Donald Trump polako, ali sve vidljivije mijenja pravila igre na Bliskom istoku. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu još od početka srpnja priželjkuje sastanak s njim u Washingtonu, a izraelski mediji naveliko su pisali kako će do susreta dvojice čelnika doći prošlog vikenda. Sve dok iz Bijele kuće nije stigla poruka kako američki predsjednik nema zakazan nikakav sastanak.

Prema pisanju Axiosa, Netanyahu je posjetio Ovalni ured šest puta otkako se Trump vratio na dužnost prije godinu i pol - više nego bilo koji drugi svjetski čelnik. Svaki od tih sastanaka bio je zakazan u roku od nekoliko sati ili dana. Ovaj put Netanyahu pokušava dobiti termin tjednima. Naposljetku ga je sada i dobio, ali nakon tri tjedna natezanja.

Do Trumpova podugog 'tretmana šutnjom' došlo je nakon što je Netanyahu na Fox Newsu, neposredno prije odlaska američkog predsjednika u Ankaru, kritizirao njegovu namjeru da proda Turskoj borbene zrakoplove F-35.

Nedugo zatim Bibiju je stigao još hladniji tuš - Trumpova administracija potpisala je sporazum o civilnoj nuklearnoj suradnji sa Saudijskom Arabijom, unatoč dugogodišnjem protivljenju Izraela da Rijad dobije mogućnost razvoja nuklearne infrastrukture, čak i pod američkim nadzorom. No Netanyahu nije morao dugo očajavati – niti 24 sata kasnije, Trump mijenja ploču, kazavši kako neće biti sporazuma sa Saudijcima bez potpisivanja Abrahamskih sporazuma.

Sve to događa se u trenutku kada su i Trump i Netanyahu pod snažnim političkim pritiskom u vlastitim državama. Američkog predsjednika najesen čekaju međuizbori – a većina birača protivi se njegovoj vojnoj intervenciji u Iranu – dok se Netanyahu bori za politički opstanak uoči izbora u Izraelu, koji bi mogli odlučiti ne samo njegovu političku budućnost nego i sudbinu kaznenih postupaka koji će ga dočekati nakon odlaska s vlasti.

Bivši diplomat i vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević smatra da je poruka Washingtona vrlo jasna.

Osveta je slatka

'Pretpostavljam da je Trump frustriran neostvarivanjem očekivanih rezultata u Iranu. On je američku vojsku stavio na raspolaganje Netanyahuu uvjeren da će iranski režim pasti. To su Netanyahu i Mossad govorili Trumpu. Režim nije pao i Trump je sad ostao upetljan u sukob za koji ne zna kad će završiti i kako bi se iz njega mogao izvući', kaže.

Prema njegovu mišljenju, upravo zato nije slučajno što do sastanka dvojice čelnika nije došlo kad je Netanyahu to htio.

'Mislim da je to Trumpov odgovor Netanyahuu. Trumpova osveta', kaže Kovačević.

Takvo tumačenje uklapa se u sve vidljivije razlike između dvojice političara nakon početka rata s Iranom. Dok Trump posljednjih tjedana pokušava izbjeći novu regionalnu eskalaciju i sukob prikazati kao uspješno zaključen, Netanyahu i dalje zagovara nastavak maksimalnog pritiska na Teheran te upozorava da Iran ne smije dobiti priliku za obnovu svojih vojnih i nuklearnih kapaciteta.

Mijenja li Trump američku strategiju na Bliskom istoku?

Za Kovačevića su i nuklearni sporazum sa Saudijcima i otvaranje mogućnosti prodaje aviona F-35 Turskoj dio iste političke poruke.

'Amerika je postigla sporazum sa Saudijskom Arabijom o nuklearnoj suradnji. Tome se Izrael žestoko protivi i to je jedna Trumpova poruka Netanyahuu. Dosad je bilo kako si htio ti. Od sada će biti kako hoću ja', ističe Kovačević.

No je li to i naznaka neke nove američke strategije prema Bliskom istoku?

‘Kad je Trump u pitanju, onda je alfa i omega svake strategije odgovor na pitanje kakvu korist on osobno može imati od toga. Pretpostavljam da nije riječ ni o kakvoj strategiji, nego o uspješnom korupcijskom djelovanju onih kojima on sad izlazi ususret’, dodaje.

Upitan može li upravo pitanje aviona F-35 postati važnije od Irana u odnosima dvojice lidera, odgovara da ipak ne može.

'Turska ipak Izraelu ni izdaleka nije takva prijetnja kakvu predstavlja Iran. Naprosto, Netanyahu je navikao da američke vlade rade ono što on od njih traži. Očito je u tome pretjerao. Pretpostavljam da Trump misli da ga je Netanyahu obmanuo pa mu sad uzvraća', smatra on.

Ističe i kako Turska ne vodi politiku kojoj je cilj uništenje Izraela, no da je problem u tome što Netanyahu zamišlja Izrael kao apsolutnog hegemona u regiji, kao državu koja će svim drugim državama određivati kakvu politiku moraju voditi.

'Očito se precijenio', dodaje.

Dvije verzije Abrahamskih sporazuma

Prema Kovačevićevu mišljenju, stvarna razlika između Trumpa i Netanyahua ne leži samo u Iranu ili Turskoj, nego u njihovu različitom viđenju budućeg poretka na Bliskom istoku. Najbolje se to vidi na primjeru Abrahamovih sporazuma.

'Trump i dalje sebe zamišlja kao velikog mirotvorca koji bi Abrahamskim sporazumima uspio uspostaviti pretpostavke za trajni mir između Izraela i zemalja u regiji', kaže bivši diplomat.

Podsjeća da je cilj tih sporazuma jačanje gospodarske i sigurnosne suradnje između Izraela i arapskih država, ali upozorava na njihov temeljni nedostatak.

'Ključni nedostatak Abrahamskih sporazuma jest to što se uopće ne spominju Palestinci ni palestinska država. Upravo izostavljanje tog pitanja otežava njihovu provedbu', smatra.

Još važnijom smatra razliku u tome kako Trump i Netanyahu vide budućnost tih sporazuma.

'Prema Netanyahuovoj zamisli Abrahamski sporazumi ne bi trebali značiti koaliciju ravnopravnih partnera, nego dominaciju Izraela nad svakom od tih država. I tu se Netanyahu i Trump razlikuju', dodaje.

Ipak, upozorava da sadašnje napetosti ne znače i kraj američko-izraelskog savezništva.

'Kakva god bila trenutna situacija u odnosima između Trumpa i Netanyahua, Amerika će u kriznim situacijama u kojima bi sigurnost Izraela mogla biti ugrožena uvijek biti na strani Izraela', zaključuje Kovačević.

Političari istog kova

Na pitanje koliko si Netanyahu može dopustiti otvoreniji sukob s Trumpom uoči mogućih izbora, Kovačević odgovara da izraelski premijer prije svega vodi borbu za vlastiti politički opstanak.

'Netanyahu se bori za opstanak otprilike na onaj način na koji se za opstanak bori iranska vlast. Za Iran je ishod ovog rata pitanje 'biti ili ne biti', kao što je za Netanyahua pitanje sljedećih izbora pitanje 'biti slobodan ili biti u zatvoru'’, kaže.

Smatra da su upravo osobni interesi ono što povezuje dvojicu političara.

'Kad je Bliski istok u pitanju, Trump i njegova obitelj ondje imaju mnogostruke interese. Svaki njegov politički potez treba promatrati iz perspektive njegovih osobnih interesa. Svi drugi aspekti su sekundarni. Tako i za Netanyahua ne postoji ništa toliko važno za nacionalni interes Izraela što neće iznevjeriti kako bi osigurao svoj ostanak na vlasti i izbjegao suđenje. To su dva vrlo slična karaktera i najbližu usporedbu za to treba tražiti u filmu Kum’, ističe Kovačević.

'Kad se njihovi interesi sudare, pobjeđuje jači'

Kovačević smatra da će pravi test odnosa dvojice čelnika biti spremnost Netanyahua da ubuduće slijedi američke političke odluke.

'Ako Trump kaže nemoj napadati Hezbolah, onda ne bi smio napadati Hezbolah. Ako Trump kaže nemoj napadati Iran, onda ne bi smio napadati Iran', dodaje.

Podsjeća da je Netanyahu tijekom mandata Joea Bidena više puta ignorirao želje Washingtona, a sada je, kaže, isto počeo činiti i s Trumpom.

'Njih dvojica kao srodne duše mogu u određenoj mjeri surađivati protiv onih koje smatraju zajedničkim neprijateljima, ali pritom njihovi interesi nisu identični. Kad se ti interesi suprotstave, nadvladat će jači – a jasno je tko je to u ovom odnosu', zaključno će Kovačević.