Australac Julian Assange (39) je, trenutno, najtraženiji novinar svijeta. Njegov je život, naročito nakon provale preko 70.000 šifriranih dokumenata o ratu u Afganistanu u srpnju, potpuni misteriji. Osim odabran krug prijatelja i suradnika, nitko ne zna gdje će spavati, kamo će krenuti i s kim će se sresti. Živi, priznaje, kao nomad, i pokušava ne ostavljati prevelike tragove.

Nije zabrinut za financije (dobiva oko milijun dolara godinšnje od preko 20.000 anonimnih donatora) ni na optužbe da ne poštuje privatnost ljudi (kao kada je objavio sadržaj sms-ova i telefonskih poruka sa i iz WTC-a u New Yorku na dan terorističkih napada 11. rujna 2001.), koliko za sigurnost svojih suradnika. Naročito nakon subotnje optužbe na račun snaga SAD-a u Iraku kojih proziva za vrlo jasne i dobro opisane i dokumentirane ratne zločine.

Broj njegovih neprijatelja raste, a Pentagon je zbog provale 400.000 dokumenata o ratu u Iraku (na portalu WikiLeaks.org u petak navečer, a u medijima s kojima surađuje u subotu u jutro) aktivirao grupu od 120 obavještajaca da pokuša predvidjeti Assangove pokrete i odluke kao i da nastoji ublažiti posljedice otkrivanja nevjerojatnih zločina kojih su počinili vojnici SAD-a u Iraku.

Daniel Ellsberg, američki novinski veteran koji mu služi kao uzor jer je 1971. objavio tzv. Papire Pentagona o ratu u Vijetnamu, a koji je bio u Londonu u subotu kada su predstavljeni ključni dokumenti o ratu u Iraku, tvrdi da je Assanteov život u opasnosti.
Assante pak smatra da će prije stići osveta SAD-a u obliku optužbe za špijunažu nego neki naručeni metak ili otrov. Ali oprezan je jer je član WikiLeaksa premlaćen na jednom parkingu u Luksemburgu u klasičnoj sačekuši 2008. a dvoje odvjetnika branitelja ljudskih prava koji surađuju s Assangeom su ubijena u Keniji u ožujku 2009. nakon što je WikiLeaks objavio podatke o egzekuciji preko 500 ljudi za što je okrivio tamošnju vlast.

Na pitanja o kolegama koji ga napuštaju i optužuju da se ponaša kao diktator i da od svega u posljednje vrijeme radi show za vlastitu promociju, što na primjer tvrdi donedavni glasnogovornik WikiLeaksa za Njemačku, Daniel Domscheit-Berg (kojeg je Assange potjerao iz organizacije), Assange kaže da su on i kolege pod izuzetno velikim pritiskom i da nije lako ostati pribran te da nije ljut na one koji ne mogu funkcionirati prema novonastalim prilikama.

'Puno sam toga prošao u životu ali me ništa nije pripremilo za ono što sam vidio i pročitao u proteklih nekoliko mjeseci', kaže misleći na grozote koje su počinile trupe SAD-a i saveznika u Afganistanu i Iraku. Pariški dnevnik Le Monde, jedan od medija koji su objavili papire iz Iraka, ističe surovost američkih vojnika u ubijanju hendikepiranih iračkih civila ili, naprosto, vozača koji nisu shvatili upute vojnika na chek-pointovima.

Dodaje da je video kojeg su objavili u travnju ove godine možda najstrašniji materijal do kojeg su došli u WikiLeaksu i zahvaljuje hrbarim izvorima unutar oružanih snaga. Tada smo vidjeli kako posada helikoptera Apache traži dozvoli za otvaranje vatre na grupu od 12 ljudi na ulicama Bagdada, među njima dvoje djece, nakon što su mislili da jedan od njih ima na ramenu oružje (bila je to oprema Reutersova fotografa). Zatim se u tri navrata čuju rafali i povici 'Keep shooting!', smijeh pilota, psovke na račun ubijenih Iračana i drugih uvredljivih komentara u samom helikopteri te između posade i baze.

Assange nema riječi pohvale za većinu medija. Žestoko se obrušava i na Billa Kellera, glavnog urednika The New York Timesa, koji je optužio Assangea da je nepotrebno izložio izvore u Afganistanu. 'Keller očito zanemaruje da smo objavili vrijeme, datum, mjesto i oklonosti smrti za oko 20.000 ljudi a ništa ne terenu ne govori u prilog optužbi urenika toga lista'.

Vođa WikiLeaksa uopće nije optimist glede sudbine novinarstva. 'Brzi elektronski pokreti novca diljem svijeta od centara moći prema tajnim, često i terorističkim organizacijama i režimima, dobivaju podršku velikih izdavača koji i sami trguju i rade velike kompromise s moćnicima. Nitko nema šanse za uspijeh ako nije paktirao sa izvozaćima oužuja i vojne tehnologije i inteligencije iz SAD-a, Rusije i Kine te njihovih satelita (...) Većina medija je u katastrofalnom stanju, počevši od onih koji servisiraju vojnu industriju i daju sliku i ton ratnim manevrima'.

Citirajući dvostruku dobitnicu Pulitzerove nagrade Danu Priest, iz The Washington Posta, Assange tvrdi da je udio vojne industrije u ekonomiji SAD-a porasla za 300 posto i da samo u SAD- postoji 817.000 ljudi koji rade u tajnim vojnim projektima. 'To je ta opasnost na koju upozorava WikiLeaks', kaže Assange.