ŠTO TREBA MIJENJATI

Evo kako Zakon o radu diskriminira samozaposlene

  • Autor: Antonela Radić
  • Zadnja izmjena 22.05.2012 11:16
  • Objavljeno 22.05.2012 u 11:16
šalter pošta

šalter pošta

Izvor: Pixsell / Autor: PIXSELL

Freelanceri u Hrvatskoj plaćaju doprinos za nezaposlenost, a nemaju pravo na naknadu. Odnos prema slobodnim djelatnostima tek je jedan od primjera zastarjelosti Zakona o radu, koji je nužno mijenjati ne samo zbog često napadanog dijela o produljenoj primjeni kolektivnih ugovora, već i stoga što je regulativa postala nepravedna prema određenim skupinama na tržištu rada. U seriji tekstova pokušat ćemo upozoriti na nelogičnosti sustava i time pridonijeti javnoj raspravi koja bi trebala prethoditi temeljitoj izmjeni tog područja zakonodavstva

Favoriziranje stalno zaposlenih

Zakon o radu u Hrvatskoj pomalo je zastario i ne prepoznaje nove oblike rada, što s jedne strane potiče sivu ekonomiju, a s druge utječe na elastičnost tržišta rada. Jedan od zanimljivijih primjera nedovoljno kvalitetne regulacije je rad u zoni samostalnog rada, ono što u Hrvatskoj zovemo sustav RPO (redovni porezni obveznik). Obrti su poprilično dobro uređeni, ali slobodna zanimanja se u dijelu nametanja obveza tretiraju kao samozapošljavanje, ali kad su prava u pitanju, zakon je zakazao. U toj kategoriji radi oko 70.000 ljudi, a riječ je o zdravstvenim djelatnicima, veterinarima, odvjetnicima, javnim bilježnicima, revizorima, inženjerima, arhitektima, poreznim savjetnicima, stečajnim upraviteljima, turističkim djelatnicima, književnicima, izumiteljima, novinarima, umjetnicima i sportašima.

Riječ je o u svijetu popularnom freelancingu koji se u Hrvatskoj prilično stavio na stranu. Naime, raditi u slobodnom zanimanju znači imati porezne obveze, ali i suočiti se s nizom situacija u kojima ste tretirani kao radnik drugog reda. Država je pritom poprilično licemjerna pa tako od freelancera/RPO-ovaca naplaćuje apsolutno sve doprinose, osim za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, čak i doprinos za zapošljavanje, dok u isto vrijeme u slučaju zatvaranja slobodnog zanimanja ne garantira socijalnu zaštitu kroz naknadu za nezaposlenost. Taj doprinos koji se uplaćuje na mjesečnoj razini upravo i služi da bi se stvorio fond za isplatu naknada u vrijeme nezaposlenosti.


Na njih imaju pravo samo stalno zaposleni radnici, što dovodi do apsurda. Radnici kojima je netko drugi uplaćivao doprinose imaju pravo na pomoć od države, dok u isto vrijeme osobe koje su svojom imovinom garantirale za porezne obveze nemaju pravo na pomoć u vremenima krize. Ipak valja znati da se naknada za nezaposlenost može dobiti u jednokratnom iznosu ukoliko namjeravate otvoriti samostalnu djelatnost. Stoga svim budućim freelancerima preporučujemo da, ukoliko su netom izašli iz radnog odnosa, iskoriste mogućnost unosnog poticaja koji im država pruža, jer ulaskom u samozapošljavanje od te iste države više neće dobiti pomoć.

Kreditna sposobnost - dobra volja osobnog bankara

Druga nelogičnost je i procjena kreditne sposobnosti. Zbog položaja u zakonu freenlanceri su u podređenom položaju i u matičnoj banci. Dok stalno zaposleni imaju pravo na prekoračenje računa, popularno nazvano odobreni minus, freelancer će morati donijeti bunt 'papira' svakih šest mjeseci da bi dokazao prihode koji su često viši nego u stalno zaposlenih. I kod podizanja kredita trebat će mu puno više vremena, strpljenja i dokumentacije nego stalno zaposlenom radniku. Ipak, na tom području praksa se mijenja znatno brže nego u radnom pravu. Porastom broja problematičnih klijenata, ali i povećanjem broja zaposlenih u slobodnim zanimanjima u zemljama vlasnika bankarskih grupacija u Hrvatskoj mijenja se i odnos bankara prema freelancerima. No nepravedno je da zakon nije izjednačio prava pa ishod zahtjeva za kredit, minus ili procjena kreditne sposobnosti ovise o kreativnosti osobnog bankara, a ne o zakonu.

Situacija je jednaka i na području prava RPO-ovaca koji su iskoristili mogućnost samozapošljavanja, koja u ovom slučaju ovise o volji poslodavca, a ne o zakonu. Plaćeni godišnji odmor, najavljeno otkazivanje suradnje, odnosno otkaz ili pravo na rodiljni dopust tako ostaje na razini poslodavca, odnosno naručitelja usluga ili rada i isporučitelja, a nije definirano radom. U Njemačkoj i Velikoj Britaniji zakon je precizno definirao plaćeni godišnji odmor i pravila otkazivanja suradnje. Tako u Velikoj Britaniji RPO-ovac koji za istog poslodavca redovito radi godinu dana ima zaštitu od nepravednog otkaza. Inače, od financijske krize broj freelancera povećao se za 12 posto i danas na taj način radi oko 1,6 milijuna ljudi. Najviše je novinara, književnika i umjetnika, a velik je porast slobodnih radnika u obrazovanju i IT sektoru. Njemački zakon sličan je hrvatskom pa je slobodan oblik zapošljavanja rezerviran za umjetnike, znanstvenike, autore, zdravstvene djelatnike te odvjetnike i konzultante. Njemački freelanceri nisu obvezni plaćati doprinose, mada moraju uplaćivati neki oblik zdravstvenog osiguranja po izboru, a prijedlog vlade kojim bi od 2013. morali mjesečno plaćati 350 eura i više u obvezni mirovinski fond dočekan je na nož. U Njemačkoj na taj način radi više od tri milijuna ljudi.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi