Zaokretom laburista prema pravoj ljevici i odustajanje od Blairova Trećeg puta, velika se očekivanja stavljaju pred 66-godišnjeg Corbyna, novu nadau ljevice u Europi. I dok jedni tvrde da je on politički autsajder čija politika nema šanse donijeti pobjedu laburistima, drugi se kunu da je upravo zaokret ulijevo jedino što Laburističku stranku u doglednoj budućnosti može vratiti na vlast.

Jeremy Corbyn u britanskom parlamentu je još od davne 1983. godine. Pripada lijevom, socijalističkom krilu laburista, i kako je to ustvrdio u jednom intervjuu Guardianu, za kandidaturu ga nisu motivirale liderske ambicije, već namjera tog dijela stranke da pokrene debatu o pitanjima koja se već odavno ne postavljaju unutar Laburističke stranke. Od ideje za pokretanje debate do strelovitog uspona u anketama prošlo je manje od tri mjeseca, a sudeći po nekim izjavama, ta rastuća potpora iznenadila je i samog Corbyna, kandidata koji je dovoljan broj potpisa skupio doslovce nekoliko minuta prije isteka roka 15. lipnja.

Nakon serije javnih nastupa, počelo ga se shvaćati ozbiljnije, a iza njega, uz kremu svjetske lijeve političke misli, sada stoji i velik broj glasača koji su već odustali od politike te šest britanskih sindikata, uključujući i dva najjača.

Naglasak Corbynove politike je na kraju mjera štednje. U svom socijalističkom manifestu traži reviziju svih rezova u javnom sektoru i socijalnim službama koje je do sada poduzela konzervativna vlada Davida Camerona. Zalaže se za kreiranje nove nacionalne investicijske banke koja bi pospješila rast i reducirala deficit. Traži renacionalizaciju javnog transporta i željeznica, obračun s poreznim utajama, odnosno, bježanjem u porezne oaze poput Luksemburga, obnovu sustava studentskih stipendija, državno financiranje infrastrukturnih i stambenih projekata. Vraćajući laburiste njihovim korijenima, u prvi plan stavlja položaj radnika, njihovo pravo na kolektivno pregovaranje i ukidanje ugovora o nestalnim, privremenim poslovima.

Tko je Jeremy Corbyn?
Njegovi roditelji David i Naomi upoznali su se na skupu potpore španjolskim republikancima tijekom Španjolskog građanskog rata. Corbyn je postao politički aktivan još tijekom školovanja koje je okončao s 18 godina. Odustao je od fakulteta i otišao volontirati na Jamajku. Sudjelovao je u svim ljevičarskim i antiratnim kampanjama, od Vijetnama do danas. Poznat je po osudama južnoafričkog aparthejda i traženju da se čileanskog diktatora Augustea Pinocheta privede pravdi. Aktivan je u radu Amnesty Internationala, sudjeluje u koalicijama za nuklearno razoružanje i protiv rata. Snažno je nastupao protiv britanskog sudjelovanja u ratu u Iraku te prisustvovao masovnim uličnim prosvjedima protiv tog rata.

Na tragu takve politike, i u kampanji za predsjednika laburista ističe da se protivi slanju britanskih vojnika u druge dijelove svijeta te velikom izdvajanju za vojni proračun. Svaka međunarodna vojna akcija, smatra, kao preduvjet za djelovanje morala bi dobiti svjetlo UN-a.

U gorućoj britanskoj debati 'za' ili 'protiv' ostanka u Europskoj uniji, Corbyn ne daje jednoznačne odgovore. Smatra da je nedopustivo što se Europska unija svela samo na zajedničko tržište, sve više napuštajući svoju socijalnu agendu. Protivi se TTIP-u i traži nužne izmjene u načinu odlučivanja u Europi.

Neupadljivi autsajder

Corbyn je po svemu suprotan Tonyju Blairu, vođi koji je laburiste usmjerio na Treći put koji je u svibnju ove godine definitivno završio u slijepoj ulici. Corbyn je neupadljiv, nema Blairove karizme, nikad u prvi plan ne stavlja sebe, nego ideju o kojoj govori, opisuju ga britanski novinari. Ne nosi skupa odijela, već neugledne džempere, nema skupi auto i vozi se biciklom. Ni Tony Blair niti njegov suparnik i nasljednik Gordon Brown ga ne vole.

Njegovi aktualni suparnici za mjesto predsjednika stranke ističu da mjere iz 'corbynomicsa', kako su imenovali njegov ekonomski program, Britaniji nisu nužne jer zemlja nije u krizi, već bilježi gospodarski rast, a provedba Corbynova programa samo bi pospješila inflaciju koja bi, navode, najteže pala upravo najsiromašnijim dijelovima društva.

Može li ovaj čudak pridobiti ostatak stranke? Komentator The Independenta Jacques Peretti kaže kako se situacija slična ovoj već jednom dogodila, i to s - Margareth Thatcher.

I ona se ružno oblačila i došla s margina, na blef preuzela stranku i promijenila tok povijesti. Isto bi se moglo dogoditi i s Jeremyjem Corbynom