Ne samo zbog iznimno niske podrške među Francuzima, već i zbog zabrinjavajuće svježe vijesti da je zemlja i službeno ušla u recesiju s dva uzastopna kvartala smanjene ekonomske djelatnosti, predsjedniku Françoisu Hollandeu bilo je itekako u interesu da na velikoj novinskoj konferenciji, upriličenoj u četvrtak u Svečanoj dvorani Elizejske palače, ostavi dojam suverenog vođe koji čvrsto i odlučno upravlja državom. Nakon skoro trosatnog izlaganja pred kabinetom vlade i 400 novinara, rezultat medijske operacije je tek djelomično postignut, s više otvorenih no zatvorenih pitanja
Pred službeno drugu, a u njegovu jednogodišnjem mandatu dosad i najvažniju novinsku konferenciju u Elizejskoj palači, okolnosti u zemlji nisu išle u prilog predsjedniku Hollandeu. Rekordna stopa nezaposlenosti (s daljinom tendencijom rasta), službeno proglašena recesija, brojna zatvorena radna mjesta od početka godine, pad kupovne moći, tek su neki od čimbenika koji su ga doveli do nezavidne pozicije predsjednika Republike s najslabijom podrškom.
Ofenziva' je stoga bila ključna riječ njegova uvodnog izlaganja. 'Ofenziva' se ima desiti u drugoj godini njegova mandata, a usmjerena je na nezaposlenost (čiju silaznu krivulju ima namjeru do kraja godine zauzdati), na ekonomski oporavak te na aktualni ustroj Unije.
Osvrnuo se na nadolazeću bitnu i osjetljivu reformu mirovina u Francuskoj, napomenuvši tek da je 'životni vijek produljen' te da se zbog toga može očekivati i da se nešto dulje radi. Takva sramežljiva najava, pak, daje naslutiti produljenje radnog vijeka u novom zakonu koji će krenuti u parlamentarnu proceduru prije ljeta. Zasad je još rano previdjeti točnu reakciju francuske javnosti, no realno je pretpostaviti da će dugoodgađana reforma izazvati brojne i burne reakcije negativna predznaka. Valja samo vidjeti do koje mjere.
Na temu Europe krenuo je hrabro najavivši da mu je namjera 'izbaviti je iz iznemoglosti'. Precizirao je da Francuska mora djelovati kao spojnica između zemalja sjevera i juga (potonjim je proteklih godina uglavnom dodjeljivan status 'bolesnika'). U uvijek kako napetim, tako i neizbježnim odnosima s Berlinom, dodao je da smatra da eurozoni treba novo predsjedništvo, neka vrst središnjeg upravljačkog tijela. S tim se izjavama, zasad još nedovoljno preciziranim, nominalno pridružuje njemačkim težnjama o tješnjim vezama u Uniji. Ideja o jačoj 'političkoj uniji' unutar sljedeće dvije godine dala je, pak, naznačiti moguću promjenu temeljnih ugovora. No odnos Hollande-Merkel, navodno ključan za europski projekt, dosad je prije svega pokazao razlike u stajalištima. Spram inzistiranja Berlina na fiskalnoj i financijskoj disciplini, najave iz Pariza o većoj solidarnosti unutar Europe i poticanju rasta ostaju tek neostvarene projekcije pune dobrih namjera.
Na pitanje o britanskom referendumu izlaska iz EU-a izrazio je želju da Britanija ostane u EU, no dao je do znanja da se najvažniji integracijski procesi ionako odvijaju unutar eurozone te da Britanija 'neće spriječiti daljnje jačanje monetarne unije'. Osvrnuo se i na mjere štednje u Britaniji, zaključivši da je njihovo uvođenje preko La Manchea samo potvrdilo potrebu za obrnutim mjerama rasta.
U konačnici i unatoč 'ofenzivnom' stavu, Hollande i njegova vlada zapravo bitno ne mijenjaju svoju politiku. Mjere štednje na liniji Berlin-Bruxelles tek su minimalno ublažene odgodama za smanjenje deficita ili nominalnim otvaranjem nove fronte protiv nezaposlenosti mladih (akutnog problema skoro čitave Europe, a ne samo Grčke i Španjolske, kako se često spominje), a realno se može očekivati da će se s neugodnim reformama tržišta rada i mirovina fokus u sljedećim mjesecima snažno prebaciti na domaći teren. U petak je u Francuskoj Ustavno vijeće konačno potvrdilo zakon o gay brakovima, što socijalisti nisu propustili proglasiti vlastitom pobjedom. No fronte koje ih čekaju čine se još tvrđima.
