Inflacija u Hrvatskoj u listopadu je dosegnula 4,9 posto, ponajprije zbog snažnog rasta cijena energije i usluga. Iako je poskupljenje energije problem s kojim se suočava cijela Europa, Hrvatska ima i dodatne razloge za visoku inflaciju. Ekonomist Ivan Žilić s Ekonomskog instituta u Zagrebu objašnjava da je jedan od njih brži gospodarski rast, a upozorava i na ograničen učinak Vladinih mjera
Prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku (DZS), cijene energije u listopadu su na godišnjoj razini porasle za 20,7 posto, a usluga za 7,5 posto. Ukupna inflacija ubrzala je s 4,7 od rujna na 4,9 posto. Hrvatska je i dalje iznad prosjeka eurozone. Prema harmoniziranom indeksu, koji omogućuje usporedbu među europskim državama, hrvatska inflacija iznosila je 4,4 posto, a prosjek eurozone četiri posto.
'I dalje imamo povišenu razinu inflacije u Hrvatskoj. I dalje smo iznad prosjeka eurozone. Deveta smo zemlja članica po visini inflacije u listopadu', rekao je Žilić gostujući u N1 Studiju uživo.
vezane vijesti
Zašto Hrvatska ima višu inflaciju?
Žilić objašnjava da je poskupljenje energije, potaknuto geopolitičkim okolnostima, zajednički problem europskih gospodarstava. Međutim, u Hrvatskoj su posebno izraženi pritisci u uslužnom sektoru, u kojem cijene i dalje rastu znatno brže nego u većini eurozone.
'Ono što je specifično za Hrvatsku jest da i dalje imamo visoku stopu inflacije cijena usluga. Ona je iznad šest posto. Malo je usporila u odnosu na prošli mjesec, ali i dalje ostaje dosta visoka u odnosu na druge zemlje članice eurozone', kazao je.
Jedan od razloga vidi u tome što hrvatsko gospodarstvo raste brže od prosjeka eurozone. Takav rast, osobito kada premašuje mogućnosti gospodarstva, može dodatno poticati rast cijena. 'Mi rastemo brže od prosjeka eurozone, iako se ta razlika sada malo smanjila. Ako rastemo brže od svojeg potencijala, cijena toga bit će inflacija', objasnio je.
Što su zapravo postigle Vladine mjere?
Govoreći o Vladinim mjerama protiv poskupljenja, Žilić je upozorio da treba razlikovati borbu protiv inflacije od ublažavanja njezinih posljedica za građane. 'Ograničenje cijena prehrambenih proizvoda nije borba protiv inflacije. To je instrument kojim se olakšava teret inflacije', naglasio je.
Pozitivnim smatra obveznu objavu maloprodajnih cijena, takozvani izraelski model, zahvaljujući kojem su razvijene aplikacije za usporedbu cijena u različitim trgovinama. 'To je omogućilo stvarno potpunu transparentnost cijena. Danas imamo dosta aplikacija koje su razvile treće strane, što je dobro', rekao je Žilić.
No analize Ekonomskog instituta pokazuju da veća transparentnost nije dovela do ujednačavanja cijena među trgovcima. Tako se, primjerice, cijena bočice vode može razlikovati od osam do deset posto, ovisno o trgovini i lokaciji. 'Transparentnost nije prisilila trgovce da ujednače cijene', istaknuo je.
Zašto je teško pronaći najjeftiniju trgovinu?
Premda građani danas lakše mogu provjeriti koliko pojedini proizvodi stoje, to ne znači da je jednostavno pronaći najpovoljniju trgovinu za cijelu kupnju. 'Nije jedan trgovački lanac nužno puno jeftiniji od drugoga. Određeni dijelovi asortimana su jeftiniji, a drugi skuplji', objasnio je Žilić.
Zato uspoređivanje cijena može pomoći pri uštedi, ali zahtijeva vrijeme koje mnogi potrošači nemaju. 'Teško je očekivati da će užurbani kupac, koji nema previše vremena za kupnju, tražiti svaki pojedinačni artikl ondje gdje je najjeftiniji', rekao je. Unatoč tome, smatra da građani trebaju pratiti cijene i koristiti dostupne alate za njihovu usporedbu.
