'Pitanje demografije ključno je za opstanak naroda', poručili su iz Ministarstva koje se bavi upravo tim pitanjem, kad smo ih priupitali o mjerama koje bi trebale poboljšati populacijsku sliku u proteklih nekoliko desetljeća ispražnjene Hrvatske.

No čini se da smo napokon postali useljenička zemlja. Podaci Državnog zavoda za statistiku sugeriraju da je lani u Lijepoj Našoj živjelo 3.874.350 stanovnika, 12.383 više nego godinu ranije. Ali i 2023. rastao je broj stanovnika, pa pozitivan saldo u posljednje dvije godine iznosi 23.456 osoba.

Pola milijuna ljudi okupljenih na koncertu Marka Perkovića Thompsona protekle subote na zagrebačkom Hipodromu moglo bi sugerirati oporavak populacije. Riječ je najvećim dijelom o Hrvatima iz zemlje, ali bilo je i onih iz inozemstva.

Prava slika populacije ipak se ogleda u činjenici da svake godine izgubimo više od 19.000 stanovnika prirodnim putem. Naime toliko ih više umre nego što se rodi. Alarmantan je i podatak da je lani prvi put u Hrvatskoj rođeno manje od 32.000 djece.

Tko dolazi u Hrvatsku?

Tko onda dolazi u Hrvatsku? Iako se Ministarstvo vanjskih poslova i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske trude obnoviti veze s dijasporom, povratnika je malo i riječ je uglavnom o ljudima koji su se od ulaska u EU okušali u životu u inozemstvu, pa su se, nakon što su ispunili neke svoje ciljeve ili shvatili da to ipak nije za njih, vratili kući.

Pokušaj da se osigura povratak Hrvata mahom je deklarativan i svodi se na dijeljenje državljanstava pripadnicima dijaspore iz New Yorka, Čilea, Brazila... Konkretniji potez Vlada je napravila uvevši ove godine porezne olakšice za povratnike. Pravo na njih imaju hrvatski državljani koji su proveli najmanje dvije godine u inozemstvu te nakon 1. siječnja ove godine prijavili prebivalište i boravište u našoj državi.

Od ranije već postoji mjera Biram Hrvatsku i potiče samozapošljavanje u slabijim razvijenim područjima u Hrvatskoj, uz najviše 27.000 eura potpora koje dodjeljuje Hrvatski zavod za zapošljavanje.

No u većini su doseljenici strani državljani. Prema podacima iz 2023. godine, Hrvatska pruža privremenu zaštitu za 26.400 izbjeglica iz Ukrajine te oko 68.000 tražitelja azila. Tu treba ubrojiti i strane radnike, kojih je svake godine sve više. Prema podacima MUP-a, lani je izdano 206.529 dozvola za boravak i rad stranaca, a u prvih šest mjeseci ove godine izdano je još 99.118 dozvola.

Poželjni za život

Država je te radne dozvole produljila na tri godine, pokušavajući tako otkloniti tezu da su strani radnici ovdje privremeno. To sugerira i istraživanje 'Utjecaj na tržište rada i funkcionalno uključivanje' demografa s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Tade Jurića.

'Teza da su imigranti u Hrvatskoj samo privremeno ne stoji jer naše istraživanje pokazuje da je 69 posto ukrajinskih izbjeglica iskazalo namjeru živjeti u Hrvatskoj sljedećih pet godina, a čak 81 posto tražitelja azila vidi Hrvatsku kao svoju dugoročnu destinaciju za život', rekao je Jurić za medije, dodajući da bi 96 posto Ukrajinaca i 95 posto tražitelja azila podnijelo zahtjev za hrvatsko državljanstvo kad bi ispunili potrebne kriterije.

Nedavno istraživanje Hrvatske udruge poslodavaca i Instituta za istraživanje migracija o stranoj radnoj snazi, odnosno o kvaliteti njihova života u našoj zemlji, sugerira da, iako je prosječna ocjena kvalitete života relativno niska (4,2/10), više od 90 posto ispitanika planira ostati ovdje najmanje deset godina, a dobar dio njih i do mirovine. Uz to, više od polovine anketiranih u Hrvatsku planira dovesti i obitelj.

Skupa integracija

No Europa je ionako cilj doseljenika s raznih strana svijeta. U EU se, prema Jurićevim riječima, svake godine doseli oko četiri milijuna ljudi, što otprilike odgovara populaciji Hrvatske. Stoga on naglašava potrebu integracije i funkcionalnog uključivanja u društvo, pogotovo jer Hrvatska odskače po broju stranih doseljenika.

'Hrvatska, u usporedbi s ostalim državama članicama, bilježi najbrži rast broja useljenika iz trećih zemalja, posebno s drugih kontinenata. Dok, primjerice, Slovenija ima stranih radnika s drugih kontinenata samo tri posto, u Hrvatskoj ih je polovica. Po glavi uvozimo 25 puta više radnika iz trećih zemalja od Njemačke', precizira Jurić.

Iako ranije spomenuto istraživanje HUP-a i Instituta za migracije sugerira da 70 posto stranaca ne zna hrvatski jezik, podaci su porazniji. Naime, prema Jurićevim riječima, na brzi jezični tečaj HZZ-a prijavilo se samo 120 stranih radnika, a završila su ga - 52.

Možda je uzrok tome to što, primjerice, u Njemačkoj smatraju da je za integraciju potrebno oko 800 sati učenja jezika i kulture, a u Hrvatskoj svega 70 sati. Uz to, Njemačka, koja je desetljećima magnet za privlačenje strane radne snage, pa i s ovih prostora, za integraciju jedne osobe potroši oko 5000 eura, a u nas je taj trošak svega 75 centi.

'Naš je izračun da bi cijena integracije imigranata iz trećih zemalja u Hrvatskoj stajala oko 600 milijuna eura, cijeli jedan novi Pelješki most. Dakle sve ovo upućuje i na trošak useljavanja koji će snositi hrvatsko društvo', upozorio je Jurić.

'Lijepa svačija'

Možda će najveća promjena biti ona društvena. Pitanje je hoće li planirane mjere, poput univerzalnog dječjeg doplatka, koji bi, prema pisanjima nekih medija, trebao iznositi oko 110 eura za svako dijete, potaknuti demografsku obnovu domaće populacije ili će statistike o novorođenoj djeci poboljšavati proširenje obitelji stranih radnika koji svoj život vide u Hrvatskoj. Ako se to dogodi, ističe demograf, više ništa neće biti isto.

'Migracije će potpuno promijeniti Hrvatsku kakvu poznajemo. Uskoro će se početi formirati i nove etničke manjine, a za deset godina bit će ravnopravni građani Hrvatske koji sudjeluju na izborima', zaključuje Jurić.