Novi migracijski pakt EU-a trebao bi biti na snazi od 12. lipnja, a predviđa strože procedure na granicama, bržu obradu zahtjeva za azil te mehanizme solidarnosti među državama članicama. Ideja je da zemlje koje primaju najviše migranata dobiju pomoć drugih članica – bilo financijsku, bilo kroz relokaciju dijela tražitelja azila.

No eskalacija nasilja na Bliskom istoku pojavila se baš u trenutku kada Europa pokušava stabilizirati vlastiti migracijski sustav. Zamjenik ciparskog ministra migracija Nicholas Ioannides upozorio je da EU ne smije ignorirati mogućnost nove izbjegličke krize.

Cipar, koji trenutno predsjeda Vijećem EU i geografski je najbliži Bliskom istoku, smatra da bi takav scenarij mogao ozbiljno testirati učinkovitost novih pravila, piše Politico.

Rat u regiji već stvara stotine tisuća raseljenih

Sukob u regiji ne pokazuje znakove smirivanja. Nakon američko-izraelskih napada na Iran, Teheran je odgovorio napadima na ciljeve u regiji, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein, dok Izrael najavljuje širenje vojnih operacija u Libanonu.

Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, već sada su stotine tisuća ljudi napustile svoje domove, a samo u Libanonu broj raseljenih približava se milijunu.

Za sada nema znakova masovnog bijega prema Europi, no stručnjaci upozoravaju da bi se situacija mogla brzo promijeniti. Na Bliskom istoku je i prije izbijanja ovog sukoba već bilo oko 19 milijuna raseljenih osoba.

Strah od scenarija većeg od sirijske krize

Europska agencija za azil u ranijem je izvješću upozorila da bi destabilizacija Irana, zemlje s oko 90 milijuna stanovnika, mogla izazvati migrantske tokove bez presedana.

Nizozemski ministar migracija Bart van den Brink kaže da će se tek vidjeti kako će novi europski sustav funkcionirati ako se ponovno nađe pod velikim pritiskom.

Ipak, on smatra da je danas među državama članicama veća spremnost na suradnju nego prije deset godina, kada je Europa bila duboko podijeljena oko pitanja migracija.

Sjena migrantske krize iz 2015.

Današnja pravila zapravo su izravna posljedica krize iz 2015., kada je više od milijun ljudi zatražilo azil u Europi, velikim dijelom bježeći iz Sirije.

Tada su mnoge države optuživale Grčku da ne može kontrolirati priljev izbjeglica, neke su zemlje ponovno uvele granične kontrole, a sporovi oko raspodjele migranata gotovo su paralizirali EU.

Izjava tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel – 'Wir schaffen das' ('Mi to možemo') – i danas se često spominje kao simbol europskog optimizma koji se kasnije sudario s političkom stvarnošću.

Europa između solidarnosti i straha

Dio europskih vlada i dalje tvrdi da je Europa sposobna primiti izbjeglice ako to bude potrebno. Španjolski ministar unutarnjih poslova Fernando Grande-Marlaska poručio je da Europa već ima iskustvo s velikim migracijskim valovima i da bi mogla ponovno reagirati.

No druge zemlje su puno opreznije. Švedski ministar migracija Johan Forssell upozorava da nova izbjeglička kriza za Europu jednostavno nije prihvatljiva.

Hoće li novi sustav biti dovoljan?

Stručnjaci upozoravaju da bi novi migracijski pakt mogao biti tek djelomično rješenje ako bi došlo do masovnog egzodusa iz regije.

Alberto Horst Neidhardt iz think-tanka European Policy Centre smatra da bi nova pravila bila tek 'kap u moru' u slučaju velikog migrantskog vala.

Ako bi milijuni ljudi krenuli prema Europi, države bi vrlo brzo mogle ponovno zatvoriti granice – što bi ugrozilo ne samo europski sustav azila nego i slobodno kretanje unutar schengenskog prostora.

Zbog toga mnogi stručnjaci smatraju da je najbolji način da Europa izbjegne novu migrantsku krizu zapravo stabilizirati situaciju na Bliskom istoku i pomoći ljudima bliže njihovim domovima.