BIG IN JAPAN

Chambara - samurajski filmovi

20.07.2011 u 09:00

Bionic
Reading

Seph, naš stručnjak za japansku kulturu, danas piše o samurajskim filmovima. Kako je George Lucas dobio ideju za 'Ratove zvijezda' gledajući 'Hidden Fortress' te kako je 'Sedam samuraja' pokorilo filmski svijet

Japanska kinematografija je od svojih početaka stvarala filmove o samurajima, stalno iznova preispitujući jedan od najznačajnijih tradicionalnih kodeksa ponašanja – bushida. Osobna skromnost, fizička izdržljivost, umijeće rukovanja mačem, odanost svom gospodaru koja zna završiti i ritualnim samoubojstvom – harakirijem, spadaju u japansku povijest i tradiciju, stoga su i filmovi o samurajima svakako vrijedan kulturološki i umjetnički doprinos. Chambara filmovi pripadaju većoj skupini povijesnog žanra jidaigeki, radnjom smještenom uglavnom u razdoblje edo (17–19. stoljeće) i bazirajući se više na akcijskoj pustolovini, ali ne ispuštajući ni dramski element priče.

Chambara filmovi počinju se snimati nakon Drugog svjetskog rata odnosno nakon američke okupacije, u zlatno doba japanskog filma. Prvi redatelj kojeg treba spomenuti svakako je slavni Akira Kurosawa koji je u tim ranim godina bio predstavnik japanskog filma u svijetu. Vjerojatno ne postoji nijedan ljubitelj povijesnog akcijskog filma koji nije pogledao Kurosawin chambara klasik 'Sedam samuraja', film kojim je i počela američka inspiracija japanskom kinematografijom. Svakako treba spomenuti i ostale Kurosawine chambara hitove 'Throne of Blood', 'Hidden Fortress', 'Yojimbo' i 'Sanjuro' iz ranog te 'Kagemusha' i 'Ran' iz kasnijeg kreativnog razdoblja.

Kurosawa je 'posuđivao' i od zapadnjačkih autora (od Shakespeareovih drama do vesterna Johna Forda), ali puno decentnije nego što su američki redatelji od njega: George Lucas je priznao da ideja prvih 'Ratova zvijezda' potječe iz spomenutog filma 'Hidden Fortress', a Sergio Leone je već imao problema sa svojim filmom 'Za šaku dolara', povlačeći se i po sudovima zbog špageti vestern kopije 'Yojimba'.Tokom pedesetih chambara žanra se prihvatio i Hiroshi Inagaki s trilogijom o legendarnom japanskom mačevaocu Miyamotu Musashiju.

Zlatno razdoblje chambara serijala otvara u u šezdesetima Masaki Kobayashi filmovima 'Harakiri' i 'Samurai Rebellion' govoreći o tamnoj strani samurajskih 'vrlina' poput taštine i licemjerja. Jedan od najpoznatijih chambara serijala svih vremena svakako je 'Zatoichi', saga o slijepom maseru, roninu u službi siromašnih i ugnjetavanih. Tokom dva desetljeća snimljeno je 26 filmova, a pravi hommage ovome remek-djelu odao je i legendarni Takeshi Kitano 2003. u vlastitom filmskom hitu. Za šezdesete se veže i nešto manje poznati projekt, serijal 'Nemuri Kyoshiro', na zapadu preveden kao 'Sleepy Eyes of Death', više baziran na okultnom hororu nego na bushido spiritualnosti.

Svršetak klasičnog chambara razdoblja vezan je za sedamdesete posljednjim filmovima iz sage 'Zatoichi' te pojavom još jednog značajnog serijala. 'Lone Wolf and Cub' počinje svoj put do slave kao manga Kazua Koikea, da bi već dvije godine kasnije bio snimljen prvi film. U sljedeće tri godine snimljeno je pet nastavaka, a samuraj Itto s jednogodišnjim sinom Daigorom u kolicima, osvećujući se suprotstavljenom klanu postaje sljedeći chambara klasik. Još nekoliko kratkih, ali vrlo nasilnih serijala kao što su 'Hanzo the Razor' i 'Lady Snowblood' obilježilo je kraj chambara ere.

Osamdesete i devedesete su bile ekonomski vrlo teške za japansku kinematografiju pa su ugašeni svi veliki chambara projekti. Dio planiranog pojavilo se u oskudnijoj TV produkciji, no i to su bila mahom podsjećanja na dane nekadašnje slave velikih filmskih studija. U novom mileniju japanski redatelji se rijetko posvećuju chambara filmovima. Spomenuli smo Kitanovog 'Zatoichija', a vrijedi pribilježiti i film 'Izo', koji predstavlja legendarnog samuraja u nadrealnom chambara uratku Takashi Miikea. Slijedi 'Azumi', stilizirani chambara film sa 'ženskim samurajem' u glavnoj ulozi, razvikanog Ryuheia Kitamure. Nakon prvog desetljeća novog milenija možemo zaključiti da ovaj žanr još uvijek postoji, doduše uvijek u spoju s nekim drugim žanrom, gurajući tako chambaru kao podžanrovski začin povijesnoj drami ili češće hororu. Ipak, posljednje godine zaokružile su još jednu hvaljenu samurajsku sagu, vremešni Yoji Yamada nakon 'Sumraka samuraja' i 'Skrivene oštrice' snimio je i zadnji dio trilogije, 'Ljubav i čast'.