Više obrambenih portala posljednjih dana izvijestilo je da Turska razmatra prodaju svojih ruskih protuzračnih raketnih sustava S-400 Trijumf jednoj od članica Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC). Prema pisanju turskog dnevnika Hürriyet, takav bi potez mogao otvoriti put obnovi pregovora o povratku Ankare u program višenamjenskog borbenog aviona pete generacije F-35 Lightning II, koji predvodi američki Lockheed Martin. Istodobno bi Turska ubrzala prijelaz prema protuzračnoj obrani u potpunosti kompatibilnoj sa standardima NATO-a.

Takve informacije pojavile su se neposredno nakon sastanka američkog predsjednika Donalda Trumpa i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana na nedavnom samitu NATO-a. Trump je tom prilikom poručio da će njegova administracija razmotriti mogućnost ukidanja sankcija uvedenih Turskoj prema Zakonu o suzbijanju američkih protivnika putem sankcija (CAATSA) te da postoji spremnost za razgovore o povratku Ankare u program F-35, pod uvjetom da se pitanje ruskog sustava S-400 trajno riješi.

Iako Washington još nije najavio službenu promjenu politike, Trumpove izjave predstavljaju najsnažniji signal do sada da bi Sjedinjene Države mogle ponovno otvoriti jedno od najspornijih pitanja u odnosima dviju saveznica u NATO-u.

Da se o budućnosti sustava S-400 doista pregovara, potvrdila je i Rusija. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da je riječ o 'izuzetno osjetljivom pitanju' te potvrdio da Moskva s Ankarom vodi razgovore o mogućem transferu sustava. Premda nije želio otkriti identitet potencijalnog kupca, njegova izjava pokazuje da bi svaka prodaja zahtijevala odobrenje Rusije, sukladno odredbama izvornog izvoznog ugovora.

Uvođenje američkih sankcija

Podsjetimo, Turska je 2017. godine s Rusijom potpisala ugovor, vrijedan približno 2,5 milijardi američkih dolara, za nabavu sustava S-400 Trijumf. Isporuka je dovršena 2019. godine unatoč višegodišnjim upozorenjima Washingtona da je ruski sustav nespojiv s istodobnim sudjelovanjem u programu F-35.

Američka administracija upozoravala je da bi istodobna upotreba sustava S-400 i borbenih aviona F-35 mogla omogućiti prikupljanje osjetljivih podataka o radarskom odrazu, elektroničkom potpisu i drugim stealth karakteristikama najnaprednijeg zapadnog borbenog zrakoplova. Strahovalo se da bi takvi podaci, posredno ili neposredno, mogli završiti u rukama ruskih stručnjaka te pomoći razvoju učinkovitijih metoda otkrivanja stealth tehnologije.

Zbog toga su Sjedinjene Države 2019. godine isključile Tursku iz programa F-35, a godinu kasnije protiv turske Uprave za obrambenu industriju (SSB) uvedene su sankcije prema zakonu CAATSA.

Posljedice nisu bile samo političke. Prije isključenja Turska je bila jedan od najvažnijih industrijskih partnera programa F-35, pri čemu su turske tvrtke proizvodile oko 900 komponenti zrakoplova, uključujući dijelove trupa, podvozja i motora. Isključenje je rezultiralo otkazivanjem planirane nabave oko stotinu zrakoplova F-35A, višemilijardnim gubitkom za tursku obrambenu industriju te prekidom tehnološke suradnje s američkim proizvođačima. Istodobno je američka industrija bila prisiljena reorganizirati opskrbni lanac i pronaći nove dobavljače za dijelove koji su se dotad proizvodili u Turskoj.

Posljednjih mjeseci diplomatski kontakti između Ankare i Washingtona ponovno su intenzivirani. Prema navodima međunarodnih medija, razmatra se mogućnost prodaje ili prijenosa sustava S-400 trećoj državi, pri čemu se kao potencijalni kupci najčešće spominju Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar. Budući da je riječ o ruskom sustavu, svaki takav posao zahtijevao bi prethodno odobrenje Moskve.

Tursko osiguravanje strateških prednosti

Analitičari smatraju da bi takav potez Ankari mogao donijeti nekoliko važnih strateških prednosti. Prije svega, otvorio bi mogućnost ukidanja američkih sankcija te povratka u program F-35 ili barem lakšeg pristupa drugim američkim vojnim tehnologijama. Istodobno bi se ojačali američko-turski odnosi i povećala interoperabilnost turskih oružanih snaga u NATO-u. S druge strane, prodaja S-400 predstavljala bi i svojevrsno priznanje da kupnja ruskog sustava nije ostvarila očekivane političke ni vojne koristi.

Interes Ankare za F-35 proizlazi iz sve izraženijeg starenja njezine flote F-16. Premda je odobrena nabava novih F-16 Block 70 i modernizacija postojećih letjelica, F-35 ostaje jedini zapadni borbeni avion pete generacije koji bi Turskoj omogućio očuvanje tehnološke ravnoteže u regiji. To je posebno važno u trenutku u kojem Grčka započinje uvođenje F-35 u svoje zrakoplovstvo, a Izrael već godinama operativno koristi svoju inačicu F-35I Adir, čime se značajno mijenja odnos zračnih snaga na istočnom Mediteranu.

Unatoč tome, dobro upućeni stručnjaci upozoravaju da sama prodaja sustava S-400 neće automatski otvoriti vrata povratku Turske u program F-35. Uz uklanjanje ruskog sustava, potrebno je riješiti niz političkih pitanja, među kojima su ukidanje ili izmjena sankcija prema CAATSA-i, odobrenje američkog Kongresa za prodaju zrakoplova te suglasnost ostalih partnera uključenih u program F-35. Osim toga, Washington će vjerojatno provesti dodatnu sigurnosnu procjenu mogućih posljedica višegodišnjeg posjedovanja ruskog sustava.

Drugim riječima, uklanjanje S-400 predstavlja nužan, ali ne i dovoljan uvjet za povratak Ankare među korisnike F-35.

Obrambeni analitičari smatraju da bi njegova eventualna prodaja označila jedan od najvećih zaokreta u turskoj obrambenoj politici od završetka Hladnog rata. Takav bi potez predstavljao implicitno priznanje da je odluka o kupnji ruskog sustava dugoročno proizvela više političkih, gospodarskih i vojnih troškova nego koristi. Istodobno bi otvorio prostor za obnovu strateškog partnerstva sa Sjedinjenim Državama, postupno ukidanje sankcija i povratak Turske u zapadne obrambene projekte.

Hoće li se to doista dogoditi, ovisit će ponajprije o političkoj volji Washingtona, stavu američkog Kongresa te spremnosti ostalih partnera programa F-35 da ponovno prihvate Tursku. Stoga se eventualna prodaja S-400 ne može promatrati kao jamstvo brzog povratka Ankare u taj program, već kao prvi i vjerojatno najvažniji korak u redefiniranju američko-turskih obrambenih odnosa.