Fabrika - kad se male ruke slože sve se može!

Fabrika - kad se male ruke slože sve se može!

10.07.2013 u 21:43

Bionic
Reading

Fabrika je gostionica u Komiži. Tako je formalno pravno definirana, no Fabrika je puno više od običnog ugostiteljskog objekta. Vesela je to komuna u kojoj žive i rade kreativni ljudi dobre volje, u koju je dobrodošao svaki putnik namirnik, mještanin i naravno pas.

Znam da će možda sada ispasti da svatko svoga konja hvali, ali dopustite mi da vam ispričam priču o Fabrici.

Nekoć je to bila fabrika sardina, a danas je fabrika dobre zabave. Smjestila se u jedno od najlipših dalmatinskih mista - Komiži. I to čipo na rivi. Trojica entuzijasta (među kojima i moj brat Luka) i zaljubljenika u spizu i dobru kapljicu namirisali su dobru priliku gdje bi mogli ostvariti svoje snove. Ono malo ušteđevine koju su imali skupili su i u samo mjesec dana sredili staru fabriku i pretvorili je u ugodno mjesto u koje svraćaju kako domaći tako i furešti.
Budžet je bio vrlo skroman pa stoga ne čudi da je ama baš sve što vidite na fotografijama darovano, odbačeno ili restaurirano. Radilo se na ho-ruk jer je sezona već bila za petama, a mobiliziralo se i staro i mlado, prijatelji i poznanici, ljudi i životinje. Svatko je od kuće ili s tavana donio što mu više ne služi, kopalo se po smeću, a kucalo se i po komiškim vratima. Sjećam se jednog paklenog popodneva kad smo moja prijateljica Ružica i ja obišli nemali broj komiških kućeraka u potrazi za stolicama i ostalim asesoarom koji je bio od vitalne važnosti za Fabriku. Hvala svim dobrim Komižanima na darovanim stvarima..sad vas i javno pozivam na čašu sangrie koja je omiljeno osvježenje u Fabrici. Da bi nam Fabrika poživila što duže Ružica je akrilnim bojama nacrtala 'drvo života' preko cijelog jednog zida koji je prostoru dao posebnu dimenziju. Fabrika je također i izložbeni prostor u kojem je trenutačno postavljena mala izložbica fotografkinje Mare Milin, te prekrasne rukotvorine Ružica Ručni Rad.
Chaka je, osim što ju čuva, i glavna atrakcija u Fabrici.


Salsa, bachata, rock 'n' roll, 80-e, 90-e, talijanska kancona, portugalski fado, romska glazba ili jazz; sve je dobrodošlo u Fabrici (osim narodnjaka naravno).
Cijeli prostor podsjeća na starinski dnevni boravak, a nije se ni s jelovnikom previše kompliciralo. To što menu nije a la carte, ne znači da trpeza nije bogata. Svakog dana u ponudi je doručak, ručak i večera, i to po jedno jelo za svaki od navedenih. Namirnice koje se spravljaju, nećemo pretjerivati nisu sve organske, ali su najbolje koje se mogu nabaviti u dalekoj Komiži. Kapari, masline, maslinovo ulje i ostalo začinsko bilje su 100 % domaći.


Moje omiljeno jelo ljeti je pašta šuta ilitiga manistra na pome sa svježim bosiljkom koju u Fabrici po domaćem receptu spremaju vrijedni chefovi.

Iz dana u dan vidljiv je golemi napredak kako na šanku, za koji je glavna i odgovorna Kike, tako i u kuhinji u kojoj svu čar gastronomske kreacije svakodnevno demonstriraju Luka i Žuža. Čušpajz od slanutka i mrkve s pancetom, brujet od punjenih liganja s purom, francuski slano-slatki tost, marinirani inćuni na posteljici od palente, hummus na dalmatinski i ugorova rapsodija samo su neke od bakanalija isprobanih u Fabrici.

Dekorativni detalj - radne čizme koje su Fabrici poklonjene iz jednog komiškog polja obogatili smo sušenim cvijećem iz istog.
Stolovi i stolice u džul-bašti napravljene su od paleta i ukrašenje miljetićima i umjetnim cvijećem.
Stare škure s naljepnicama od blagoslova poslužile su kao oglasna ploča.


Baš kao i ove čibe ilitiga krletke koje nam je poklonio jedan mještanin jer su mu grdelini odlepršali. Obojali smo ih sprejevima, stavili umjetno cvijeće i prekrlili cijev koja nam je bola oči na samom ulazu u Fabriku.


Kada padne noć i upale se šterike, a slučajni se prolaznik dohvati kućne gitare zabava može početi. Jer kako rekoh na početku; Fabrika je tvornica dobre zabave.


Priču o Fabrici ne mogu vam ispričati u samo jednom postu. Nadam se da sam ovim prvim postigla da navratite u nju ukoliko vas put navede u Komižu. Čašica dobrog vina, slasni zalogajčić, dobra mjuza u podlozi (a kasno navečer i na sav glas) i ljubazno osoblje je ono na što ćete sigurno ovdje zateći. A Komiža je pak priča za sebe. Po mojem je mišljenju najbolje opisuje potonja slika.

Luka Nižetić

Fabrika ima i svoj fun page na kojem možete doznati sve što se događa. Dobro, ne baš sve...po nešto ćete morati doć. (: