ZAŠTITA OD BANKROTA

EK predstavila zajednički okvir za rješavanje bankarskih kriza

06.06.2012 u 15:45

Bionic
Reading

Europska komisija je u srijedu predstavila prijedloge za uspostavu europskog okvira za sprečavanje i rješavanje bankovnih kriza, kako bi se porezne obveznike i gospodarstva u budućnosti zaštitilo od posljedica bankrota banaka

Jedinstveni europski okvir za rješavanje bankovnih kriza predstavljao bi začetak bankovne unije. Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću i Parlamentu predviđa tješnju koordinaciju između zemalja članica i davanje ovlasti nadležnim tijelima da mogu prisiliti dioničare banaka da sami snose najveći dio gubitaka ako njihove banke zapadnu u krizu.

'Komisija predstavlja prijedlog koji će zaštititi porezne obveznike i gospodarstva od posljedica budućih bankrota banaka. Današnji prijedlog važan je korak prema bankovnoj uniji, koji će bankovni sektor učiniti odgovornijim. On će pridonijeti stabilnosti i povjerenju u EU u budućnosti, dok mi istodobno radimo na jačanju i daljnjoj integraciji naših međuovisnih gospodarstava', rekao je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso

'Financijska kriza stajala je porezne obveznike puno novca. Moramo opremiti vlasti primjerenim ovlastima kako bi se ubuduće mogle nositi s bankarskim krizama. U suprotnom, račun će se ponovo ispostavljati građanima, a spašene će banke nastaviti po starom, znajući da će ih se ponovno spašavati', rekao je povjerenik za financijske usluge Michel Barnier

Financijska kriza iz 2008. pokazala je da velike banke treba spašavati jer su 'prevelike da propadnu', jer propast takvih banaka dovodi u pitanje stabilnost cijelog financijskog sustava, pa ih je jeftinije spasiti nego pokrenuti njihov stečaj. Problem je u tome što spašavanje tih banaka ide na teret poreznih obveznika, a ne na teret njihovih vlasnika.

Komisija smatra svoj prijedlog prvim korakom prema kontroliranom postupnom 'gašenju' posrnulih banaka na jedinstvenom europskom tržištu, pri čemu bi se vodilo računa o tome da se sačuva financijska stabilnost i na najmanju moguću mjeru smanje troškovi za porezne obveznike.

Nakon tog prvog koraka uslijedila bi bankovna unija koja bi počivala na zajedničkoj shemi za osiguranje bankovnih pologa, jedinstvenom europskom nadzornom tijelu koje bi imalo ovlasti za donošenje odluka u vezi sa sistemski važnim i bankama s prekograničnim poslovanjem, te zajedničkom fondu za financiranje kontroliranog gašenja takvih banaka i na usklađenom skupu instrumenata i usuglašenim procedurama.

Komisijin prijedlog sadrži niz mjera i postupaka za rješavanje bankovnih kriza, a ključni elementi su prevencija i rana intervencija. Nadležna tijela u državama članicama za rješavanje bankarskih kriza imale bi ovlasti zatražiti od banaka da izrade planove za oporavak i restrukturiranje u slučajevima da se suoče s financijskim stresom. Nadležne vlasti imale bi pravo intervenirati u ranoj fazi, prije nego što razina kapitala klizne ispod zakonom propisane minimalne razine. Te ovlasti uključuju mogućnost raspuštanja uprave banke i imenovanje posebnog upravitelja i prije stečaja, pravo na sazivanje izvanredne skupštine dioničara kako bi se usvojile hitne reforme te postavljanje zahtjeva banci da u suradnji s vjerovnicima sastavi plan za restrukturiranje duga.

Prema prijedlogu EK, svaka zemlja članica trebat će također uspostaviti fond u koji će banke i investicijski fondovi uplaćivati naknade, ovisno o obvezama i profilu rizika. Ti fondovi financirali bi kontrolirano 'gašenje' posrnulih banaka. Svaki fond bio bi nadležan za banke na svom teritoriju dok bi se za one koje posluju u više država dogovorili aranžmani između nadležnih tijela u tim državama.

Banke bi u fondove uplaćivale godišnje do jedan posto iznosa novčanih depozita za koje jamči država. Primjerice, ako države jamče za depozite do 100.000 eura u desetogodišnjem razdoblju, to bi značilo da bi fondovi u zemljama eurozone nakon 10 godina raspolagali s oko 70 milijardi eura.

To bi bila neka vrsta 'posmrtne pripomoći' kojom bi banke unaprijed uplaćivale za pokriće 'troškova pogreba', odnosno bankrota. Komisija ističe da se fondovi mogu koristiti isključivo za restrukturiranje ili za urednu provedbu stečaja insolventnih banaka, a nikako za spašavanje ili pomoć bankama, na temelju čega bi one potom stjecale neopravdanu prednost u odnosu na konkurenciju. To je posebno važno da bi se bankama onemogućilo neodgovorno baratanje tuđim novcem, utemeljeno na pouzdanoj pretpostavci da će u slučaju problema u pomoć priskočiti država.

Ti bi fondovi mogli posuđivati novac jedni drugima, posebice u slučajevima uredne provedbe stečaja banaka koje posluju u više zemalja. To bi ujedno bio prvi korak prema uspostavi jedinstvenog europskog fonda za kontrolirano gašenje posrnulih banaka.

Pritom bi fondovi u svim zemljama EU-a raspolagali identičnim skupom instrumenata i usuglašenim procedurama za upravljanje stečajem posrnulih banaka. Instrumenti uključuju pravo na ograničavanje prava dioničara i vjerovnika, budući da bi prioritet imala zaštita financijske stabilnosti, vlasnika računa i poreznih obveznika.

Dioničari i vjerovnici mogli bi biti prisiljeni na gubitak udjela odnosno otpis potraživanja za potrebe dokapitalizacije banaka, čime bi se suzbijala dosadašnja praksa dokapitalizacije novcem poreznih obveznika.