno će imati pristup tom novcu', rekao je Richard Nephew, bivši visoki američki dužnosnik za sankcije za Wall Street Journal.

Prema njegovoj procjeni, Teheran bi već u prva dva mjeseca provedbe sporazuma mogao ostvariti osam milijardi dolara prihoda, a kritičari upozoravaju da bi oni mogli učvrstiti vlast u Teheranu i pomoći obnovi vojnih kapaciteta. 'Rizik je u tome što režimu omogućujete snažan priljev novca', upozorio je Michael Singh, bivši viši direktor za Bliski istok u Vijeću za nacionalnu sigurnost tijekom administracije Georgea W. Busha.

Visoki američki dužnosnik izjavio je da će daljnje ublažavanje sankcija ovisiti o tome hoće li Iran ispuniti američke zahtjeve vezane uz nuklearni program i osigurati slobodnu plovidbu Hormuškim tjesnacem.

Prema sporazumu, SAD će omogućiti uspostavu bankarskih veza koje će Iranu omogućiti povrat prihoda od prodaje nafte, godinama blokiranih u inozemstvu zbog financijskih sankcija.

Analitičari kažu da bi povratak Irana na tržište mogao povećati ponudu i pritisnuti cijene nafte. Međunarodna agencija za energiju (IEA) tako procjenjuje da bi globalna ponuda nafte 2027. godine mogla porasti za osam milijuna barela dnevno, a istodobno se očekuje rast potražnje od samo dva milijuna barela dnevno.

Američka pomorska blokada, uvedena u travnju, smanjila je iranski izvoz sirove nafte s približno 1,1 milijun barela dnevno u ožujku na svega 65.000 barela dnevno u svibnju. Kako su se skladišni kapaciteti punili, Iran je bio prisiljen smanjiti proizvodnju s oko 3,5 milijuna na 2,3 milijuna barela dnevno.

Popušta američka blokada

Iako je američka blokada formalno i dalje na snazi, pojavili su se znakovi popuštanja. Tri tankera – Sonia I, Diona i Hero II – od utorka su napustila luku Čabahar i prešla granicu američke blokade.

'Tajming je vrlo znakovit', rekla je Claire Jungman iz tvrtke Vortexa, dodajući da se brodovi pozicioniraju u očekivanju mogućeg dogovora.

Dugoročno gledano, potpuna reintegracija Irana na svjetsko tržište nafte ovisit će o trajnom ukidanju sankcija i postizanju šireg sporazuma o iranskom nuklearnom programu.

Kina i dalje preuzima oko 80 posto ukupnog iranskog izvoza, a ostali kupci ostaju oprezni zbog sankcija povezanih s Iranskom revolucionarnom gardom.

'Ako dođe do potpunog i trajnog ukidanja sankcija, kupci iz Azije i Europe bez većih će se prepreka vratiti iranskoj nafti', rekao je Naveen Das, viši analitičar u tvrtki Kpler.

Iran ima konkurentsku prednost na tržištu

Iran proizvodi naftu po cijeni od 10 do 30 dolara po barelu, što mu daje značajnu konkurentsku prednost na globalnom tržištu.

Prema procjeni Bridget Payne iz Oxford Economicsa, Iran bi uz potpuno ukidanje sankcija u dvije do tri godine mogao povećati proizvodnju za dodatnih milijun barela dnevno, no za to će biti potrebni strani kapital, tehnologija i specijalizirane usluge.

Prije Islamske revolucije 1979. godine Iran je proizvodio između pet i šest milijuna barela nafte dnevno, a proizvodnja je kasnije pala zbog posljedica Iransko-iračkog rata, odlaska stranih stručnjaka i dugotrajnog izostanka ulaganja.