Prošlotjedni prosvjed Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku nije se ticao samo Gospića, već je upozorio javnost na niz crnih rupa domaće ekologije u svim krajevima naše zemlje: od Istre do Splita.

Među devet udruga koje su o tome govorile bila je Zelena akcija, čija je predsjednica Dora Sivka navela više ekoloških tempiranih bombi u Zagrebu, a one sežu puno dalje od Jakuševca. Istaknuto je tada jedno od 12 jezera na Savici, ono nazvano Mazutara. Ime mu sve govori – jezero je kontaminirano toksičnim industrijskim otpadom gudronom, nastalim tijekom rafiniranja nafte.

Razmjeri zagađenja vidljivi su i iz svemira. Pogledate li na Google Maps, vidjet ćete Mazutaru koja ima smeđu boju, kao i sve druge vodene površine na Savici. Međutim preko puta, u manjem jezeru koje mu pripada, vidite potpuno crnu točku.

Djelatnica Zelenog telefona: Bačve su potonule, vjerojatno se i raspale

U razgovoru za tportal, suvoditeljica Zelenog telefona Gordana Klarić navodi da je vlast u bivšoj Jugoslaviji šezdesetih i sedamdesetih godina dopustila tvrtkama INA i HEP odlaganje bačvi otpada u jezero. Ta je dozvola ukinuta osamdesetih godina, ali šteta je već bila napravljena.

'Od tada je taj otpad tamo, a bačve su u međuvremenu potonule u mulj i ne može se sada samo tako doći, primjerice s dizalicom, i izvaditi ih jer su nakon toliko dugo vremena korodirale. Kako je jezero crno, pretpostavljam da su se neke i raspale', rekla nam je Klarić.

O problemima na Savici tportal je pisao još 2015. godine, a fokus su se vratili prije nekoliko tjedana, kada je zagrebački HDZ podsjetio na taj slučaj. Lokalno stanovništvo, doznajemo u Zelenoj akciji, praktički je odustalo od nade da se to može riješiti.

'Ljudi nas ne zovu zbog toga, to je nisko na listi prioriteta, a više nam se javljaju zbog Ježdovca i Kosnice. Kod Mazutare nema kuća, zgrada, ljudi, ničega. Ribiči se brinu za ostalih 11 jezera, a ovo ne diraju', opisala nam je Klarić.

Stručnjakinja inženjerstva okoliša o toksičnosti gudrona: 'Problem nije samo u vodi'

Naša sugovornica iz Zelene akcije ističe da je upravo zbog njegove crne boje i vjerojatnosti da su bačve već raspadnute sanacija izrazito teška te navodi da je potrebno napraviti studiju da bi se uopće vidjelo kako riješiti ovaj problem.

Stoga smo odgovore potražili na zagrebačkom Geotehničkom fakultetu, konkretno od predstojnice Zavoda za inženjerstvo okoliša Aleksandre Anić Vučinić.

Ona je za tportal napomenula da nije izravno uključena u slučaj onečišćenja jezera na Savici te 'nema uvid u eventualnu studiju tog konkretnog lokaliteta niti u trenutačnu fazu sanacije'. Sa stručne strane, međutim, nema sumnje u to da gusta i tamna smjesa gudrona, koja je posljedica prerade nafte, ugljena i sličnih industrijskih procesa, nikako nije dobra stvar u vodenom okolišu.

'Može sadržavati niz štetnih tvari, među kojima su posebno važni policiklički aromatski ugljikovodici, tzv. PAH-ovi, od kojih su neki otrovni, mutageni i kancerogeni. Ako je u jezeru više tona bačvi iz kojih je iscurio gudron, problem nije samo u vodi, nego i u sedimentu na dnu. Takve se tvari vežu uz mulj i mogu tamo vrlo dugo ostati te postupno ponovno prelaziti u vodu. Zbog toga mogu štetno djelovati na organizme koji žive na dnu, ribe i cijeli hranidbeni lanac', opisala je Anić Vučinić opasnosti ove vrste otpada.

Nema sanacije bez utvrđivanja opsega kontaminacije

Upitana o samoj sanaciji, kaže da najprije treba detaljno ispitati vodu u jezeru, sedimente i podzemne vode jer bez toga nije moguće procijeniti metodu sanacije, opseg zahvata i njegovu duljinu.

'Kod ovakvih sanacija može se raditi o iznosima od više stotina tisuća do više milijuna eura, ovisno o količini gudrona, površini i dubini kontaminacije, potrebi uklanjanja sedimenta te načinu zbrinjavanja izvađenog materijala', istaknula je Anić Vučinić.

Jednom kad se to napravi, sama sanacija sastoji se od nekoliko koraka, a može trajati od nekoliko mjeseci do više godina. Osim o količini, površini i dubini onečišćenja, duljina sanacije ovisi o povezanosti s podzemnim vodama i tome koliko se kontaminacija proširila. Također, spomenuti faktori ne mogu garantirati da će jezero biti potpuno očišćeno, kao da se ništa nije dogodilo.

'Prvo se mora ukloniti ili zaustaviti izvor onečišćenja, primjerice bačve i slobodni gudron, a zatim se detaljno ispituju voda i sediment da bi se vidjelo dokle se to proširilo. Ovisno o rezultatima, može se uklanjati kontaminirani mulj, prekriti čistim zaštitnim slojem, koristiti sorpcijske materijale poput aktivnog ugljena ili kombinirati više metoda. Voda se po potrebi može dodatno obrađivati i filtrirati, ali sama obrada vode nije dovoljna ako sediment ostane kontaminiran. Zbog onečišćenja koje traje desetljećima nije realno obećati potpuno uklanjanje baš svake onečišćujuće tvari. Realniji cilj je ukloniti glavni izvor, značajno smanjiti koncentracije i spriječiti daljnje širenje, tako da voda i ekosustav više ne budu izloženi neprihvatljivom riziku', navela je profesorica s Geotehničkog fakulteta.

Grad i država prebacuju odgovornost

U međuvremenu smo se javili i Gradu Zagrebu i Ministarstvu zaštite okoliša. Konkretno, obje smo strane pitali jesu li u kontaktu zbog zagađenja na Savici, je li napravljena analiza štete u okolišu i ima li ikakvih planova za sanaciju. Iz Ministarstva su nam brzo odgovorili, ali bez zatraženih informacija.

'Poštovani, vezano uz pitanja o stanju jezera Mazutara na Savici, količini i utjecaju odbačenih bačava te njihovu mogućem uklanjanju i sanaciji, upućujemo Vas na Grad Zagreb, koji je nadležan za navedeno područje', stoji u kratkom odgovoru.

U Gradskom poglavarstvu nisu nam odgovorili na upit te smo neslužbeno doznali da su o toj temi već rekli sve što su mislili reći. Konkretno, 2. rujna na konferenciji za medije Tomislav Tomašević odbacio je optužbe šefa zagrebačkog HDZ-a Ivana Matijevića da je obaveza Grada sanirati Savicu.

'Postoje tri stvari po kojima je država nadležna za uklanjanje tog opasnog otpada i za njegovu sanaciju. Kao prvo, zato što je država odgovorna, znači, upravljati opasnim otpadom. Drugo, zna se točno tko je tamo odložio opasni otpad kao industrijski, a to su HEP, koji je u potpunosti u državnom vlasništvu, i INA, u državnom suvlasništvu. I treće, to zemljište, na kojem je to deponirano, nije u vlasništvu Grada Zagreba, nego uglavnom u vlasništvu države', rekao je tada Tomašević.

'Moguće je da se gudron taloži na dnu jezera'

Dok se političari prepucavaju, vrijeme prolazi, a Anić Vučić ističe da se izgled i ponašanje gudrona s vremenom mijenjaju. Štoviše, možda je radi okolišne sigurnosti bolje i ne dirati ovo zagađeno jezero. Stoga struka ističe da je prvo i osnovno ispitati u čemu je točno problem i donosi li njegovo rješavanje više štete nego koristi. Kako ističe naša sugovornica: 'Crna boja jezera sama po sebi ne dokazuje koliko je voda otrovna, ali ako se vidi da je veća količina materijala iscurila, to je vrlo ozbiljan znak onečišćenja i razlog za detaljna ispitivanja.

Gudron na dnu jezera može biti gušći i gotovo krut dok su gornji slojevi ili sadržaj koji izlazi iz bačvi više tekući. Moguće je da je s vremenom na dnu nastao zbijeni sloj taloga i gudrona koji djelomično usporava daljnje širenje onečišćenja, ali to se ne može tvrditi bez istraživanja. Zato bi, osim analize vode i sedimenta, bilo vrlo korisno postaviti piezometre oko jezera. Tako bi se moglo utvrditi prodire li onečišćenje iz jezera u podzemne vode, u kojem smjeru se eventualno širi i koliki je stvarni opseg problema. Tek bi se na temelju takvih mjerenja moglo pouzdano procijeniti koliko je lokacija onečišćena i kakva je sanacija potrebna', rekla je predstojnica Zavoda za inženjerstvo okoliša Geotehničkog fakulteta, zaključujući da treba provjeriti štiti li možda upravo crni talog na dnu Mazutare podzemne vode od kontaminacije koja bi potencijalno ugrozila čitav Zagreb.