Ulogu DORH-a u postupcima koji se odnose na Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, bivše čelnike jugoslavenske Službe državne sigurnosti osumnjičene kao (su)organizatore ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj, ustavni stručnjak iz Osijeka Mato Palić smatra pogrešnom i lošom.

'Polazeći od pogrešne pretpostavke da je nastupila zastara, DORH kao da surađuje s njihovom obranom i čini sve da do izručenja nijednog od njih dvojice ne dođe. Time krši Zakon o pravosudnoj suradnji i Zakon o Državnom odvjetništvu. Takvu situaciju mi u Hrvatskoj nismo imali', tvrdi dr. Palić.

Uporište za takav stav vidi i u odluci Ustavnog suda koji je jednoglasnom odlukom vijeća, uz izuzeće od odlučivanja profesora Davora Krapca, kao neosnovanu odbio Ustavnu tužbu obrane gospodina Perkovića. Stoga smatra kako će i Vrhovni sud na isti način odlučiti o žalbi obitelji pokojnog Stjepana Đurekovića, na odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici o primjeni zastare za pokretanje postupka protiv Zdravka Mustača, na čemu se temeljila i odluka o odbijanju njegova izručenja Njemačkoj.

'Prilično sam uvjeren da će Vrhovni sud uvažiti njihovu žalbu, pa ili preinačiti odluku Županijskog suda, ili vratiti predmet na ponovno odlučivanje', kazao je dr. Palić i rastumačio da se obitelj u tom slučaju ima pravo žaliti, jer 'ne treba kazniti obitelj oštećenika ako državni odvjetnik pogriješi', to više što državni odvjetnik zastupa ne samo opći, nego i pojedinačni interes.

'Ustav jamči pravo na žalbu, a ograničenje ili isključenje tog prava dopušta samo ako postoji neko drugo sredstvo pravne zaštite. Ovdje drugog sredstva pravne zaštite nema i da je DORH radio kako je trebalo, ta žalba ne bi bila potrebna', smatra profesor Palić.

Podsjeća na obvezu Vrhovnog suda kao najviše sudske instance u RH, da osigura jedinstvenu primjenu prava, pa s obzirom na već donesenu odluku u slučaju izručenja Josipa Perkovića, nije realno očekivati da se u identičnom ili sličnom slučaju donese drugačija odluka. Budući da je i Ustavni sud odbio Perkovićevu žalbu, to je jedino logično očekivati.

'Mi smo dužni poštovati ono što smo potpisali. Zastara je samo mogući, a ne obvezni razlog odbijanja postupanja po Europskom uhidbenom nalogu. To jasno piše u Okvirnoj odluci Vijeća EU-a koja regulira upravo to pitanje. Druga je stvar što je u Zakonu o pravosudnoj suradnji zastara ušla u odredbu toga zakona koja može biti obvezujući razlog. I to je zapravo dovelo u zabunu konkretno sudsko vijeće. Stajalište da nema zastare zauzeo je u odlučivanju o izručenju Josipa Perkovića Županijski sud u Zagrebu, poslije i Vrhovni sud, pa osim toga što nije obligatoran razlog, nema ni primjene instituta zastare', zaključuje dr. Mato Palić.

Kaže i da to što Njemačka nama ne želi izručiti traženu osobu pozivajući se na zastaru, ne mora biti neprincipijelno. Postoji, naime, katalog kaznenih djela kod kojih se ne ispituje dvostruka kažnjivost (u obje zemlje). Ubojstvo je u 'našem slučaju' jedno od takvih djela, pa ako smo za to kazneno djelo i mi tražili izručenje, ono bi moralo biti provedeno, ali ako je u pitanju drugo kazneno djelo koje nije u katalogu, onda se Nijemci mogu pozivati na zastaru.