Zašto je Bahrein toliko važan? Bio je važan za Britance, a danas je za SAD, koja na toj otočnoj i najmanjoj državi arapskog poluotoka s oko milijun stanovnika drži petu flotu kako bi: a) kontrolirao protok nafte, oko 33 posto svjetskog prometa koji se svakodnevno odvija između Irana i Omana; b) da bi se obuzdala iranska prijetnja i c) kako bi SAD imao važne baze u regiji iz kojih je napao Irak.

Nervoza je vrlo velika jer šijita, većine koja se pobunila u Bahreinu, ima i u Saudijskoj Arabiji, pa je vrlo moćan saudijski ministar unutarnjih poslova, princ Nayef, izjavio BBC-u da će njegova zemlja intervenirati u susjedstvu 'ako se situacija otme kontroli'.

Ne treba zanemariti ni jačanje utjecaja Irana u regiji ako bi šijiti, što je sada manje moguće, uzeli prevlast u Bahreinu, gdje od odlaska Britanaca, prije 40 godina, sunitska manjina vlada na način koji je za šijite neravnopravan i represivan, a da se o korupciji dinastije Al Jhalife i ne govori.

Protesti ulaze u peti dan. Saldo je šest mrtvih i od 350 do 500 ranjenih, ovisno o izvorima, koji kažu da je u bolnicama glavnog grada Manama prilično velik kaos.

Malo je scenarija na svijetu koji trenutačno predstavljaju takvu noćnu moru za SAD i za Saudijsku arabiju kao što je Bahrein. Nakon pada Hosnija Mubaraka, regija je duboko potresena. Saudijci neće tako lako dozvoliti da eventualno jačanje pobune u Bahreinu dovede do ustanka šijitske manjine na vlastitom terenu.

Za Baracka Obamu situacija nije nimalo laka: ili će ostati dosljedan i podupirati promjene i poboljšanje stanja ljudskih prava i političkih sloboda, kako je konačno bio primoran da učini u Tunisu i Egiptu ili će sam sebi uskočiti u usta i ostati vjeran tiraninu u Bahreinu, uz rizik da se Teheranu udijeli sve veća ulogu u krizi, smanjujući, naravno, i šanse tamošnjoj opoziciji.

Najpoštenije bi bilo priznati neuspjeh jedne slijepe, necivilizacijske i nehumane politike podržavanja strašnih tiranija, vođene isključivo interesima profita, i pustiti da događaji idu svojim tijekom.

To će biti jako teško jer je upravo kralj u Bahreinu bio najžešći u traženju da se uništi nuklearni iranski program, pa i u zahtjevima da se s Al Kaidom odlučno obračuna u Afganistanu, postavši tako vrlo lojalan saveznik i podupiratelj američke vanjske politike.

U zamjenu je u više navrata Washington 'pohvaljivao', kako je to učinila i prošlog prosinca u Manami Hillary Clinton, ozbiljan kompromis koji vlasti u Bahreinu imaju s demokracijom (?!).

Danas više nema mjesta za takve romantičarske izmjene ljubavi. U Bahreinu su na ljude poslani tenkovi, a tenkove proizvodi, pokreće i streljivom puni, nitko drugi negoli Barack Obama.