Nakon što je potpisano primirje između Hamasa i Izraela, nad Gazom su se pojavili i civilni dronovi. Među njima je i dron Associated Pressa, koji je snimio zastrašujuće snimke razaranja Gaze. A prizori su prilično zapanjujući.

Čitavi gradski blokovi sravnjeni s zemljom. Uništene ulice. Gradovi čiji je izgled potpuno promijenjen.

Sravnjeni neboderi i čitava područja pretvorena su u crno-bijele fotografije, gdje nema boje već samo paleta sivih - od tamnih nijansi spaljenih zidova do najsvjetlije sive prašine koja lebdi zrakom. I posvuda, nejasna, tamnosiva boja ruševina - ostataka stvari kojih više nema.

Radost kojom je dočekano primirje sada se pretvorila u tjeskobu i šok. Gaza je puna ljudi koji se vraćaju svojim domovima i nadaju se dobrim vijestima. Za nekolicinu sretnika, situacija je dobra, ali za većinu su vijesti loše.

Umm Firas je posljednjih pet mjeseci bila raseljena iz svog doma u Khan Younisu. Danas se vratila u kvart koji je tako dobro poznavala. I ono zatekla je - ništa.

'Jutros smo se vratili u svoju zemlju, da vidimo svoje domove, susjedstva u kojima smo nekada živjeli', kaže za Sky news.

'Ali nismo pronašli tragove kuća, ulica, naselja, drveća. Čak i usjevi, čak i drveće - sve je bilo sravnjeno buldožerima. Cijelo područje je uništeno. Nekada je u bloku u kojem smo živjeli bilo više od 1750 kuća, ali sada nijedna nije ostala cijela. Svako susjedstvo je uništeno, svaka kuća je uništena, svaka škola je uništena, svako drvo je uništeno. Područje je nenastanjivo. Nema infrastrukture, nema mjesta gdje bismo mogli postaviti čak ni šator za sjedenje. Naše područje, u centru Khan Younisa, nekada je bilo gusto naseljeno. Naše kuće su građene jedna do druge. Sada doslovno nemamo kamo otići. Kamo možemo ići? Ne možemo pronaći ni prazno mjesto za postaviti šator nad ruševinama vlastitih domova. Dakle, morat ćemo ostati beskućnici i raseljenici', govori Umm Firas.

To je priča koju se može čuti od gotovo svake osobe koja se vraća u Gazu. Jedan čovjek ispričao je da ne može ni doći do svoje kuće jer je još uvijek preblizu izraelskim vojnim časnicima stacioniranim u tom području.

Drugi, stariji muškarac kaže da od njegovog doma 'nije ostalo ništa' pa ga 'prepušta Bogu'.

'Drago mi je da smo preživjeli i da smo dobrog zdravlja', kaže, 'a sada se možemo vratiti tamo čak i ako to znači da moramo jesti pijesak!'

Buldožeri su već počeli raditi u cijelom Pojasu Gaze i pokušavaju očistiti ceste te omogućiti pristup. Ostaci zgrada i kuća se gomilaju u ogromne hrpe, no to je samo sićušan dio onoga što stoji pred Gazom.

Što više vidite stanje Gaze, to se sve više nemogućim čini zadatak obnove ovog mjesta. Razaranje je toliko strašno. U ruševinama se pronalaze tijela, a gradovi su puni zgrada koje su toliko oštećene da će ih morati srušiti.