Hormuški tjesnac, prolaz između Irana i Omana zaljeva širok manje od četrdeset kilometara - uz plovni put koji u svakom smjeru iznosi po jedva tri kilometra - strateški je izuzetno važna točka za globalnu trgovinu naftom i plinom. U rukama je Irana, koji nakon otvorenih američkih napada ponovno prijeti da će ga zatvoriti. Najnoviji razvoj situacije u ovoj regiji za tportal komentira energetski stručnjak Davor Štern
Britanski mediji izvijestili su da je iranski parlament već odobrio zatvaranje tjesnaca, no konačnu odluku o tome donosi iransko Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost. Zastupnik i zapovjednik Revolucionarne garde Esmail Kosari kazao je da je to na dnevnom redu i da će se 'učiniti kad god bude potrebno'.
vezane vijesti
Hormuškim tjesnacem, jedinim morskim putem iz Perzijskog zaljeva prema otvorenom moru, po procjenama dnevno prolazi više od 20 posto globalne potražnje za naftom i jednako toliko ukapljenog plina. Najveći izvoznik je dakako Iran, a nakon njega zemlje kartela OPEC: Saudijska Arabija, Irak, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt.
S druge strane, najveći uvoznik ovih energenata jest Kina, potom Indija, a nakon njih slijede Japan, Europska unija i Južna Koreja.
Prijeti poremećaj globalne trgovine
Iran je već ranije prijetio zatvaranjem tjesnaca, no čini se da je tu mogućnost više koristio u taktičke i pregovaračke svrhe jer bi realizacijom tog poteza po svim analizama poprilično naštetio vlastitoj ekonomiji, ozbiljno ovisnoj o izvozu nafte.
Drugi veliki gubitnik po svemu sudeći bila bi Kina, pa je jasna američka taktika koju je nedvosmisleno argumentirao državni tajnik Marco Rubio: od Kineza očekuju da utječu na Iran i spriječe značajan udarac na vlastitu, ali i globalnu ekonomiju.
Po procjeni analitičara Deutsche Banka, naime, najgori scenarij potpunog poremećaja opskrbe iranskom naftom i zatvaranja Hormuškog tjesnaca mogao bi poremetiti globalnu trgovinu i dovesti cijene nafte iznad 120 dolara po barelu.
Štern: Zatvaranje Hormuza najmanje bi pogodilo SAD
Energetski stručnjak i bivši ministar gospodarstva Davor Štern za tportal kaže da bi od svih regionalnih i globalnih aktera zatvaranje Hormuškog tjesnaca najmanje naštetilo SAD-u, a najviše Iranu i njegovim saveznicima poput Kine, te stoga smatra - i nada se - da do zatvaranja neće doći.
'Naftom i LNG-om preko ove rute opskrbljuju se tradicionalni iranski saveznici, dok je su s druge strane Sjedinjene Američke Države samodostatne, pa čak i izvoze energente, te bi iz te perspektive porast cijena odgovarao njihovim financijskim institucijama i burzama. Zatvaranje tjesnaca stoga ne bi bio racionalan potez, a Iran je ozbiljna država. To nisu nekontrolabilni Huti', kaže Štern, dodavši da bi upravo Huti eventualno mogli izazvati krizu jer je plovni put Hormuškog tjesnaca dostupan njihovom oružju.
Štern podsjeća da je u povijesti bilo više najava i pokušaja zatvaranja Hormuškog tjesnaca i da je upravo s tim ciljem ovdje u prošlosti pogođeno ukupno četiristotinjak brodova.
'Najozbiljniji incident dogodio se 1998. godine, kada je pogođen jedan američki razarač. Današnja situacija s time se ipak ne može usporediti, prije svega iz europske perspektive: ranije je nafta bez poteškoća tekla kroz Rusiju i Ukrajinu i za Europu nije postojala opasnost od nedostatka robe, nego isključivo od njene visoke cijene. Danas je stanje znatno složenije jer postoje europske sankcije i embargo na ruske energente i kada bi se zbilja dogodilo zatvaranje Hormuškog tjesnaca i kada ne bi uspjela nadomjestiti količine nafte i plina koje dobiva iz ovih izvora, postojala bi opasnost da Europa dođe u poteškoće oko opskrbe. Da, Europa je ovdje potencijalno znatno pogođenija od SAD-a', zaključuje Štern.
