Danas od te željeznice više nema ni tračnice, ali stara staza i dalje živi – sada kao omiljeno odredište rekreativaca i zaljubljenika u povijest. A jedan od njih, dubrovački skladatelj i glazbenik Pero Šiša, Ćiru je odlučio oživjeti na svoj način - u minijaturnom, bajkovitom obliku.

Stotine sati rada

'Radio sam na maketi oko 12 godina, a u tih 12 godina negdje oko 300 noći jer sam radio uglavnom po noći, tada je lijepo i mir je', priča Pero dok pažljivo popravlja sitni detalj na svom umanjenom krajoliku. Njegova maketa, u mjerilu 1:87, plod je strpljenja i velike ljubavi prema željeznici.

'Dosta je to bajkovito napravljeno i dosta je detalja. Volim iz stvarnog života bježati u bajku', dodaje Pero.

Zaboravljene stanice konavoske željeznice

Na maketi se izmjenjuju planine, serpentine i stanice s autentičnim konavoskim nazivima. Brdoviti krajolik proizlazi iz Perine mašte, ali nosi stvarne uspomene na davna vremena kada su kroz Konavle odjekivali zvižduci parnjača. Vlakove, vagone i tračnice kupio je, ali sve drugo je izradio sam.

'Maketa nikad nije gotova, ali 50 posto je gotova. Ima osam digitalnih vlakova, četiri nivoa serpentina, 35 metara fleksibilnih tračnica i uvijek se može nešto novo dodati', kaže.

Dok ne sklada glazbu za klavirom, Pero Šiša najradije provodi vrijeme u svom malom svijetu tračnica i planina. Za njega je to više od hobija – to je, kaže, osobni hommage Ćiri, koji je nekad prolazio iznad Konavala i ostavio neizbrisiv trag u sjećanjima lokalnih stanovnika.

'Nadam se da sam napravio dobro i da je to jedan lijepi trag nečega što je u Konavlima bilo. Taj poznati Ćiro koji je gore išao po planinama i zviždao, ja se toga sjećam kao dijete. Ova moja maketa je žal za tim vremenima, jer Ćire više nema, i žao mi je da nije obnovljen', govori Pero sa sjetom.