Do 2024. godine broj stanovnika u pretežno ruralnim regijama Europske unije smanjio se za gotovo osam milijuna ljudi, što predstavlja pad od 8,3 posto, a gradska populacija narasla je za više od deset milijuna, odnosno za šest posto. Regije koje čine oko 40 posto kopnene površine EU-a i u kojima živi gotovo trećina ukupnog stanovništva bilježe kontinuiran pad broja stanovnika.

Manjak stanovništva znači zatvaranje trgovina i barova, smanjenje javnog prijevoza, otežan pristup liječnicima i sve praznije učionice, što samo potiče iseljavanje u procesu koji Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) naziva začaranim krugom.

Nicolás de la Fuente, 92-godišnjak koji svakodnevno šeće svog psa pustim ulicama sela Molezuelas de la Carballeda, s nostalgijom se za Financial Times prisjeća vremena u kojem je njegovo rodno mjesto bilo živopisna poljoprivredna zajednica. 'Imali smo sve', prisjeća se. 'Pet stada od po 500 ovaca, dva stada od 600 koza, stotine krava – možda 200 ili 300. Bilo je i konja i kokoši.'

No doba pastoralnog blagostanja odavno je prošlo. Komercijalne aktivnosti gotovo su potpuno nestale, a ovo zabačeno selo, s kamenim zidovima i otključanim vratima, pretvorilo se u ekonomsku pustoš. Prosječna starost njegovih 47 preostalih stanovnika porasla je na 70 godina, čineći ga najstarijom općinom u pokrajini Zamora na sjeverozapadu Španjolske, u srcu tzv. ispražnjene Španjolske – España vaciada. 'Sada više nema ničega', kaže De la Fuente. 'Sve je gotovo.'

Sela plaćaju cijenu

'Svi građani trebali bi imati jednaka prava, ali oni u ruralnim krajevima plaćaju cijenu u obliku slabije dostupnih usluga, viših troškova života i manjka prilika', kaže Raffaella Mariani, načelnica općine u planinskoj regiji Garfagnana u Toskani.

No, kako upozorava Lamia Kamal-Chaoui, direktorica OECD-ovog Centra za regije i gradove, ovo nije problem samo onih koji su ostali u opustjelim ruralnim zajednicama. Depopulacija ugrožava europsku kulturnu baštinu, lokalne jezike, tradicionalnu kuhinju, zanate, poljoprivredno zemljište, običaje, pa čak i nacionalnu sigurnost. Mariani dodaje da očuvanje općina u Garfagnani 'štiti gradove ispod' od poplava.

Ovaj proces nosi i znatne društvene troškove, stvarajući 'geografiju nezadovoljstva' koja se pretače u političku i društvenu nestabilnost, što, kako kaže Kamal-Chaoui, može ozbiljno ugroziti samu demokraciju.

Kuće se prodaju za euro

Pokušaji zaustavljanja ili preokretanja tog trenda variraju – od simbolične prodaje kuća za euro da bi se privukli novi doseljenici spremni na obnovu do subvencioniranja ključnih usluga i prenamjene javnih zgrada za višestruke svrhe. Neka područja okreću se turizmu, potičući otkup i renovaciju praznih kuća, a druga se protive tome.

OECD poziva na 'pametno smanjivanje': konsolidaciju usluga, bolju prometnu povezanost, korištenje tehnologije za osiguranje pristupa obrazovanju i zdravstvu te isticanje kvalitete života u ruralnim krajevima – sve s ciljem promjene narativa.

Ipak, dubinski problemi – starenje populacije, niska stopa nataliteta i manjak zaposlenja – ostaju teški izazovi. Gradonačelnik Molezuelasa, Alexandre Satue Lobo, kaže da pokušava zadržati lokalne usluge, ali da je promjena trenda iseljavanja gotovo nemoguća misija. 'Moramo time upravljati', kaže. 'Ali ne vidim kako bi se selo moglo vratiti onome što je nekad bilo.'

Gradovi potisnuli sela

Kao i u mnogim drugim ruralnim područjima, pad Molezuelasa počeo je odlaskom stanovnika prema industrijskim centrima poput Bilbaa ili čak u Francusku. Uspon ekonomije znanja 1960-ih učinio je gradove sve važnijima dok su tradicionalne industrije koje su održavale sela – poljoprivreda, stočarstvo, obrt – počele nestajati.

U istočnoj Europi desetljeća centralizirane industrijalizacije pod sovjetskim utjecajem potisnula su seosko stanovništvo prema gradovima. Danas se posljedice toga očituju dugotrajnom emigracijom i niskom stopom nataliteta – faktorima koji su doveli do dvoznamenkastih gubitaka ruralne populacije u Bugarskoj, Rumunjskoj i Litvi.

U većem dijelu razvijenog svijeta obitelji imaju manje djece. Prema Eurostatu, u Uniji je 2024. godine rođeno samo 3,6 milijuna djece, što je najniži zabilježeni broj i znatno manje nego sredinom 1970-ih, kada je broj rođenih redovito prelazio šest milijuna godišnje.

'Naš najveći problem trenutno je manjak djece', kaže Markus Hirvonen, gradonačelnik regije Sjeverna Karelija, najistočnijeg dijela Finske. Mnoge od njegovih 13 općina danas imaju trećinu ili još manje stanovništva iz 1960-ih. U skupini sela koja čine općinu Juuku, prošle godine rođeno je samo devet beba, a 150 ljudi je preminulo. 'Danas imamo mnoga gotovo prazna sela', kaže Hirvonen.

Zbog ovakvih trendova predviđa se da će ruralno stanovništvo EU-a do 2100. pasti za 18 posto, a u nekim državama – uključujući Bugarsku, Hrvatsku, Portugal i Litvu – moglo bi se smanjiti za čak trećinu ili više.

U dijelovima Finske koji graniče s Rusijom pad gustoće naseljenosti smatra se strateškim rizikom. 'Ne želimo da ta područja nestanu', kaže Hirvonen. Zbog njihovog geografskog položaja 'iznimno je važno očuvati sela, male općine i ljude koji su odani tom području.'

Za mlade ljude gradovi i njihova sveučilišta i dalje su veliki mamac. Tako će i 17-godišnja kći Danila Musettija, koji vodi kuću za odmor i centar za najam bicikala u Garfagnani, vjerojatno otići u potrazi za prilikama. 'Depopulacija će s novim generacijama postati još dramatičnija', predviđa Musetti.

U Molezuelasu, koji se prazni brže od bilo kojeg drugog mjesta u Zamori, znakovi propadanja su očigledni. Škola je zatvorena još 1969. godine, a nekad živahan nogometni teren sada je prekriven visokom travom.

Kako se broj stanovnika smanjivao, tako su se gasile i usluge. Zdravstveni centar, koji radi samo srijedom, suočen je s prijetnjom zatvaranja. Jedini preostali posao u selu je lokalni bar, a najbliži supermarket udaljen je 40 kilometara. Stariji stanovnici tako ovise o putujućim prodavačima koji im donose osnovne namirnice, ali i oni odlaze u mirovinu.

'Donedavno smo bili dobro opskrbljeni, ali sada i ti ljudi odlaze', kaže María del Pilar Martínez dok kupuje baguette iz kombija pekarice Margarite Casado. 'Uskoro će i ona prestati dolaziti.'

Gradonačelnik Satue Lobo, sin španjolskog emigranta i Francuskinje, kaže da čini što može. Porezni prihodi općine su u padu, a borba za dobivanje čak i običnog kontejnera za reciklažu od pokrajinske vlade postaje svakodnevica. 'Pola vremena provodim čitajući dokumentaciju o subvencijama koje bi nam mogle pomoći', kaže.

Inicijative za oživljavanje sela

Većina europskih zemalja pokrenula je različite inicijative za revitalizaciju ruralnih područja. Španjolska je usvojila demografski plan vrijedan 13 milijardi eura sa 130 mjera – od poreznih olakšica do subvencija za stanovanje. Italija provodi strategiju za unutarnja područja, Ujedinjeno Kraljevstvo ima Fond za zajednički prosperitet, a u Škotskom visočju postoje 'službenici za naseljavanje' koji pomažu ljudima da ostanu ili se dosele u to područje.

U Garfagnani, planinskoj regiji između Pise i Firence, gradonačelnica Mariani čak koristi dio svoje plaće za dodatne sate nastave glazbe, znanosti i matematike u školama te za skrb prije i poslije nastave – sve kako bi privukla nove obitelji. Nude se i napuštene kuće za euro, subvencije za preseljenje, a nekadašnje zgrade obnavljaju se za stvaranje pristupačnog stanovanja.

Lokalni barovi u udaljenim zaselcima pretvoreni su u javna središta u kojima se mogu plaćati računi, obaviti zdravstveni pregledi i pristupiti digitalnim državnim uslugama. Usluge poput dozvola, javne nabave i hitnih upozorenja dijele se među općinama da bi se uštedjelo.

'Izazov je poboljšati usluge da bi manje obitelji odlazilo', kaže Mariani. Zalaže se i za veća nacionalna ulaganja u promet i digitalnu povezanost te smanjenje poreza.

Ipak, regija je u posljednjem desetljeću izgubila 10,5 posto stanovništva, neke općine prepolovile su se od 1960-ih, a nekoliko zaselaka potpuno je napušteno. Većina općina izgubila je banke, a trgovine, barovi i pekarnice bilježe pad veći od 20 posto. Cijene kuća su tek četvrtina prosjeka regije.

Na razini EU-a, fond za regionalnu politiku iznosi 392 milijarde eura, ali je pod pritiskom da poveća sredstva u proračunu od 2028. godine.

Bivši talijanski premijer Enrico Letta prošle godine pozvao je na 'slobodu ostanka', a eurozastupnik Denis Nesci u lipnju je zatražio ciljane mjere da bi se 'zaustavio egzodus' mladih iz rodnih mjesta.

Raymond Bremner, predsjednik lokalnog vijeća u Škotskom visočju, upozorava da depopulaciju pokreću nedostatak održivih poslova, usluga i stanovanja. Vijeće je otkupilo autobusnog prijevoznika da bi održalo dostupnost, a škole, umjesto zatvaranja, postaju dijeljene obrazovne ustanove.

Sjeverna Karelija u Finskoj pak ulaže u daljinsko obrazovanje, mobilne liječničke timove i sportske sadržaje. Nude se i 'baby bonusi', a zatvorene škole prodaju se privatnicima. 'Svaki dan pokušavam smisliti što još možemo učiniti… ali vrlo je teško', priznaje gradonačelnik Hirvonen.

Potencijal destinacija za odmor

Molezuelas se danas nada iskoristiti svoj potencijal kao destinacije za odmor. Sve je više obnovljenih vikendica u vlasništvu potomaka bivših mještana iz Bilbaa i Francuske. Gradonačelnik Satue Lobo u tome vidi budućnost: selo bez stalnih stanovnika, ali s ljetnim dahom života.

Pokrajina Zamora pokrenula je inicijativu Mi pueblo acoge (Moje selo pozdravlja), usmjerenu na privlačenje imigranata, uglavnom iz Latinske Amerike, kako bi preuzeli lokalne poslove. U suradnji s neprofitnom zakladom Talento 58, od 2022. preseljene su 124 obitelji, uključujući inženjere, liječnike i administratore.

'Neki to zovu ispražnjena Španjolska. Ja to zovem Španjolskom prilika', kaže Jesús Alemán, direktor zaklade.

Sličnu poruku šalje i Christina Morrison sa škotskih Vanjskih Hebrida. Kao službenica za naseljavanje u Uistu – skupini od šest otoka – pomaže ljudima da se dosele ili ostanu. Iako priznaje izazove poput nedostatka prijevoza i stanovanja, ističe sigurnost, slobodu i zajedništvo kao razloge za ostanak.

'Ovdje ljudi žive bez stresa', kaže Morrison. 'Kad sunce sja, nema boljeg mjesta na svijetu.'