SUKOBI U GRAĐEVINSKOM SEKTORU

Eskalacija 'betonskog rata' u Dalmaciji

12.02.2010 u 07:30

Bionic
Reading

Nakon višegodišnjih pritajenih neprijateljstava i animoziteta, posljednjih tjedana se u Dalmaciji u potpunosti rasplamsao tzv. betonski rat. Glavni akteri sukoba su nekoliko proizvođača betona s jedne strane te s druge strane tvrtka Cemex, najveći proizvođač cementa u zemlji, i betonara Cemex Beton d.o.o. Udruga hrvatskih proizvođača betona (UHPB) je najavila prijavu Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu u kojoj se Cemex optužuje za, po njihovom mišljenju, nezakonit rad betonare te tvrtke u Dugopolju

Pritom misle na navodne nepravilnosti u lokacijskoj dozvoli, nepoštivanje prostornog plana općine Dugopolje i kršenje regulative o zoni vodozaštite. UHPB se žali i na preveliki rast cijene cementa na domaćem tržištu. Kao odgovor na najavu prijave, osim demantija optužbi, od Cemexa smo dobili informaciju o betonari na lokaciji Mravinci u vlasništvu tvrtke MPB d.o.o. Split, članice UHPB-a protiv koje je inspekcija pokrenula upravni postupak.

Iz odluke Uprave za inspekcijske poslove vidi se da su postupili na osnovu prijave tvrtke Cemex Beton d.o.o. U nadzoru je utvrđeno da je betonara tvrtke MPB d.o.o. izgrađena bez odgovarajuće građevne dozvole i 2. veljače 2010. pokrenut je upravni inspekcijski postupak, te je vlasnik betonaru zatvorio.

Rat Cemexa i MPB-a

Cemex odbacuje navode UHPB-a

Tvrtka Cemex odlučno odbacuje optužbe UHPB-a da je betonara u Dugopolju, koju su iznajmili od tvrtke Marasović d.o.o., bespravna. Po njihovom mišljenju, da je bilo što sporno, ta betonara bi već bila zatvorena. Prezentirali su nam svoju dokumentaciju i stav po pitanju prostornog plana i zone vodozaštite koji je dijametralno suprotan od argumenata UHPB-a. Prema tim navodima, prezentaciji važeće regulative i po njihovom tumačenju zakona, betonara je popuno legalna. Po Cemexu, odgovornost za lokacijsku dozvolu je na tvrtci Marasović d.o.o. i na nadležnim organima. Za pitanja o eventualnim nejasnoćama su nas uputili na nadležne institucije. O tome tko je u pravu svoj bi sud zaista trebali dati nadležni Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Solin, inspekcijske službe i općina Dugopolje.

Tragom te informacije, provjerili smo u sjedištu tvrtke MPB d.o.o. o čemu se radi. Ta tvrtka je još vlasnik velike betonare na lokaciji Sirobuja. Doznali smo da su oni došli u posjed betonare u Mravincima 1997. godina, a koju je na istoj lokaciji izgradila Hidroelektra 1987. godine. Također nam navode da su općini Solin uredno plaćali pripadajuće pristojbe. Vlasnik betonare Gordan Pintar tvrdi da ima uvjete tražiti legalizaciju betonare institutom dosjelosti, ali je ipak nakon pokretanja upravnog inspekcijskog postupka odlučio zatvoriti pogon. Pintar kaže da je on već prije toga kupio veliko zemljište na lokaciji Dicmo u zaleđu Splita, kamo planira prebaciti pogon iz Mravinaca.

Dodaje da Cemex uporno vrši pritisak na njegovu tvrtku jer on nabavlja cement u Turskoj. Napominje da cement CEM I nabavlja u Turskoj po cijeni od 460 kuna po toni s uračunatim transportom, dok isti takav u Cemexu košta oko 800 kuna po toni, dakle skoro dvostruko je skuplji. U suprotnom taboru, u Cemexu nas informiraju da je njihov cement na tržištu skuplji, u usporedbi s uvezenim turskim, zbog 'ekološke rente' i velikih sredstava uloženih u opremu za zaštitu okoliša. Cijena tone cementa CEM II koji se najviše prodaje na hrvatskom tržištu je trenutno oko 700 kuna.

Država ne radi svoj posao

U Cemexu upozoravaju na rast cijene cementa posljednje dvije godine do deset posto, ovisno o tipu, ali i na trenutnu situaciju na tržištu. Prema pojedinim klijentima imaju popuste i posebne uvjete, ovisno o projektu i obimu posla.

Kada se podvuče crta, da u nas funkcionira pravna država, upravni organi i inspekcijske službe, ne bi dolazilo do ovakvih 'betonskih ratova' zbog kojih se zatvaraju betonare, uvozi strani cement, trpi domaća proizvodnja i tome slično.

U ovim teškim trenucima na tržištu ne biraju se više sredstva u obračunu s konkurencijom i svi se bore za dio sve manjeg tržišnog udjela. Inspekcijske službe, upravni organi, agencija za praćenje tržišnog natjecanja i pravosuđe su institucije koje bi trebale garantirati red i jednaka prava za sve sudionike tržišne utakmice.