Radi se o novini predviđenoj lani usvojenim paketom triju građevinsko-prostornih zakona, iza koje stoji namjera da se za određene projekte od javnog interesa dramatično ubrza postupak planiranja, izrade potrebnih studija i izdavanja dozvole za gradnju.

No kako će cijeli ovaj proces izgledati, zasad nije do kraja poznato jer se očekuje donošenje Uredbe o urbanističkom i infrastrukturnom projektu, što je predviđeno spomenutim paketom 'Bačićevih zakona'. U Vladi su za tportal potvrdili da će se to dogoditi do kraja ove godine.

U planu savjetovanja s javnošću Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine također stoji da će ova uredba biti donesena u četvrtom kvartalu ove godine, kao i iznimno važna Uredba o urbanoj komasaciji, korisnom alatu koji se u urbanom planiranju u Hrvatskoj dosad gotovo uopće nije koristio.

Urbanistički projekt, po najavama, zapravo će predstavljati bypass prema lokacijskoj dozvoli, čime će se izbjeći dugotrajna procedura izrade različitih studija, izmjene urbanističkih planova i slično. Ministar Branko Bačić o njemu je lani ovako govorio:

'Uvodimo novi prostorno-planski alat, urbanistički projekt, kao novi prostorno-planski instrument koji na jednom mjestu objedinjava tri procesa: proces iz domene zaštite prirode, izrade urbanističkog plana uređenja i izdavanja lokacijske dozvole, što će enormno ubrzati postupak.'

Riječ struke

Struka je po ovom pitanju još uvijek podijeljena: neki prigovaraju tome da će se urbanističkim projektom 'derogirati prostorni planovi' i zapravo zaobilaziti dosad uobičajeni zakonom propisani postupci, što otvara prostor za opasne presedane, a drugi tvrde da će se time napokon dobiti koristan alat za ubrzavanje procedure koja je u nekim slučajevima bizarno spora i složena.

Primjerice, za izgradnju jedne gradske ulice u gusto naseljenom urbanom području, za koju je jasno da se mora izgraditi, potrebno je provesti desetke administrativnih koraka, između ostalog 'ocjenu o potrebi izrade strateške procjene utjecaja na okoliš'. Za svaki od tih koraka potrebno je vrijeme, jedan ili više mjeseci.

S druge strane, arhitekti i urbanisti s kojima je tportal razgovarao upozoravaju da je uvođenje instituta urbanističkog projekta zapravo priznanje države da njezin sustav prostornog planiranja naprosto ne funkcionira.

'Umjesto da se sustav poboljša, sada se izmišljaju prečaci za pojedine veće i važnije projekte. To jest pohvalno, ali mnogi manji projekti – ili recimo građani koji traže građevinsku dozvolu za novu kuću – i dalje ostaju zarobljeni u birokratskom besmislu', rekao je jedan od sugovornika.

'Ako imamo problematičnu lokalnu vlast, institut urbanističkog projekta u njenim rukama može se pretvoriti u ubojito oružje, figurativno govoreći. No s druge strane, mnogim gradovima i općinama on će sasvim sigurno dobro doći kako bi se brže i jednostavnije stvorili preduvjeti za realizaciju projekata. Posebno će koristiti upravo sredinama poput Splita, u kojima se zbog političkih nesuglasica Generalni urbanistički plan ne uspijeva promijeniti već desetljećima', kaže drugi sugovornik.

Bačić na potezu

Kako će točno teći procedura izrade i usvajanja urbanističkog projekta, znat će se tek nakon što svjetlo dana ugleda spomenuta uredba koju izrađuje ministarstvo Branka Bačića. Zakon o prostornom uređenju propisuje da se ovaj alat može koristiti zbog izgradnje objekata za priuštivo stanovanje, zatim za javne sadržaje poput bolnica, zgrada tijela državne uprave, škola, vrtića, sportskih dvorana i slično te na područjima na kojima se planira provesti urbana komasacija, odnosno okrupnjivanje i 'preslagivanje' čestica zemljišta, pri čemu bi svi njihovi vlasnici imali udjela u budućoj investiciji sukladno postotku zemljišta koje posjeduju, a ne položaju pojedine čestice.

Ključna odredba jest i to da se urbanistički projekt može koristiti isključivo za javne investicije od državnog, regionalnog ili lokalnog značaja. Zakon predviđa da javna rasprava o njemu traje minimalno 30 dana, ali i to da su se o prijedlogu urbanističkog projekta sva javna tijela dužna očitovati u roku od samo petnaest dana, što je poprilično kratak rok u odnosu na današnju praksu.

Nakon što se on usvoji na razini Vlade ili jedinice regionalne ili lokalne samouprave, zapravo zamjenjuje lokacijsku dozvolu, pa čak i ako za planiranu investiciju ne postoje preduvjeti u postojećim urbanističkim planovima.

Budući Hajdukov kamp u Stobreču vjerojatno će biti dobar primjer toga kako bi stvari mogle funkcionirati: premda se zemljište od 72 tisuće četvornih metara i u županijskim i u gradskim prostornim planovima nalazi u rekreacijskoj zoni, dakle s namjenom koja predviđa upravo sportske sadržaje, problem je u prostornom planu Splitsko-dalmatinske županije koji znatno detaljnije određuje da je ova zona namijenjena za vježbalište golfa.

Kako se ne bi provodila dugotrajna procedura izmjene ovog plana, a koja uključuje izradu brojnih studija, pribavljanje desetaka suglasnosti na različitim razinama, javne rasprave i slično, naprosto će se izraditi urbanistički projekt za nogometni kamp. Nakon što ga usvoji Gradsko vijeće, bit će otvoren put za izgradnju.

Sve je to još uvijek teorija, a praksi ćemo svjedočiti nakon što Bačić usvoji uredbu koju se čeka te nakon što Split i Hajduk probiju led.