Augustin Bašić progovorio je za Novosti o razlozima i okolnostima osnivanja Religijskog programa HRT-a, kao i o brojnim sukobima koje je imao unutar kuće zbog promicanja ideje tolerancije. Prenosimo najzanimljivije dijelove intervjua.

Danas se u Religijskom programu izbjegava govoriti o problemima unutar Crkve i izbjegava se profesionalni pristup. Zašto novinari ne rade svoj posao, nego se bave isključivo afirmacijom vjere?

To je važno pitanje, činjenica je da se sve prati na razini manifestacija, tradicije, dok manjka kritičkog odnosa prema religijskim fenomenima i utjecaju religije u društvu. Zato sam prije 13 godina započeo s emisijom 'Ekumena', u kojoj sudjeluju ljudi iz raznih konfesija i drugi stručnjaci, poput sociologa i politologa. Odnos crkve, vjere i društva naše su teme.

Koliko ekumenska ideja živi danas na ovim prostorima?

Tomislav Šagi Bunić, sudionik Drugog vatikanskog koncila, rekao je da ako prihvatimo ekumenizam, zbog toga neće ni Srbin ni Hrvat biti veći ili manji Srbin ili Hrvat, to je bratska ideja, jer imamo isto evanđelje, isti nauk i po toj smo liniji svi od istog Boga Oca. Međutim, danas govoriti o ekumenizmu znači upasti u političku zamku. Politika to radi samo kada joj odgovara. Nažalost, teško je očekivati tu ideju iz vrha crkvene hijerarhije, koja je sama sebi dostatna. Opterećeni smo i povijesnim hrvatsko-srpskim odnosima i mislim da je zato to pitanje vrlo važno.

Kakav je, po vama, stav Srpske pravoslavne crkve o tome?

Prošle godine u Zagrebu je bio patrijarh Irinej i susreo se s predstavnicima HBK i državnim vrhom. To je vrlo važan posjet, ali nije imao većeg odjeka, mediji ga nisu popratili kako treba. Nažalost, naša ga kuća također nije prepoznala. Napravio sam intervju s patrijarhom koji je trebao biti objavljen u Dnevniku plus, ali je tadašnji glavni urednik Bruno Kovačević rekao kako to, po njemu, nema neku težinu. A Hrvatski radio i mi jedini smo imali ekskluzivu, jer je patrijarh samo nama želio dati intervjue. To je tragično. SPC u Hrvatskoj, za razliku od rata, nove odnose gradi u tišini, nema ih u javnosti, dok su s druge strane hrvatski biskupi jako prisutni.

Kako komentirate odnos prema javnosti vrha SPC-a i HBK-a? Od dolaska Kukuriku koalicije na vlast HBK ne silazi s naslovnica. Svakodnevno kritiziraju vlast, a povremeno na sramotan način, poput sisačkog biskupa Vlade Košića, vrijeđaju antifašizam i žrtve fašističkog terora. Kažu da zastupaju sve rimokatoličke vjernike. Imaju li na to pravo, s obzirom na to da nisu izabrani na izborima i nemaju pojma što misle svi vjernici?

SPC je doista u Hrvatskoj na dobrom putu, žele pokazati da buduće odnose grade na temeljima evanđelja i vjere što je dobro, pogotovo u svjetlu činjenice da ih je i ova i ona politika izigrala i marginalizirala. U emisijama koje uređujem prisutni su svi događaji važni za život pravoslavnih vjernika u Hrvatskoj i svi svećenici. Što se tiče pristupa HBK-a javnosti i politici, uvijek se postavlja pitanje odakle biskupi crpe svoj legitimitet. Oni imaju poslanje i svoju bazu, ali bi se trebali upitati jesu li baš uvijek predstavnici moralnosti kakvima se prikazuju. Mislim da to često nisu i legitimno je postaviti pitanje njihove vjerodostojnosti. Teško je govoriti o bogatstvu a živjeti u vilama, govoriti o plaćama a primati nadarbine, to je jedna vrsta ruganja.

Kako gledate na pisanje kolege Ivana Miklenića u Glasu Koncila i na oštar ton njegovih političkih komentara?

On je u tržišnoj utakmici, nema više ex cathedra, danas su njegove novine samo jedno od jela na meniju a la carte i to je problem. Prije su imali samo jednog protivnika, komuniste, a sada imaju puno toga, imaju pluralizam. Oni i dalje žele zadržati jednog protivnika, ali upadaju u paradoks jer se HBK pretvorio u imitaciju Centralnog komiteta. Ne trebaju mijenjati evanđeoske principe, ali način življenja i mentaliteta svakako. Moraju shvatiti da nisu više jedini čuvari kulturnog i nacionalnog blaga i identiteta u Hrvatskoj. To su preuzele institucije civilnog društva, a s tim se teško mire.

Koga trebaju slušati vjernici, biskupe ili…?

Čovjek sam kršćanske opcije, u tradicijskom smislu, ali kao intelektualac koji pokušava dublje proniknuti u čovjekovu bit, želio bih da imamo širu sliku. Netko će me nazvati liberalom i sinkretistom, jer bih rado pokupio nešto od svake religije, od istočnih, hinduizma i budizma, do kršćanstva, islama i judaizma. Kod mene poseban položaj imaju i ateisti, jer su vrlo hrabri ljudi, nisu se dali kupiti i kada sam ih devedesetih ugošćavao na televiziji, zbog njih sam doživio najviše uvreda. Optuživali su me da ih protežiram i da uvodim ateizam. Za mene je bitan čovjek i želim svima poručiti da slijede glas svoje savjesti i da na njih ne utječe politika, ni stranačka, ni crkvena, ni konfesionalna, bilo koja.

Cijeli intervju možete pročitati ovdje