Najviši sud EU-a u četvrtak je presudio da bi danski zakon iz 2018., koji se naziva i "geto zakon", a koji bi trebao deložirati stanovnike iz četvrti s velikim udjelom imigracije, mogao predstavljati diskriminaciju na temelju etničkog podrijetla, što bi mogao biti udarac za imigracijsku politiku te zemlje.
Iako su neke europske vlade dosad smatrale dansku imigracijsku politiku previše strogom, sada dio njih vidi Dansku kao predvodnicu koja bi mogla inspirirati reforme u drugim zemljama.
Danska kaže da zakon o stanovanju ima za cilj promovirati dublju integraciju, no njegova provedba koja uključuje i rušenje socijalnih stambenih jedinica u Kopenhagenu i drugdje probudila je kritike skupina za ljudska prava, kritike onih koji su time pogođeni, pa i UN-a.
U središtu slučaja pred Europskim sudom pravde je pitanje krši li europske zakone protiv diskriminacije dansko korištenje termina "etničko podrijetlo" kao kriterij za klasificiranje četvrti.
vezane vijesti
Danska 'područja transformacije'
U svojoj prethodnoj presudi, Europski sud pravde izjavio je da bi zakon mogao dovesti do povećanog rizika od prijevremenog raskida najma i deložacije za stanovnike tih područja, u usporedbi s onima u četvrtima sa sličnim socioekonomskim uvjetima, ali nižom razinom imigracije.
U preliminarnim presudama Europski sud pravde ne odlučuje sam o sporu već daje obvezujuće tumačenje za nacionalne sudove. Konačna odluka ostaje na danskim sudovima, rekao je Europski sud pravde.
Eddie Khawaja, odvjetnik stanovnika Mjolnerparkena u Kopenhagenu koji se suočavaju s deložacijom, a koji je 2020. godine pokrenuo pravni spor, rekao je da je pozitivno iznenađen presudom, napominjući da je "vrlo teško" vidjeti elemente koji podupiru argument da se radi o neutralnom kriteriju.
Danska označava četvrti "područjem transformacije" ako su više od 50 posto stanovnika ne-zapadni imigranti ili njihovi potomci, te ako su ispunjena barem dva druga kriterija vezana uz obrazovanje, prihode, kriminal i sudjelovanje u radnoj snazi. Zakon zahtijeva od udruga za javno stanovanje i da smanje udio jedinica javnog stanovanja na 40 posto do siječnja 2030. godine.
